VLADO'S J-CURVE
četvrtak, 31.03.2016.
Ekskluzivna vijest - HITLER NIJE BIO ZLOČINAC
|
U skladu s metodom presedana, koja se primjenjuje u anglosaskom pravu, Hitler je bio krivo optužen i proglašen najvećim zločincem. On je potpuno nevin. Presedan je, naravno, oslobađajuća presuda Vojislu Šešelju na Međunarodnom tribunalu za ratne zločine na području bivše Jugoslavije. Presuda, doduše, nije pravomoćna ali je indikativna glede poruke koju želi poslati Europi i svijetu, a to je da sam bio u pravu svaki put kada sam upozoravao da je ideja o „Velikoj Srbiji“ aktualnija danas nego ikada prije. Sud u Haagu je danas potvrdio legitimitet „Velike Srbije“. Ako presuda bude pravomoćna onda će svi živi i mrtvi velikosrpski voždovi biti nevini jer osobno nisu sudjelovali u ubojstvima i drugim ratnim zločinima, a to nas dovodi do projekta „Velike nacističke Njemačke“, odnosno zaključka da ni Adolf Hitler ni Benito Mussolini ne mogu biti krivi. Slijedom toga dolazimo do vrlo važnog trenutka u Hrvatskoj povijesti, a to je da Ante Pavelić više ne može biti ratni zločinac, a NDH je bila i mora biti prava i legitimna država ustrojena u skladu s stoljetnim težnjama hrvatskoga naroda. Sada slijedi potpuna revizija hrvatske, europske i svjetske povijesti. Oznake: Revizionizam |
- 12:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 30.03.2016.
ABOUT THE SO CALLED 'MIRJANA RAKIC CASE'
|
Various European organizations have become involved in the debate about Mirjana Rakic’s resignation as President of VEM – Croatian Council for Electronic Media. They are all concerned about the well-being of our media and democracy. The two Croatian journalists’ associations, HND and HNIP, on opposing sides, are also participating in the debate while the most outspoken is Oliver Schrameck who is President of France’s CSA and Vice-President of ERGA. He is on Mirjana Rakic’s side. I am concerned and worried, however, because everyone involved is on the wrong track. They are all bogged together in useless and pointless exchanges of irrelevant views about freedom of speech, freedom of media and democracy. Meanwhile, the key question remains unanswered – was Mirjana Rakic biased, unfair and selective, or not? In my opinion she and her Council were very biased, very unfair and totally selective in their judgements of mischief, naughtiness and outbursts in the media. Mirjana Rakić most likely cannot help herself because she was brought up in the old totalitarian (communist) regime. She evidently can’t be objective about frequent and often strong ‘satirical’ commentaries that come from the two major sides of the electronic media arena. Understandably, Mirjana Rakić often turns her blind eye towards leftist provocations and more often reacts to those coming from the conservative side. ‘Understandably’, I say, because the Yugoslav communist regime lasted too long and most of its people find it hard to change their mindset. Many of them are not even aware of that fact. There are still many people from the old school working in the media and other publicly active organizations. The good news is that they are slowly being outnumbered by younger people of the post-communist generation. To me, however, the most concerning fact is that some of the involved people from the western countries, whom I call ‘do-gooders’, are often ignorantly and very naively participating in wrong interpretations of democracy and freedom of speech. They don’t emphasize the fact that in true democracy minorities do not and cannot rule over majorities – that was the way in the totalitarian era. In democracy majorities set the rules and trends while minorities only enjoy equality in the common consumption of fruits that such societies produce. The so called ‘reformed Yugoslav communists’ are unaware of that fact while western do-gooders are unaware of their unawareness. So, my message to Mr Oliver Schrameck and the organizations he represents is to get better informed and less ignorant. Oznake: WRONG INTERPRETATIONS |
- 21:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 29.03.2016.
NEW UN SECRETARY GENERAL
|
TO WHOM IT MAY CONCERN To elect a woman for the first time after eight men would be more than correct - but not any woman just for the sake of electing a woman. The international community should know that Dr Vesa Pusic has most likely disqualified herself with an extremely controversial statement made in a recent television debate. Believe it or not, Dr Pusic calmly justified mass murders of refugees and prisoners of war saying that some of them deserved such executions. The debate was about post WW2 mass murders (without any trials) of Croatian men, women and children by the Yugoslav communist forces during a long death march in Austria, Slovenia and Croatia. The debate took place several months after Dr Pusic was nominated by the than Croatian Government. How can anyone in his or her right mind even consider Dr Vesna Pusic as a candidate for the position of UN Secretary General? Oznake: right & wrong |
- 11:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 28.03.2016.
