| < | veljača, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Lipanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Rujan 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Privremen b(r)ijeg
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
san-sna-snu
Svakidašnja
- 21:52 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
Za koji dan bit ću malo stariji. Sijedih i nemam. Moj izgled može zavarati. Moje srebrne rastu u obratnu smjeru. Pamte pogreške i bockaju pa tako podsjećaju. I ne daju mira noćima.Pa, ni danima u posljednje vrijeme . Ne žalim za prošlim vremenom. Ne žalim i ne bih se vratio u neku mladost davnu, zamalo zaboravljenu. Zapravo je veoma malo stvari za kojima žalim. Ti si jedna od njih. I nikada neću prestati žaliti, a ni pokušavati popraviti, ma koliko beznadežno izgledalo, ma koliko me obeshrabrivala. Jer znam što sam izgubio. Ja ne naslućujem . Znam točno. I zato mi još teže pada. Obrijat ću se i poći. Prema svjetlu. Prerano je još. Ispružim li se, usnut ću sat ili dva, a onda do jutra prevrtati stranice pjesnika kojih stihovi ne donose nadu. Šetat ćemo zajedno nepoznatim gradom. Osjećam te uza se i kad si miljama daleko. A, kad se umorim od nepoznatih lica što me mimoilaze, podignut ću okovratnik kaputa, potonut ću s nadom da ćeš me sačekati u snu. Skrivena . Moja.Jedina zbog koje vrijedi sanjati. I živjeti. |
Ne volim veljaču...
- 16:42 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
Januar - volim! Volim jer podsjeća na tebe, na tvoj rođendan , na snijeg i radost kojom si svaki, gore, u našim krajevima, pozdravljala. A, ova mi se pjesma mota po glavi danima, možda zbog malenih stopa broj trideset i..., možda zbog toga jer te nisam znao paziti i čuvati, možda jer si ti najbliže mojem poimanju anđela svojom iskrenošću, dobrotom, susosjećanjem. I žao mi je da nisam uspio stići na koncert. Drago mi je da si ti uspjela s moji kartama .Zapravo, trebao bih napisati da volim Englesku, London koji će mi biti dom. Prilično dugo! Ipak, ne volim ga, ne volim samoću, beskrajne noći,nepoznate ljude,sivilo,obveze, ledena buđenja . Sanjam. Intenzivnije nego kod kuće. Tvoj mali auto kako se približava, kako se zaustavljaš, otvaraš prozor i nudiš prijevoz do škole. A, htio sam šetati, no ne mogu te odbiti. Biti uz tebe u tako malenom prostoru, osjećati tvoj miris, slučajni dodir tvoje ruke dok mijenjaš brzinu, slušati tvoj glas i smijeh značilo je danu darovati aromu ljepote i boju sreće. Sanjam sjećanja. A, sjećam se kad je počelo padati te zime . Neumorno su padale velike i sjajne. Ti si ravnatelju rekla nakon drugoga sata da nije pošteno ostati zatvoren i on se nasmijao i pustio vas. Tebe i tvoj razred. I samo vas. (Još jedan koji nije mogao odoljeti tvom šarmu i zaraznom veselju). Mi smo ostali jedva umirivali učenike u razredima. Još mi zvoni u ušima tvoj smijeh i hihot koji je dopirao kroz zabrtvljene prozore. Sjećam se , naložio sam da navuku zastore. Odvlačila im je igra pozornost. Ja sam odšetao do kraja učionice i kroz posljednji virio. U tvoje rumene obraze , gipke pokrete, nesumnjivu hrabrost u ratu grudama sve dok me nije Kristian upitao je li pošteno da oni ne smiju, a ja smijem uživati u pogledu. Pustio sam ih na svoju odgovornost. Sebi sam ugodio, a još nisam sišao s posljednje stepenice , zalijepila si mi grudu i smijala se razdragano. Vješto si se skrivala da te moje grude osvetničke ne pronađu pa sam morao unatraške do tebe , podići te i baciti. Smijala si se. I ponavljala radeći andjele u snijegu.A, ja sam se brinuo da ćeš se naljutiti. I opet pada kod nas . Kažu.A, ja zamišljam kako se opet igraš s nekim novim klincima , kako bi to rekao ovaj isti drag mi gospodin. I volio bih da pomisliš na mene i da ti barem pahuljicu nedostajem. |
Odluka
- 23:54 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
Prihvatio sam! Uskoro odlazim. Do posljednje minute sam mislio da ćeš se javiti nekim čudom osjetiti, zaustaviti me pozivom,porukom, reći da ne možeš bez mene i da nikud ne idem. Nije se ništa dogodilo. Ne mogu doprijeti do tebe . Nema načina da vratim vrijeme. Nema načina da vratim onu tebe koju sam izgubio davno. A, sve bih učinio. Sve! |
