VladKrvoglad

petak, 26.02.2021.

KAKO JE BETMEN POČEO?

....iliti

Kako postati Betmen za pocetnike!


Da li vas je ikada fascinirala pojava Betmena - coveka sismisa u sluzbi pravde, misicavog lepotana koga je do sada glumilo nekoliko najzgodnijih holivudskih glumaca?
Strip koji izlazi decenijama, gomila filmova... nije ni cudo koliko ovaj lik potpaljuje mastu...!


(iza ove maske je Ben Aflek!) izvor: slika sa interneta,iz filma Betmen





Pa ipak, da ambicija i mastarije mogu ponici i na neocekivanim mestima, uverio sam se kad sam napokon shvatio da i moja maca masta da postane Betmen...!?







....i nema sumnje da se jos neko inspirisao svojom macom, pre nego Benom Aflekom, praveci svoju varijantu Betmana!


fotka izvor: https://www.artpal.com/DavidFuentes



.
- 19:35 - Komentari (66) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.02.2021.

TOPLOTA ZA PUT

TOPLOTA ZA PUT
(10 ll 2010 - 2020)




Na licu ti je arhajski osmeh
a na mermernoj koži
tragovi su šminke
ostali u borama.
Ja znam
koliko se dugo tako osmehuješ
jer sam bio slikar aktova i portreta
pa ipak bi mi ti i sada
tako lako tminu ublažila
da tvoja ružičasta put
nije ova noćna vejavica postala
što me bezsenim prstima
po mokrim trepavicama miluje.
Svaki je moj korak u tom snegu
po jedna bela šuplja čarapa
i zato hodam bez stajanja
želeći da ih vetar
po prtini iza mene para
da ih odnosi u potok
i milosrdno obuva
gola stopala stabala
šume posadjene
u našoj godini

.

I baš je u tom potoku
i grlo brda izmedju nas.
Sretne mu kiše zagrgolje oblutke
ali mu ova zima
cepa listove padina
iz bele knjige o studeni razdvojenosti
koju ti i ja sad moramo pročitati.
Brdo je zaćutalo od zime
i zato me ni ti ne čuješ
a ja prelazim ledene stranice brzo
da mi se prsti ne smrznu
u kubističke kristale
jer me ni krovovi tvojih strasnih reči
ne štite više od toliko pahulja.
A vejavica?
Ona ljubomorno
samo za sebe
moje beonjače
u krajoliku
svome
skriva


(miloj i neprežaljenoj A.)
.
- 12:12 - Komentari (116) - Isprintaj - #

subota, 06.02.2021.

DA LI JE LJUBAV DUBINA MODRILA?

DA LI JE LJUBAV DUBINA MODRILA?
(2021)



Ukrcao sam se
na škripavu biremu
koja jaše mora i struje
na kobilici od kedrovog drveta
Mislio sam da ću biti bezbedan
nad redovima veslača pod palubom
vjerujući u prepuna jedra iznad nas
Pošao san na ovaj put
jer nije bilo drugoga načina
Morao sam prošetati ponovo
ulicama njenoga grada
stupati polovnim litostratonom
fuga prastarih i valovitih
i falange šarenih tessera
po tlu pregledati brižno
onu jedinu od lapisa trazeći
da je uzmem nazad
i vratim je njoj
jer je ugradih davno
u sliku svoga svijeta
sliku bez nje
kraj sebe

Kasno sam sagledao
težinu svoga prestupa:
skinuo sam joj sa ruke
kamičak modre ljubavi
bez njenog pristanka
iz čašice prstena
iščupao dubinu sjaja.
Iz očiju toplinu obrisah
iz grudi slobodu potrah
ostavljajući buket koralita
na njenim otvorenim dlanovima.
Ruku još ispruženih a već okovanih
ostala je stajati na ulici
a ja sam mislio olako da je utješih
kao da robove utješiti možeš
nazivajući ih gospodarima
njihove vlastite smrti

Plovili smo dugo
štićeni milošću Ormuzdovom
ali vrijeme se prevrnu
tromo kao kornjača na ledja
i potonu u tminu bez boja
iz koje Ariman izroni crn
Birema pod nama sad ore
uplakano more pred olujom
Tamne sile nas prate šapatom
iz dubina se Ariman prope urlikom
i otra alizarinske ruke o oblake
što hitaju po obzorju nemi -
i evo već njegove Zore
ona crvenih prstiju
krade san i hrabrost
iz naših slanih očiju
Htjedoh joj ščepati
zamagljena zapešća
čvrsto kao rakovica školje
da nas izvede iz ovoga pakla
ali kliska se izmiče i nestaje
bljeskajući gnjevnim odsjajima
kao sivim trbusima pliskavica
Ariman skuplja rukama jata
šaptavih demona nad nama
Mi veslamo, robovi i slobodni
sve jače i brže i umornije
a talasi po nama izdišu
čipkanu pjenu i gorčinu
tananu raskošnu odoru
po cijelu obzorju
za davljenike prostrtu
Gospodar tamni nad nama lebdi
Na akrostoliju vezan zavjetom
tučane mu oči tražim i hvatam
pa kad me opazi i zasta
pogled mu zadržah
i viknuh plaho
razgrćući huku
glasom od mokre hartije:

Arimane alizarinskih ruku
pohlepni bi satrapi tvoji
ovu lađicu da ustave sada
jer krâti jedara bi htjeli
pobrati kao okerno žito
a ja stati ne smijem i proći moram
pa ti modij prosa šakama nudim -
propusti nas mirno ovoga puta

Nek cokću virovi dubine pod krmom
Veslajmo bubnjajući himnu nevere
vodenim jezicima more nas tek liže
valovi pred nama udišu naš ledeni znoj
uvijek žedni soli i mornara i prosa
i kobilice bez broda i praznih jedara
i pučinom krkljajući sve dublje hropću
od uboda naših vesala ne tonući
ali nek bar proso prenesu
na obalu njenoga grada
gdje ću i ja biti opet
naslikan zrncima života
u slici svijeta na ulici
stojeći skupa i zagrljeni
skupa sa njom






16.9.2008. 23:08:41 | NeMresBilivit
jel imas recnik? vratim ti ga cim prevedem.. (komentar na prvu verziju pjesme)




§ birema - anticki brod sa dva nivoa vesala
§ Ariman - persijski bog zla, suparnik dobrostivom Ormuzdu
§ akrostolij - ukras na pramcu antickih (ratnih) brodova
§ alizarin - tamno crvena boja
§ satrap - persijski despot, 'okrutni velmoza'
§ krat - mera za jedra
§ oker - vrsta zagasite zute boje
§ modij - anticka mera za zito, oko 9 litara zapremine
§ litostraton - sloj podloge za sliku nacinjenu mozaikom; podni mozaik; podloga anticke ulice
§ fuga - u ovom slucaju razmak izmedju tessera
§ tessera - mozaicka kockica od koje se slika gradi
§ falanga - helenisticki bojni red zbijenih redova
§ lapis = lapis lazuli - poludragi kamen plave boje; prirodni ultramarin
§ koralit - okamenjeni koral



( jer je NeMresBilivit trazio prevod )

.
- 20:48 - Komentari (83) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.