SNAŽNE PORUKE BISKUPA O IZVORIMA I NOSITELJIMA ZLA
|
Na Uskrs, najveći katolički blagdan, HRT je objavio dokaz da se masovnom egzodusu mladih iz Hrvatske priključuju i stariji građani. O tome je otvoreno govorio bračni par iz Zadra koji s ukupno 60 godina radnog staža iseljava u razvijeni dio Europe. Prisiljeni su otići zbog dugova - napuštaju dom i domovinu, a slijedom toga i obitelj. Obilježavajući Uskrs katolički biskupi ne pozivaju samo na uobičajenu brigu o onima koji su diljem svijeta ugroženi i pate. Papa Franjo, odnosno Frane kako ga zovu u Zadru i ostalim južnim dijelovima Hrvatske, govori urbi et orbi o progonima kršćana i općenito o sukobima – aludirajući da se radi o svojevrsnome fragmentiranom trećem svjetskom ratu. Hrvatski biskupi su identificirali uzročnike kojima bi trebali reći dosta. Kardinal Josip Bozanić ipak upozorava da zlu nije problem ako ga se prokazuje, razotkriva, jer sve dok je ono u glavnoj ulozi na pozornici, zlo slavodobitno uživa. On ističe da Hrvatsku napuštaju mladi i obrazovani ljudi dok sela izumiru, a zlo vlada medijima. Kardinal Bozanić je zabrinut krivim interpretacijama slobode govora i demokracije i kao primjer navodi učestale napade na sve zdrave i trajne vrijednosti hrvatskoga društva i katoličke crkve. Osobito je uznemiravajuća činjenica je da čimbenici zla uporno pokušavaju srušiti svetost kardinala Alojzija Stepinca. Splitski nadbiskup Marin Barišić ide korak dalje i identificira jedinu sigurnu kuću, koja je temelj dobra u borbi protiv zla, a to je obitelj. Kada je obitelj ugrožena ovisnostima koje današnje društvo otvoreno nudi onda je vrijeme za uzbunu. Nadbiskup Barišić posebno ističe otvaranje kockarnica – čak u blizini škola, crkava i dječjih vrtića. Dakle, ključno pitanje koje moramo sebi postaviti je može li se vjernička obitelj održati kao temeljni čimbenik obrane od antikrista koji se, u raznim oblicima zla, sve češće pojavljuje kao vladar našega vremena i prostora? Imamo li pravo vjerovati da će dobro, bez naše osobne i kolektivne žrtve, samo nadvladati zlo? Oznake: dobro protiv zla |
- 01:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 24.03.2016.
ZAŠTO JE BENEDIKT XVI. PREKINUO ŠUTNJU?
|
U rijetkom javnom istupu, papa emeritus Benedikt XVI. progovorio je o promjenama koje su nastupile u samom vjerovanju i teologiji Katoličke crkve. On nas podsjeća na nekada nezaobilazno katoličko uvjerenje o mogućnosti gubitka vječnog spasenja, odnosno da ljudi idu u pakao: „Misionari u 16. stoljeću bili su uvjereni da je nekrštena osoba izgubljena zauvijek. Nakon Drugoga vatikanskog sabora, ovo uvjerenje je definitivno napušteno. Rezultat je bila dvostruka duboka kriza. Bez te usmjerenosti na spasenje, vjera gubi svoje temelje.“ On također govori o posljedicama “razvoja dogme” u odnosu na dogmu po kojoj nema spasenja izvan Crkve (extra Ecclesiam nulla salus). Ova navodna promjena u dogmi je dovela, u Benediktovim očima, do gubitka misionarskog žara u Crkvi – “svaka motivacija budućeg misionarskog opredjeljenja je uklonjena“. Papa u miru Benedikt postavlja oštro pitanje izazvano ovom ogromnom promjenom u stavu Crkve: „Zašto bi pokušavali uvjeriti ljude da prihvate kršćansku vjeru ako se mogu spasiti i bez nje?“ Što se tiče druge posljedice ovog novog stava u Crkvi, sami katolici, u Benediktovim očima, postali su manje povezani s vlastitom vjerom: ako ima onih koji mogu spasiti svoje duše i drugim sredstvima, “zašto bi kršćanin bio nužno vezan uz kršćansko vjerovanje i moral?”, upitao je papa. I zaključio: „Ali ako vjera i spasenje više nisu povezani, čak i vjera postaje bezrazložna.“ Papa Benedikt također opovrgava ideju o “anonimnim kršćanima”, kao i indiferentnu ideju da su sve religije jednako vrijedne i korisne za postizanje vječnog života. „Još je manje prihvatljivo rješenje koje predlažu pluralističke teorije religija, po kojima sve religije, svaka na svoj način, imaju svoj način spasenja, pa se prema tome, moraju jednako uzeti u obzir. Kritika religija na način Starog zavjeta i Prve Crkve je znatno realističnija, konkretnija i istinitija u svom proučavanju različitih religija.“ S obzirom na čovjekov odnos prema tehnologiji i ljubavi, papa Benedikt podsjeća na važnost ljudske ljubavi, rekavši da čovjek u dubini svog srca i dalje čezne “da mu Dobri Samaritanac dođe u pomoć.“ Pa nastavlja: „U grubom svijetu tehnologije - u kojem osjećaji više ne vrijede - raste nada o ljubavi koja spašava, ljubavi koja će se dati slobodno i velikodušno.“ Benedikt podsjeća: „Crkva se nije sama stvorila, ona je Božja kreacija i stalno se formira po Njemu. Izražava se u sakramentima, prije svega u krštenju: Ne ulazimo u Crkvu birokratskim činom, nego uz pomoć ovog sakramenta.“ Eto, malo hrane za „sive stanice“ tijekom blagdana. Sretan Uskrs. Oznake: Food for Thought |
- 17:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 18.03.2016.
ŠTO SU TO "STRUKTURNE REFORME"?
|
Tijekom nedavne saborske rasprave o novom proračunu zastupnica SDP-a Gordana Sobol pitala je što su to „strukturne reforme?“. Ivan Šuker iz HDZ-a odgovorio da treba „mijenjati zakone kako bi se strukturne reforme mogle provesti“. Cijeli dan su zastupnici spominjali „reforme“ i/ili „strukturne reforme“ ali nitko nije dao definiciju tog pojma i primjere konkretnih i temeljitih reformi. Moj je dojam da velika većina zastupnika uopće ne zna kako bi konkretno neka reforma trebala izgledati. Ako ne zna većina zastupnika onda ne zna ni većina građana koje oni zastupaju. Smanjenje takozvanih „parafiskalnih nameta“ tvrtkama do kraja godine, što ga je najavio Tim Orešković, valja pozdraviti. Smanjenje bi bilo u visini 0,1 % BDP-a, odnosno 330 milijuna kuna. To je svojevrsna mini reforma. Međutim, važnije od toga je smanjiti broj poreza i nameta u Hrvatskoj. Tako bi tvrtke zapošljavale više ljudi u proizvodni, a manje u birokraciji. Hrvatska je spora jer je pretjerano birokratizirana u svim sektorima. Cilj reforme mora biti veća učinkovitost i profitabilnost, a slijedom toga i konkurentnost na tržištu. Ljude treba vratiti na posao, a ne ih tjerati da stoje u redovima koje stvara birokracija. Tim Orešković je također najavio ustroj zajedničkog informacijskog sustava zemljišnih knjiga i katastara. To su neki mediji nazvali „ključnom reformom“. Pošto o tome pišem već godinama moram, nažalost, reći da sam glede te „ključne reforme“ malo skeptičan. Zašto? Zato što bi ta „reforma“ navodno trebala biti gotova do kraja godine, a to je nemoguće, ponajviše zbog neusklađenosti zemljišnoknjižnih podataka s onima iz katastra i zbog ogromnog broja upisanih „vlasnika“, koji su umrli prije sto godina negdje u Argentini,Australiji, Čileu ili SAD-u. Prava i temeljita reforma tog sustava morala bi završiti ustrojem jedinstvenog registra zemljišta i nekretnina, a to znači fuzijom svih zemljišnoknjižnih ureda i katastara – izvan nadležnosti općinskih sudova. Umjesto sadašnjih pet ili šest komada papira iz katastra i zemljišnih knjiga, koji su često potpuno neusklađeni, postojao bi jedan jedinstveni usklađeni dokument. Takvi se dokumenti mogu dobiti online za nekoliko minuta, a na engleskom se najčešće zovu DEEDS. To bi, ukratko, bila prava i temeljita strukturna reforma jednoga važnog sustava -ali uskladba bi mogla trajati i do 8 godina. Topla voda je izmišljena u mnogim uređenim državama svijeta. Nije Europa jedini razvijeni dio planete. Slovačka je, na primjer, usvojila neke ideje iz prekooceanskih zemalja i danas se u Bratislavi može dobiti građevinska dozvola brže nego u Rimu ili Berlinu. Sjećam se da sam dobio građevinsku dozvolu u Sydney-u za 14 dana. Mogla je općina odbiti moj zahtjev i tražiti neke izmjene ali uvijek je razdoblje od predaje zahtjeva do odluke trajalo dva tjedna jer se stručno općinsko vijeće sastaje svakih 14 dana. Ne odlučuje o tome nekakav „samostalni referent“, koji bi mogao držati predmet u ladici četiri godine – kao što se to zna dogoditi u Hrvatskoj. Sjećam se da sa zahtjevom za dozvolu nisam predao nikakve dodatne dokumente – osim, naravno, arhitektonskog nacrta u četiri primjerka. Dozvola je bila, vjerovali ili ne, jedan pravokutni otisak (5x10 cm) na nacrtu. U njemu je među ostalim pisalo: „Izvedba svih radova mora biti u skladu s općinskim i državnim propisima“. Ta je rečenica bila temelj dozvole – bez ikakvih elaborata, rješenja i t. d. Međutim, građevinski inspektor iz općine gotovo svakodnevno bio je desetak minuta na mojoj i svim drugim kućama koje su se u tom trenutku gradile ili preuređivale u kvartu. Nitko ništa u toj gradskoj općini nije mogao podvaliti ili smuljati. Koliko je koštala građevinska dozvola? Ništa! Samo smo morali uplatiti 500 dolara kaucije za eventualno oštećenje nogostupa. Po završetku gradnje, općinski inspektor, koji je, naravno, građevinski inženjer po struci, potpisao nam je uporabnu dozvolu, a općinska administracija nam je vratila kauciju jer nikakvog oštećenja nije bilo na nogostupu. Važno je reći da građevinski inspektor nikada nije ni kavu popio na našem gradilištu. Još važnija činjenica je da u cijelom postupku nisam imao kontakt ni s jednim pravnim ili bilo kojim drugim referentom u bilo kojoj ustanovi. Nisam stajao i nikakvim redovima. Sve je odradila općina u 14 dana, a ja sam zbog građevinske dozvole izostao s posla manje od pola sata – ukupno. To je primjer kako bi jedna temeljita reforma trebala izgledati. Dakle, odgovor na pitanje: „Što su to strukturne reforme?“ je da je to temeljiti ustroj ili preustroj učmalih sustava po uzoru na već postojeće primjere diljem razvijenog i uređenog svijeta, u koji se kontinuirano iseljavaju Hrvati. Bojim se da bi se premijer Tim Orešković mogao uskoro početi osjećati kao Cervantesov lik Don Quixote. Volio bi da nisam u pravu ali jesam – Hrvatskoj treba, za provedbu reformi, najmanje 100 tisuća Oreškovića raznih struka i iskustava. Zato Vlada RH mora hitno ustrojiti ministarstvo za povratak, useljavanje i demografsku obnovu. Po uzoru na Izrael, Irsku, Australiju i Kanadu, to mora postati jedno od najvažniji ministarstava. Oznake: protiv vjetrenjača |
- 22:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #
petak, 11.03.2016.
