Otišao sam
kada je po starim internet porukama
pala kvantna prašina i muk
i kada ni rezolutni čuvari portala
nisu više režali na električnog poštara
niti ga grizli
i sami zaplašeni virusnim zarazama
A ovde gde sam došao
podzidao sam kuću
lomljenim kremenom iz vasionskih šupljina
onim koji je palio vatru ove planine zimi
ali je sada kao ugasli krečnjak
raspršuje i gasi
u žive, hladne granule granita
za igru piljaka deci u susedstvu
ili smešan ples
petlovog skakutavog udvaranja po šljunku.
Ustaću sutra rano
dok cvat zakasnele gorske voćke
još u magli nacvetava
svoju čipku behara i inja
i otići da posadim
zmajograni čileanski bor
u vododerini pokraj jasena
pa nek zajedno upliću lisne motive
za jasnost svake jeseni
što ih sneno čeka
od ove godine u potoku.
U ovoj samoći
rukav mog vučjeg kozuha
zalajao je na zvezde i strance
a oni prelaze moje brdo
prečicom za vozove:
sekući obronak nad prugom
po žici gvozdene rude -
Zvezde žicu posrebruju
Stranci je koracima potkradaju
(za Serpentinu mog zivota)
(15 V 2009)
Post je objavljen 24.04.2015. u 19:52 sati.