Pretpostavljam da ti nisu obrisali stranicu , nego ne možeš otvoriti blog editor, a to nije tvoja greška , nego njihova . Pokušavaj . I meni bude tako pa onda nekoliko puta ukucavam lozinku dok ne uspijem. Istina , vrijeme ne možemo vratiti , a ni djela promijeniti , no tako je i bolje. Tko zna što bi bilo da je bilo. Ne daj se da te inventure unište! Nisu ugodne , ali se katkad mora zbrojiti , oduzeti , podvući dvije crte pa onda krenuti s novim stupcima . Sviđa mi se glazba! Malo ću prokopati po You tube-u:))
05.01.2010. (15:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hehheh hvala na ponudi , prijatelju ! Nego, baci oko u moj box na blogu ( to ti je ono desno kad se otvori stranica) . Već imam proljetnice . Bila sam jako vrijedna noćas pa raskitila. Hihihihihihi Sad, nešto visoko bi mi bilo koristilo , ali sam se snašla hihihihhihi kiss to you:)))))
06.01.2010. (15:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prvi put tu...i čitam nešto zbilja lijepo...retke čovjeka koji je volio i voli...Znaš, moram ti napisati da sam nedavno ponudila nekome koga sam jako zavoljela upravo to...prijateljstvo..jer si nisam mogla zamisliti kraj...počele su se među nama zbivati igre moći...pa sam mislila, možda da probamo s prijateljstvom....nije mogao...kod muškaraca očito stvari funkcioniraju drukčije...mislio je da ga želim ostaviti....ugasiti ko cigaretu...pa je ugasio on mene...ponekad se zbilja ne razumijemo...provjeri ti to još jednom, prije no što odustaneš;))) Pozdrav ti!
06.01.2010. (21:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zaljubila sam se u tvoje riječi... =) Lutanje, nemir, patnja... što li ljubav radi od nas? Postajemo sneni šetaći tame, lutalice noćnih mora, olupine davno potonule na dno oceana tuge. Ponekad pomislim da bi se isplatilo ne voljeti, da bi se isplatilo barem na jedan dan ne imati stotinu emocija nego samo mehanički živjeti... Ali kada one ne bi postojale, tko bi pisao tekstove poput tvog u kojem se istoga trena pronađem? Nemam pojma kako pišeš, zašto pišeš, koliko je stvarno sve što kažeš... Prekasno je da bih sada istraživala, neki drugi put, možda... Samo, želim ti reći da ljudi čine ljubav bolnom. Da je ona sama po sebi savršena, neopisiva, ali ostvariva. Jer je dio svakoga od nas. Razočaranje je sastavni dio boli, ali ne zbog ljubavi. Nego zbog nas. Naših sebićnih potreba za pažnjom koja ponekad dobije pogrešno ime - ljubav. Oprosti... Nisam htjela ispasti gruba, u žaru riječi postaju otrovnije nego što bi trebale... Možda bih trebala spomenuti i da su sjećanja najveće blago, uspomene najslađe voće, čak i onda kada nam je okus odviše gorak, odviše jak... ali nekom drugom prilikom... Hvala ti na iskrenosti... =) Pozdrav M.
08.01.2010. (01:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
izbrisati? dakako da se može. dijelove povijesti i biografija. mnogi to uspješno čine.
kao da imaju brisala na jagodicama prstiju.
meni su ipak draži oni koji pišu ... i packaju ... i sanjaju ... i bdiju ... i čuvaju napisano.
p.s. sad kad si napisao i 3. post, sad si doista bloger.
citirat ću blogericu majstoricu: jednom bloger - uvijek bloger.
:-)
05.01.2010. (09:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
plavozeleni
Jedino vrijeme ne možemo vratiti. Toga, na žalost, postajemo svjesni prekasno.
Obožavam Charlesa. U pozivu mi na mobu svira: I can't... a jedna od najljepših je 'Born to lose'
Pozdrjav u ime oboje
05.01.2010. (13:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Pretpostavljam da ti nisu obrisali stranicu , nego ne možeš otvoriti blog editor, a to nije tvoja greška , nego njihova . Pokušavaj . I meni bude tako pa onda nekoliko puta ukucavam lozinku dok ne uspijem.
Istina , vrijeme ne možemo vratiti , a ni djela promijeniti , no tako je i bolje.
Tko zna što bi bilo da je bilo.
Ne daj se da te inventure unište! Nisu ugodne , ali se katkad mora zbrojiti , oduzeti , podvući dvije crte pa onda krenuti s novim stupcima .
Sviđa mi se glazba! Malo ću prokopati po You tube-u:))
05.01.2010. (15:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Hehheh hvala na ponudi , prijatelju !
Nego, baci oko u moj box na blogu ( to ti je ono desno kad se otvori stranica) .
Već imam proljetnice . Bila sam jako vrijedna noćas pa raskitila.
Hihihihihihi
Sad, nešto visoko bi mi bilo koristilo , ali sam se snašla
hihihihhihi kiss to you:)))))
06.01.2010. (15:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah Bernardht
Prvi put tu...i čitam nešto zbilja lijepo...retke čovjeka koji je volio i voli...Znaš, moram ti napisati da sam nedavno ponudila nekome koga sam jako zavoljela upravo to...prijateljstvo..jer si nisam mogla zamisliti kraj...počele su se među nama zbivati igre moći...pa sam mislila, možda da probamo s prijateljstvom....nije mogao...kod muškaraca očito stvari funkcioniraju drukčije...mislio je da ga želim ostaviti....ugasiti ko cigaretu...pa je ugasio on mene...ponekad se zbilja ne razumijemo...provjeri ti to još jednom, prije no što odustaneš;))) Pozdrav ti!
06.01.2010. (21:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
noć odmiče. jutro je sve bliže.
:-)
07.01.2010. (00:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Maya
Zaljubila sam se u tvoje riječi... =)
Lutanje, nemir, patnja... što li ljubav radi od nas? Postajemo sneni šetaći tame, lutalice noćnih mora, olupine davno potonule na dno oceana tuge.
Ponekad pomislim da bi se isplatilo ne voljeti, da bi se isplatilo barem na jedan dan ne imati stotinu emocija nego samo mehanički živjeti... Ali kada one ne bi postojale, tko bi pisao tekstove poput tvog u kojem se istoga trena pronađem?
Nemam pojma kako pišeš, zašto pišeš, koliko je stvarno sve što kažeš... Prekasno je da bih sada istraživala, neki drugi put, možda... Samo, želim ti reći da ljudi čine ljubav bolnom. Da je ona sama po sebi savršena, neopisiva, ali ostvariva. Jer je dio svakoga od nas. Razočaranje je sastavni dio boli, ali ne zbog ljubavi. Nego zbog nas. Naših sebićnih potreba za pažnjom koja ponekad dobije pogrešno ime - ljubav.
Oprosti... Nisam htjela ispasti gruba, u žaru riječi postaju otrovnije nego što bi trebale...
Možda bih trebala spomenuti i da su sjećanja najveće blago, uspomene najslađe voće, čak i onda kada nam je okus odviše gorak, odviše jak... ali nekom drugom prilikom...
Hvala ti na iskrenosti... =)
Pozdrav
M.
08.01.2010. (01:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...