ONI SU RASIPALI, A SAD BI DA MI NADOKNADIMO ŠTETU
|
Pod ovim naslovom, dana dvanaestog, mjeseca siječnja, godine Gospodnje dvije tisuće i šesnaeste, napisao sam kolumnu na portalu savjest.com i poslao je na više adresa. Danas sam dobio jedan jedini odgovor - od MOST-a, kojemu, među ostalima, redovito e-poštom šaljem sve svoje kolumne i/li blogove. Iz MOST-a, pod naslovom PREVIRANJA O POREZU NA DOM potvrđuju prijam moje, baš sada aktualne, kolumne i kažu: "Poštovani gospodine Lušić, hvala na Vašim mailovima! Potvrđujemo da su pročitani i primljeni na znanje. Most nezavisnih lista.". Evo što sam bio napisao 12. siječnja 2016. ONI SU RASIPALI, A SAD BI DA MI NADOKNADIMO ŠTETU Opet me je na kavu pozvao susjed Martin, član HDZ-a, otac četvero djece i uspješni obrtnik. Bio je ljut kao ris jer je imao verbalnu konfrontaciju s jednim svojim rođakom, također članom HDZ-a. Martin je protiv poreza na nekretnine, posebice poreza na obiteljski stan ili kuću, a njegov rođak, navodno, nema ništa protiv jer su neki „stjecali nekretnine putem kriminala i korupcije“. Sjeli smo na kavu, a onda je krenuo monolog susjeda Martina. „Znate susjed, dok sam ja, kao mladi električar, teško radio i pokušavao prehraniti obitelj, moj je rođak imao posao u javnoj upravi i studirao. Nije bio loš čovjek. Oženio je kolegicu s faksa, koja je također dobro zarađivala. Ali kada je u 32. godini života napokon završio fakultet, naglo se je promijenio. On i žena su umislili da im je mjesto na zagrebačkoj „Špici“, a oni koji nisu skupo odjeveni, ne voze skupe automobile i ne idu na skupa ljetovanja na moru i skijanja u Austriji, tamo se ne mogu od srama pojaviti. Dakle, postali su umišljene, rasipne i razmetne, to jest lažne, veličine i imitatori. U međuvremenu, ja sam bio prisiljen otići na rad u Austriju, punih deset godina. Prve četiri sam živio u starom jednosobnom stanu s još četiri Hrvata. Po danu sam radio kao električar na građevini, oni to zovu bauštela, a navečer sam odlazio na tečajeve njemačkog jezika. Želio sam naučiti čitati i pisati, a i morao sam da bi mogao pratiti stručnu literaturu i upoznavati se na poslu s novim tehnologijama i proizvodima. Svaku marku koju nisam poslao doma stavljao sam na banku. Skupa ljetovanja i skijanja nisu mi ni u snu pala na pamet. Moj rođak je sa svojom ženom spiskao sve što je zaradio. Imaju jedno jedino dijete i žive u bivšem društvenom stanu od 45 kvadrata, a ja sam u Austriji uštedio novac za otvoriti obrt i sagraditi kuću od skoro 400 kvadrata. Svako dijete ima svoju spavaću sobu. Nije mi žao truda i odricanja za svoju djecu, koju žena i ja poklanjamo našoj demografski ugroženoj državi. Sada, hvala Bogu, mogu sebi i obitelji priuštiti pokoji odlazak u kazalište ili restoran. Čak i ljetovanje na našoj prekrasnoj hrvatskoj obali. Dragi susjed, moj bi rođak sada porezom na nekretnine kažnjavao neke neimenovane ljude, koji su, kako on tvrdi, kriminalnim stjecanjem novca kupovali nekretnine. Ja sam ga, kao rođak rođaka, smireno pitao je li on i mene i sebe stavlja u isti koš s tim neimenovanim lopovima u društvu. Pitao sam ga zašto bi velika većina građana bila kažnjena za svoj rad, štednju i odricanje u svrhu izgradnje obiteljskog doma, a on se je samo arogantno nasmijao uz komentar da uvijek postoje kolateralne žrtve. Na to sam poludio. Nema šanse, rekao sam mu, da ja plaćam za ono što je rasipnički i parazitski način života takvih kao što si ti prouzročio. Uostalom, ako je neki pojedinac ilegalno stjecao novac i s njime kupovao brojne nekretnine onda to nikako ne može biti predmetom poreza nego isključivo zakona koji se bave kriminalom, a tvoja je građanska dužnost da takve prijaviš nadležnim institucijama, ako stvarno znaš za njih“. Tako je zborio moj ljutiti susjed. Još je samo dodao da je u međuvremenu kontaktirao s kolegama iz stranke i da inicijativa za eventualno uvođenje poreza na nekretnine nije potekla iz redova HDZ-a nego da je to samo jedna od tema koju su „neki iz Mosta“ dotakli, navodno zato što su „kivni na tajkune i veleposjednike“ iz njihovih lokalnih sredina i zato što „postoje brojni novosagrađeni stanovi i poslovni prostori, koji zjape prazni jer vlasnici ne žele spustiti prodajnu cijenu“. Dakle, ako je Martin u pravu, ne radi se