|
Sve postane mrak osim onoga što razum osvijetli i osjećaji oboje A te je tame oko mene zaista premnogo: ni moja svijest nije izumjela duga svjetla nije otkrila kratke kontrolirane eksplozije fosfornih pejzaža novih svjetova niti akumulirala neonske oblake Jupiterovih satelita da pronikne kroz prostor i vrijeme kojim te praznina odvaja mrakom od mene. I zato se pitam koliko li mi to svjetla treba za osvijetliti cijeli moj svijet bez tebe? Foton sam jedini u toj praznini što i laserske zrake vremenom i prostorom rastapa I ne preostaje mi na kraju vremena nego da spavam snom uštavljene kože spavam da mi ne uvenu i očni kapci spavam teško i potmulo poput dodira preko rukavice kojim utrnulu nogu masiraš da snim sitnim snovima bez očiju i tako uspijevam proživljavati iza ruže kapaka vječnost uspomene na početak kada sam se pitao kako li ćemo izgledati i što misliti ti i ja kada već zaboravimo da smo i mi bili skupa i mladi . |
| < | prosinac, 2023 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |