subota, 06.02.2021.
DA LI JE LJUBAV DUBINA MODRILA?
|
DA LI JE LJUBAV DUBINA MODRILA?
(2021) Ukrcao sam se na škripavu biremu koja jaše mora i struje na kobilici od kedrovog drveta Mislio sam da ću biti bezbedan nad redovima veslača pod palubom vjerujući u prepuna jedra iznad nas Pošao san na ovaj put jer nije bilo drugoga načina Morao sam prošetati ponovo ulicama njenoga grada stupati polovnim litostratonom fuga prastarih i valovitih i falange šarenih tessera po tlu pregledati brižno onu jedinu od lapisa trazeći da je uzmem nazad i vratim je njoj jer je ugradih davno u sliku svoga svijeta sliku bez nje kraj sebe Kasno sam sagledao težinu svoga prestupa: skinuo sam joj sa ruke kamičak modre ljubavi bez njenog pristanka iz čašice prstena iščupao dubinu sjaja. Iz očiju toplinu obrisah iz grudi slobodu potrah ostavljajući buket koralita na njenim otvorenim dlanovima. Ruku još ispruženih a već okovanih ostala je stajati na ulici a ja sam mislio olako da je utješih kao da robove utješiti možeš nazivajući ih gospodarima njihove vlastite smrti Plovili smo dugo štićeni milošću Ormuzdovom ali vrijeme se prevrnu tromo kao kornjača na ledja i potonu u tminu bez boja iz koje Ariman izroni crn Birema pod nama sad ore uplakano more pred olujom Tamne sile nas prate šapatom iz dubina se Ariman prope urlikom i otra alizarinske ruke o oblake što hitaju po obzorju nemi - i evo već njegove Zore ona crvenih prstiju krade san i hrabrost iz naših slanih očiju Htjedoh joj ščepati zamagljena zapešća čvrsto kao rakovica školje da nas izvede iz ovoga pakla ali kliska se izmiče i nestaje bljeskajući gnjevnim odsjajima kao sivim trbusima pliskavica Ariman skuplja rukama jata šaptavih demona nad nama Mi veslamo, robovi i slobodni sve jače i brže i umornije a talasi po nama izdišu čipkanu pjenu i gorčinu tananu raskošnu odoru po cijelu obzorju za davljenike prostrtu Gospodar tamni nad nama lebdi Na akrostoliju vezan zavjetom tučane mu oči tražim i hvatam pa kad me opazi i zasta pogled mu zadržah i viknuh plaho razgrćući huku glasom od mokre hartije: Arimane alizarinskih ruku pohlepni bi satrapi tvoji ovu lađicu da ustave sada jer krâti jedara bi htjeli pobrati kao okerno žito a ja stati ne smijem i proći moram pa ti modij prosa šakama nudim - propusti nas mirno ovoga puta Nek cokću virovi dubine pod krmom Veslajmo bubnjajući himnu nevere vodenim jezicima more nas tek liže valovi pred nama udišu naš ledeni znoj uvijek žedni soli i mornara i prosa i kobilice bez broda i praznih jedara i pučinom krkljajući sve dublje hropću od uboda naših vesala ne tonući ali nek bar proso prenesu na obalu njenoga grada gdje ću i ja biti opet naslikan zrncima života u slici svijeta na ulici stojeći skupa i zagrljeni skupa sa njom 16.9.2008. 23:08:41 | NeMresBilivit jel imas recnik? vratim ti ga cim prevedem.. (komentar na prvu verziju pjesme) § birema - anticki brod sa dva nivoa vesala § Ariman - persijski bog zla, suparnik dobrostivom Ormuzdu § akrostolij - ukras na pramcu antickih (ratnih) brodova § alizarin - tamno crvena boja § satrap - persijski despot, 'okrutni velmoza' § krat - mera za jedra § oker - vrsta zagasite zute boje § modij - anticka mera za zito, oko 9 litara zapremine § litostraton - sloj podloge za sliku nacinjenu mozaikom; podni mozaik; podloga anticke ulice § fuga - u ovom slucaju razmak izmedju tessera § tessera - mozaicka kockica od koje se slika gradi § falanga - helenisticki bojni red zbijenih redova § lapis = lapis lazuli - poludragi kamen plave boje; prirodni ultramarin § koralit - okamenjeni koral ( jer je NeMresBilivit trazio prevod ) . |