o porezu na obiteljske stanove i kuće u kojima ljudi žive. To bi bilo kontraproduktivno, destimulativno i kontradiktorno u kontekstu nove politike, koju sugerira naziv jedinoga novog ministarstva – OBITELJI, USELJAVANJA I DEMOGRAFSKE OBNOVE. Iako je potvrda o prijemu i razmatranju moje e-pošte, odnosno kolumne, stigla dva mjeseca nakon što sam ju poslao, zahvalan sam MOST-u jer je barem odgovorio. Kako će se MOST postaviti glede još jednog poreza za sada nije potpuno jasno. Ponovno želim istaknuti da su Hrvatskoj potrebne prave reforme, koje će osigurati učinkovitost i profitabilnost u svim državnim, javnim i privatnim sustavima i organizacijama. Novi porezi i rezovi nisu reforme. To su kontraproduktivne mjere, koje poduzimaju nesposobni političari pod pritiskom naopako informirane javnosti i krivo obrazovanih novinara. Oznake: kontraproduktivne reforme |
- 13:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 09.03.2016.
JE LI PUPOVAC GOVOROM I ČINOM MRŽNJE OPET PRIJETI HRVATSKOJ?
|
Slijedeći tekst sam na Facebook-u objavio jučer, na DAN ŽENA, u nešto kraćoj verziji jer su mi u mislima bile brojne ubijene, mućene i silovane žene i djevojčice tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku. Milorad Pupovac priprema bilten sa slučajevima što navodno dokazuju "porast mržnje i nasilja prema Srbima u 2015.". Optužuje "desne stranke" da nameću "nacionalizam, revizionizam i militarizam" i tvrdi da "o vlasti ovisi kako će ti se suditi i hoćeš li dobiti posao". On prijeti hrvatskoj državi da će dogodine bilten predstaviti u Europskom parlamentu. Mene to podsjeća na srpsku retoriku što se je širila Hrvatskom nakon pobjede HDZ-a na prvim demokratskim izborima, odnosno na udaranje u ratne bubnjeve što je prethodilo brutalnoj velikosrpskoj agresiji u Hrvatskoj i Bosni & Hercegovini. Glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić, umjereno ali i primjereno, odgovorio je na tvrdnje i prijetnje samozvanom lideru svih Srba u Hrvata ustvrdivši da “nitko u Hrvatskoj nije ugrožen, pa ni gospodin Pupovac”, a ako on misli da je “neka ode onamo gdje neće biti ugrožen”. Brkić je dodao da ima “puno prijatelja Srba koji vole domovinu Hrvatsku”. Vjerovali ili ne, Milorad Pupovac je uzvratio da će tu izjavu Milijana Brkića također uvrstiti u bilten namijenjen Europskom parlamentu o ugroženosti Srba u Hrvatskoj. Dakle, kao još jedan primjer mržnje, nasilja, nacionalizma, revizionizma, militarizma, utjecaja vlasti na suđenja i zapošljavanja. Milorad Pupovac je, navodno, također rekao: “Ovo je moja zemlja, i zemlja onih koje zastupam. Borili smo se i borit ćemo se protiv ovakvog govora”. To je po meni ključna izjava jer srpski lider u Hrvata ne navodi ni o kojoj se zemlji radi ni koga sve on zastupa. Je li on zastupa Srbe koji su “prijatelji” Miljana Brkića i koji vole svoju domovinu Hrvatsku? Ne bi rekao. Dakle, metodom eliminacije i logike dolazimo do zaključka da Milorad Pupovac zastupa one druge, a među njima su, prema svjedočenju hrvatskih žrtava, i sudionici i simpatizeri velikosrpske agresije. Među takvima su oni koji su nam srušili 122 crkve i silovali više od 2.000 žena. Je li lider “ugroženih Srba” barem pomislio na te ponižene hrvatske žene - barem danas kada svijet slavi Dan Žena? Naravno da nije. On je danas zabrinut zbog “militarizma”. Smeta mu što se Hrvatska želi naoružati, uvesti vojnu obuku i zakonski omogućiti uporabu vojske za obranu granica. Smeta mu što Hrvatska želi biti sposobna i spremna za obranu od agresije, kakvu javno i otvoreno zagovaraju velikosrpski luđaci u Srbiji, Bosni & Hercegovini i Hrvatskoj. Vrijeme je da sve nadležne institucije u Hrvatskoj hitno krenu u sastavljanje biltena o primjerima govora i čina mržnje što ga gotovo svakodnevno šire iz velikosrpskih jazbina u Zagrebu i diljem Hrvatske. Vrijeme je također da hrvatske institucije sastave listu Srba na visokim položajima i usporede ju s njihovim postotkom u stanovništvu RH. Pa da vidimo tko je ugrožen u Hrvatskoj. Drugim riječima, vrijeme je da istinom, odnosno cijelom istinom i ničim drugim osim istinom zauvijek nokautiramo namjeru veleizdaje u Europskom parlamentu. Stručno prikazana istina također je vrlo moćno obrambeno oružje. Gospodo u nadležnim institucijama, vaša