Sve postane mrak
osim onoga
što razum osvijetli
i osjećaji oboje
A te je tame oko mene
zaista premnogo:
ni moja svijest
nije izumjela duga svjetla
nije otkrila
kratke kontrolirane eksplozije fosfornih pejzaža novih svjetova
niti akumulirala neonske oblake Jupiterovih satelita
da pronikne kroz prostor i vrijeme
kojim te praznina odvaja mrakom od mene.
I zato se pitam
koliko li mi to svjetla treba
za osvijetliti cijeli moj svijet bez tebe?
Foton sam jedini u toj praznini
što i laserske zrake vremenom i prostorom rastapa
I ne preostaje mi na kraju vremena
nego da spavam snom uštavljene kože
spavam da mi ne uvenu i očni kapci
spavam teško i potmulo
poput dodira preko rukavice
kojim utrnulu nogu masiraš
da snim sitnim snovima bez očiju
i tako uspijevam
proživljavati iza ruže kapaka
vječnost uspomene na početak
kada sam se pitao kako li ćemo izgledati
i što misliti ti i ja
kada već zaboravimo
da smo i mi
bili skupa i mladi
.
Post je objavljen 30.12.2023. u 13:49 sati.