| < | ožujak, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Lipanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Rujan 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Privremen b(r)ijeg
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
san-sna-snu
Pomalo proljetna
- 16:18 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
Vraćaju se.Sinoć pred suton.Vidio sam im formacije neobične . Igraju se sretne i vesele.Prelijeću se , okreću, vrte. Neobično. Pomislio sam da se raduju. I po svemu sudeći raduju se povratku. I ja bih. Kući. Kvarneru. I kod nas se vraćaju zar ne, ptičice? Nisam te nikada tako zvao. Ni u mislima. A, ti jesi doista umiljata, vesela ptičica.Zastani. Podigni glavu. Vidjet ćeš što i ja, osim što je nebo ljepše,plavije nad Učkom. Zastani. Podigni glavu. Pomisli na mene bar na časak.Ja na tebe ne prestajem! |
Samo san
- 15:54 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
Bila si okrenuta poluprofilom, zagledana u duboke, tamne valove. Osjećao sam ljubomoru spram sutona koji te nježno obgrlio oko struka baš onako kako sam ja želio. Bio sam ljubomoran na metalnu, kovanu ogradu na koju si se lagano naslanjala bokom baš onako kako sam ja poželio da se nasloniš na mene . Imala si šešir, blijedoružičast, a ja se nisam mogao prisjetiti jesam li te ikada do tada vidio sa šeširićem. Poželio sam ga skinuti i zahvatiti prstima tvoje nemirne, žive, zlatne pramenove. Osvijetlili bi ovu tamu što se navlačila, znao sam, ali se nisam mogao pomaknuti. Ni ruku nisam mogao podići. Puhalo je . Čudan neki vjetar koji se isprva tiho poigravao granama uz šetalište, a potom divlje uzimao zamah i ledio. Čudno vrijeme . Čudan vjetar. Čudan kraj. A ti,topla, bliska,poznata, a istodobno daleka.Nedohvatna. Nisam ti mogao vidjeti oči, a znao sam da su zamišljene, tamne, tamnije nego što zapravo i jesu zbog vode zelenkastosmeđe i sutona . Zlaćane su trepavice nagnute nad njima i prelijepo izvijen luk obrva iznad tamnih okvira naočala.Osjećao sam sliku koju nisam mogao vidjeti. Svaki sam urez prošao mišlju kao prstom ili usnicom. I stegla me želja kao bol u prsima . Zazvah ti tiho ime, šaptom zamalo bez nade da ćeš ga čuti. Pokušah jače kad spazih da si se okrenula u suprotnu smjeru od onog na kojem stojim . Šapat. Pokušam urlati , ali shvaćam da samo otvaram usta kao netom ulovljena riba. Zurim ti u leđa ne bi li pogled moj osjetila, pa se zaustavila i okrenula. Onda odlučim potrčati, zaustaviti te, a noge, kao menhiri, nepomično ukopane u kamene ploče šetnice, ni da se pomaknu. Nestala si u trenu. Vidio sam samo obod ružičasti kako ga je poljubio pramen magle i praznina. Vlažna, siva bolna nasta tvojim odlaskom. Probudio sam se i osjetio sreću da sve je samo san . A, onda! Onda me obuzela tama jer sam shvatio da ni stvarnost nije ništa drugačija. Siva bolna praznina je uvijek tu. Kao najvjernija prijateljica. Već sam se i navikao na nju. Ali i nada , ružičasta kao obod tvog šešira uvijek se iz daljine neke smješka i ne da mira. Da mi je samo na tren uroniti u mirisne uvojke, pomislio sam razbuđen , pa duboko svjestan iracionalnosti želje, pokrio se zelenim prekrivačem po glavi i dočekao metalan zvuk budilice. Otvorio sam tužno vrata još jednom danu bez tebe . |