je sveta dužnost istinitim podacima braniti Hrvatsku. Ako to ne uradite na vrijeme sami sebe će te, kad-tad, proglasiti veleizdajnicima. Vi, dragi Milorade, koji kažete da je ovo vaša zemlja i da u njoj želite živjeti, javno, urbi et orbi, osudite velikosrpsku agresiju na suverenu hrvatsku državu i odrecite se današnje politike iz Beograda. Osudite srbijanske zakone koji svoju jurisdikciju šire na Hrvatsku i prihvatite činjenicu da je ona suverena država svih njenih državljana. Osudite velikosrpske provokativne izjave i govor mržnje što se ponovno šire iz Srbije prema teritorijalnom integritetu ove naše zajedničke članice EU-a i NATO-a. Pridružite se, Milorade, većini hrvatskih državljana, koji nisu ni partizani ni ustaše ni četnici, koji nisu ni fašisti ni nacisti ni komunisti, koji, slijedom toga, ne mogu biti i nisu ni antifašisti ni antinacisti ni antikomunisti, odnosno koji žele radom i trudom graditi Hrvatsku, najljepšu zemlju na svijetu, kao europski prostor mira i blagostanja. Shvatite da nema etničke manjine na svijetu koja, per capita, ima toliko svojih pripadnika u strukturama političke, zakonodavne i sudske vlasti koliko ih vi, Srbi, imate u Hrvatskoj. Prestanite lažima i činom mržnje izazivati gnjev, nedavnom agresijom ranjenoga, hrvatskog naroda u ovoj našoj hrvatskoj državi punoj masovnih hrvatskih grobnica. Dakle, pamet u glavu i svima će nam biti bolje – u zajedništvu, kako reče Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović. Oznake: Zajedništvo |
- 14:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 07.03.2016.
SOA NIJE BILA NADLEŽNA ZA PRAĆENJE MAMIĆA!?
|
Uskoro ćemo doznati konačnu odluku državnog vrha o čelniku Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) Draganu Lozančiću, a vjerojatno i dobiti kakvo-takvo objašnjenje o vrsti pogreške koju su on i SOA navodno učinili. Predsjednica RH je već potpisala Lozančićev otkaz i čeka se samo potpis predsjednika Vlade RH Tihomira Oreškovića. To bi se trebalo dogoditi uskoro. Mediji nagađaju da se radi o praćenju i snimanju u svezi navodnih protuzakonitih financijskih aktivnosti optuženika Zdravka Mamića, koji je, među ostalim, bio kontaktirao Predsjednicu RH Kolindu Grabar Kitarović i tako ju kompromitirao. Ulje na vatru dodala je tvrdnja da je Zoran Milanović, koji kontinuirano demonstrira svoje nepoštivanje institucije Predsjednika RH i gospođe Kolinde Grabar Kitarović osobno, dobio na uvid rezultate snimanja i navodno ih zlorabio. Ova čudna drama ostavlja niz proturječnosti i neodgovorenih pitanja. Prvo, zašto bi SOA istraživala Zdravka Mamića ako je on pod istragom državnih institucija koje se bave protuzakonitim financijskim radnjama u Dinamu? Takve aktivnosti, naime, ne spadaju u kategoriju nacionalne sigurnosti i logika nalaže da se SOA nije trebala baviti Zdravkom Mamićem. Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) je središnje državno tijelo Republike Hrvatske odgovorno za prikupljanje, analizu, obradu i ocjenu podataka koji su od značaja za nacionalnu sigurnost, sa svrhom otkrivanja i sprječavanja radnji pojedinaca ili skupina koje su usmjerene protiv opstojnosti, neovisnosti, jedinstvenosti i suvereniteta Republike Hrvatske, nasilnom rušenju ustroja državne vlasti, ugrožavanju Ustavom Republike Hrvatske i zakonima utvrđenih ljudskih prava i temeljnih sloboda te osnova gospodarskog sustava Republike Hrvatske. Jedini dio koji bi se možda mogao povezati s navodnim financijskim transakcijama je ugrožavanje „osnova gospodarskog sustava“ ali to bi značilo da se radi o stvarno ogromnom novcu, od kojega boli glava. Posebice ako je završio na inozemnim računima što bi bila velika šteta za državu i njen proračun. Poslove iz svoje nadležnosti i zadaće koje joj se nameću slijedom uloge u sustavu nacionalne sigurnosti SOA obavlja prvenstveno temeljem Ustava RH i Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu, ali i temeljem ostalih zakonskih i pod-zakonskih akata koji se po bilo kojoj osnovi odnose na područje nacionalne sigurnosti. Također, postupanje SOA-e usmjeravaju i zahtjevi korisnika rezultata rada koji su određeni Ustavom i zakonima, a koji su poglavito izraženi u Strategiji nacionalne sigurnosti i Strategiji obrane koje donosi Hrvatski sabor kao