Bacio sam uzalud!
Noćas su moji prsti prebirali sjećanjem. I dah je oblikovao ton.
Sjećamo se. Ti lijepih stvari. Ja ludosti svoje.
I ona osjećaja dužnosti. Srušio sam zbog njega sve što je vrijedilo.
I nije ostalo ništa. Život prazniji od ovog kreveta u koji rijetko liježem.
Možda netko zna. Kako zavrtjeti vrijeme , vratiti ga , povući izrečeno, obrisati
učinjeno.Da potraje noć, zagušila bi me nemoć i ova pjesma samo za tebe odsvirana
sa spoznajom da je ne želiš čuti, da ništa od mene ne želiš osim nekog
mlakog prijateljstva.
Kad bih samo znao što učiniti da te vratim . One sate. One dane.
Proklet je čovjek.
Spozna što je vrijedilo tek kad više nema.
I zato sam proklet. I osuđen na ovakav život. Prazno lutanje.
Zaslužio sam ovo , ali mi zbog toga nije nimalo lakše.
Kad samo noć ne bi došla tako brzo. Ugasi me kao ja cigaretu
u prepunu pepeljaru, tko zna koju po redu.
Post je objavljen 04.01.2010. u 18:21 sati.