Januar - volim!
Volim jer podsjeća na tebe, na tvoj rođendan , na snijeg i radost
kojom si svaki, gore, u našim krajevima, pozdravljala.
A, ova mi se pjesma mota po glavi danima, možda zbog malenih stopa broj trideset i...,
možda zbog toga jer te nisam znao paziti i čuvati, možda jer si ti najbliže mojem poimanju
anđela svojom iskrenošću, dobrotom, susosjećanjem.
I žao mi je da nisam uspio stići na koncert.
Drago mi je da si ti uspjela s moji kartama .Zapravo, trebao bih napisati da volim Englesku,
London koji će mi biti dom.
Prilično dugo!
Ipak, ne volim ga, ne volim samoću, beskrajne noći,nepoznate ljude,sivilo,obveze,
ledena buđenja .
Sanjam.
Intenzivnije nego kod kuće.
Tvoj mali auto kako se približava, kako se zaustavljaš, otvaraš prozor i nudiš
prijevoz do škole.
A, htio sam šetati, no ne mogu te odbiti.
Biti uz tebe u tako malenom prostoru, osjećati tvoj miris, slučajni dodir tvoje ruke
dok mijenjaš brzinu, slušati tvoj glas i smijeh značilo je danu darovati aromu ljepote i boju sreće.
Sanjam sjećanja.
A, sjećam se kad je počelo padati te zime . Neumorno su padale velike i sjajne.
Ti si ravnatelju rekla nakon drugoga sata da nije pošteno ostati zatvoren i on se
nasmijao i pustio vas. Tebe i tvoj razred. I samo vas.
(Još jedan koji nije mogao odoljeti tvom šarmu i zaraznom veselju).
Mi smo ostali jedva umirivali učenike u razredima.
Još mi zvoni u ušima tvoj smijeh i hihot koji je dopirao kroz zabrtvljene prozore.
Sjećam se , naložio sam da navuku zastore. Odvlačila im je igra pozornost.
Ja sam odšetao do kraja učionice i kroz posljednji virio.
U tvoje rumene obraze , gipke pokrete, nesumnjivu hrabrost u ratu grudama sve dok me nije
Kristian upitao je li pošteno da oni ne smiju, a ja smijem uživati u pogledu.
Pustio sam ih na svoju odgovornost.
Sebi sam ugodio, a još nisam sišao s posljednje stepenice , zalijepila si mi grudu
i smijala se razdragano.
Vješto si se skrivala da te moje grude osvetničke ne pronađu pa sam morao
unatraške do tebe , podići te i baciti.
Smijala si se.
I ponavljala radeći andjele u snijegu.A, ja sam se brinuo da ćeš se naljutiti.
I opet pada kod nas .
Kažu.A, ja zamišljam kako se opet igraš s nekim novim klincima , kako bi to rekao
ovaj isti drag mi gospodin.
I volio bih da pomisliš na mene i da ti barem pahuljicu nedostajem.
Post je objavljen 12.02.2010. u 16:42 sati.