najviše predstavničko tijelo, te Godišnjim smjernicama za rad sigurnosno-obavještajnih agencija koje su rezultat suradnje Predsjednika RH i Vlade RH kroz Vijeće za nacionalnu sigurnost. Ipak, prema svemu što je do sada došlo do javnosti nema dovoljno indicije da je Zdravko Mamić, na bilo koji način, ugrozio nacionalnu sigurnost. Zato se nameće niz pitanja, kao, na primjer, je li se pogreška Dragana Lozančića i SOE odnosi samo na slučaj Mamić ili se radi o nečem puno većem? Ako se pogreška SOA-e odnosi samo na slučaj Mamić, je li moguće da je on učinio nešto što je, slučajno ili namjerno, promaklo brojnim novinarima koji ga prate? Je li moguće da je Zdravko Mamić opet učinio nešto u nogometnoj domeni što bi dijelilo Hrvatsku na „sjever i jug“ i tako ugrozilo nacionalnu sigurnost? Nije valjda da je, kao i prije nekoliko godina, ponovno krenuo u pregovore s ljudima upitnih političkih i moralnih vrijednosti iz Srbije o osnivanju „nekakve velike nogometne lige na ovim našim prostorima“? Teško, novinari bi to vjerojatno otkrili. Kad bi to i bila istina možda bi se takav čin mogao smatrati opasnim za stabilnost? Možda. Naime, nakon što je prije nekoliko godina Zdravko Mamić bio obavijestio javnost da je u Beogradu sudjelovao na veselicama i uspješnim razgovorima s ljudima iz velikih klubova bivše Jugoslavenske nogometne lige i dogovorio suradnju onda je došlo do pogoršanja njegovih već dobrano narušenih odnosa s Hajdukom. Tadašnja uprava Hajduka je to smatrala neprihvatljivim upravo zbog „sigurnosnih“ razloga. U međuvremenu, zanimljivom je postala navodna izjava novoga ministra obrane josipa Buljevića da je promijenio nekada dobro mišljenje o Draganu Lozančiću. Buljević, koji je svojedobno radio za SOA-u, navodno smatra da se ta agencija nije trebala baviti Zdravkom Mamićem. Međutim, odmah se je i ogradio tvrdnjom da tako misli jer možda nema dovoljno informacija o nastaloj aferi. Vrlo zanimljivo. Oznake: nesigurnost |
- 14:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #
četvrtak, 03.03.2016.
OTVORENO PISMO MINISTARSTVU KULTURE RH
|
Dr. Zlatan Hasanbegović Ministar kulture Republike Hrvatske (E-poštom, 3. ožujka, 2016.) Poštovani gospodine Hasanbegoviću, Dana 24. studenog 2011., u Vjesniku, tada je još postojao, objavili su ova moja razmišljanja o Vukovaru. Među ostalim, želio sam potaknuti državu, ministarstvo kulture i filmaše da barem počnu razmišljati o igranom filmu tipa ALAMO ili BRAVE HEART. To se, nažalost, nije dogodilo. Znam da je moj Australac škotskoga podrijetla Mel Gibson, u dobroj namjeri i u suradnji s kolegom filmašem hrvatskog podrijetla, razmatrao takvu mogućnost. Međutim, i to je propalo, navodno nakon njegove burne ljubavne afere s ukrajinskom pjevačicom. Možda Vi, poštovani ministre Hasanbegoviću, možete napokon pokrenuti prvu i pravu inicijativu za takav igrani film. Možda su Mel Gibson i njegov australski kolega još uvijek zainteresirani. Bilo bi izvrsno da to bude višejezična koprodukcija s dominacijom engleskog i hrvatskog. To bi, pored povijesno-kulturne dimenzije, filmu dalo i dodatnu međunarodnu komercijalnu i promidžbenu vrijednost. Samo pozitivno razmišljam i živim u nadi. U međuvremenu, evo moje teze iz 2011., koju je objavio propali Vjesnik. Vukovar nije pao U ratnoj povijesti Sjedinjenih američkih država jedan od najznačajnijih događaja bio je „pad Alama“. Mala utvrda, s malobrojnom vojskom i dragovoljcima, odolijevala je nekoliko tjedana silovitim napadima moćne meksičke vojske. Poruka koja se tada širila bila je: „Alamo ne smije pasti!“, a svrha joj je bila da Meksikanci uzvrate: „Mora pasti!“. Na kraju je pao i nitko od hrabrih branitelja nije preživio. U ratnoj povijesti Hrvatske jedan od najznačajnijih događaja bio je „pad Vukovara“. Grad organiziran kao utvrda, s vlastitim i pridošlim hrabrim braniteljima, odolijevao je nekoliko mjeseci. Poruka koja je, uglavnom preko Hrvatskoga radija, slana Srbima bila je: „Vukovar ne smije pasti!“. Na kraju, kada je pao, Vukovara kao grada već odavno nije bilo. Grad kao takav, porušen i uništen, bio je odavno pao. Međutim, neprijatelj tada nije znao da se poruka „Vukovar ne smije pasti!