petak, 24.04.2015.
VUKOVI I ELEKTRONI
|
Otišao sam kada je po starim internet porukama pala kvantna prašina i muk i kada ni rezolutni čuvari portala nisu više režali na električnog poštara niti ga grizli i sami zaplašeni virusnim zarazama A ovde gde sam došao podzidao sam kuću lomljenim kremenom iz vasionskih šupljina onim koji je palio vatru ove planine zimi ali je sada kao ugasli krečnjak raspršuje i gasi u žive, hladne granule granita za igru piljaka deci u susedstvu ili smešan ples petlovog skakutavog udvaranja po šljunku. Ustaću sutra rano dok cvat zakasnele gorske voćke još u magli nacvetava svoju čipku behara i inja i otići da posadim zmajograni čileanski bor u vododerini pokraj jasena pa nek zajedno upliću lisne motive za jasnost svake jeseni što ih sneno čeka od ove godine u potoku. U ovoj samoći rukav mog vučjeg kozuha zalajao je na zvezde i strance a oni prelaze moje brdo prečicom za vozove: sekući obronak nad prugom po žici gvozdene rude - Zvezde žicu posrebruju Stranci je koracima potkradaju (za Serpentinu mog zivota) (15 V 2009) |
nedjelja, 05.04.2015.
TRUTOVA RAPSODIJA
|
Prepoznao sam zasijani trag sjećanja prosutog po livadi odveo me je zujeći do predvečerja sa tobom polegli po toploj travi slušamo zalazak pčela u sumrak kad odnose crtice svjetla na sebi a ja zaptivam ove misli u saće očuvat će mi dugo tvoj miris kraj mene i moju želju za tobom u nadolazećoj tami Roj žudnje je brujao nad vlatima i nad strepnjom polegle matice prvi je put bez krila izložena meni Težak je njen okus lijepi se zavodljivo i teče po grlu pritisnuo je čula i svijest u gluho doba moje nježnosti Pokreti nas drobe bez jeke raspršuju u svjetlost što nedostaje u polen koji pada po tebi mliječom natopljena tijela natapamo tlo sjeme smo za sjećanje |
