Noćas sam svirao bol pazeći da njom ne probudim one koje volim .
Tako sam dočekao jutro.Znam, ne smijem stati jer je pobijedila.Noć.
Stanem li, preplave me note koje ne mogu uglazbiti. Ne mogu ih ni
odsvirati,teške su, tamne, očajničke.
Vrište, luduju , trgaju, zovu te nijemim nezapisanim
tonovima koji razdiru notno crtovlje srca.
I svaka je noć tamnija i teža, gora od predhodne.
Noćas sam čekao svirajući ljubav.
Samo za tebe .
Neumoljiva si kao jutro.Svaneš, pojaviš se kao ono, a nekom drugom
doneseš mir.Škrtom me svjetlošću darivaš tek toliko da preživim.
Neumoljiva si i ledena kao mraz što se zaljiepio uz stakla okrenuta prema šumi.
Neumoljiva si, ali si i jedina glazba koja liječi i mom životu može dati smisao.
I zato ne mogu odustati.
Kako da odustanem od života, reci mi, ti koja znaš kako razveseliti, utješiti i pomoći
svima osim meni.
Pomozi i meni, reci da mi opraštaš i da me voliš.
Post je objavljen 08.01.2010. u 14:46 sati.