“ ne odnosi na kuće, stambene i poslovne zgrade, infrastrukturu i t. d. nego na ljude. Mnogi heroji Vukovara život su dali za Hrvatsku u nepostojećem gradu. Oni su bili i ostali Vukovar, a Vukovar je bio 'biti ili ne biti' za Hrvatsku. Vukovar je bio pobjeda Hrvatske nad četvrtom vojnom silom u Europi. Vukovar je omogućio sve ostale pobjede, uključujući i Oluju. U američkim vojno-strateškim udžbenicima Alamo i njegovi branitelji zauzimaju značajno mjesto jer je tijekom tih nekoliko tjedana njihova nadljudskog otpora general Huston organizirao logistiku i regrutaciju za obranu uzduž cijele bojišnice. Obranu, ulogu i žrtvu Alama vojna struka smatra briljantnom „pobjedničkom strategijom“ Američke strane u tom ratu s Meksikom. Istodobno, vojni stručnjaci, posebice oni u Meksiku, vide odluku njihove vojske, da tjednima napada jednu malu utvrdu, kao „veliku stratešku pogrešku“. U Hrvatskoj se pitanjem obrane, uloge i žrtve Vukovara bave svakakvi nestručnjaci i novinarčići, a dojam je da ono što pišu služi samo onim vanjskim i tuzemnim interesima, koji po načelu „zavadi pa vladaj“ dijele Hrvate da bi stvorili uvjete za konačno uništenje Hrvatske i što brže uskrsnuće jedinstvene države „na ovim našim (sve-srpskim) prostorima“. O Alamu su napisana stručna i književna djela te snimljeni brojni igrani filmovi. U njima se uvijek „pad Alama“ prikazuje kao značajna pobjeda Amerikanaca, bez koje bi golema država Teksas i njena naftna bogatstva danas bila dijelom Meksika. Da nije bilo Alama, tvrde mnogi, vjerojatno ne bi bilo ni ovakvih Sjedinjenih američkih država – najmoćnije zemlje na svijetu. O Vukovaru, koji je u obrani Hrvatske odigrao daleko važniju ulogu jer je na njemu „Velika Srbija“ polomila zube i izgubila osvajački rat, čak se piše da je „pao zbog izdaje Zagreba“. Neki idu tako daleko da bez srama još uvijek izravno upiru prstom u Franju Tuđmana. Teško je bilo kome tko zna barem nešto o vojnim strategijama i ratovima razumjeti koliko u takvim stavovima ima zle namjere i sluganstva neprijateljskom dijelu međunarodnih interesa, a koliko gluposti i neznanja. Činjenica je da je Tuđman sa svojim suradnicima briljantno planirao i improvizirao vojne operacije i političke pregovore na međunarodnoj razini i to u uvjetima koji su u svakom pogledu bili iznimno nepovoljni za Hrvatsku. Činjenica je da su njegove odluke i pobjede na kraju pozitivno šokirale veliki dio međunarodnih vojnih i političkih stručnjaka. Činjenica je i da su neki od srpskih generala počeli priznavati kako je opsada Vukovara bila njihova „velika vojna pogreška“, odnosno da su umjesto gubljenja vremena, a slijedom toga i pada morala zbog velikih žrtava, mogli krenuti prema strateški važnijim destinacijama u Hrvatskoj. Indirektno srpski generali priznaju da ih je Tuđman nadmudrio i ponizio, a Vukovar kao ljudska sila smrtno ranio. Nisu pali ni Alamo ni Vukovar. Od tada pa do danas nisam nimalo promijenio ovo svoje mišljenje. Bio sam dobio i priliku ponoviti ga na HTV-u, kao gost kasnije nepravedno smijenjene voditeljice Slike Hrvatske Karoline Vidović Krišto. Slijedom toga, isto kao njen gost, vojni geostrateški stručnjak admiral Davor Domazet Lošo također je komentirao tezu o Vukovaru, koji „nije pao“ – kao ni Alamo. Žalosti me što nitko u Hrvatskoj nije voljan i sposoban za povijesni izazov snimanja filma o Vukovaru koji nije pao. Možda ima onih kojima je u interesu da Vukovar ipak, kad-tad, padne. Ministre Hasanbegoviću, ispitajte zašto je tome tako i objavite javno u što, gdje, kada, i kako su, tijekom svih ovih godina antihrvatske kulture, utrošeni naši novci što su mogli i trebali pomoći u snimanju filma o Vukovaru 1991. S osobitim poštovanjem, Vladimir Lušić Oznake: kulturne reforme |
- 13:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Travanj 2016 (2) Ožujak 2016 (10) Veljača 2016 (8) Siječanj 2016 (8) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Pošto želim barem malo doprinijeti promjenama u Hrvatskoj, koje su neophodne, odabrao sam pojam J-curve za naziv svoga bloga. To je ekonomski pojam u engleskome jeziku, koji mi gotovo nikada ne koristimo. On predstavlja poduzimanje mjera, koje u početku izazivaju naizgled negativna kretanja, u silaznoj putanji, kao kod pisanja slova J, a onda brzi uzlet, koji se zove J-curve effect. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||