VLADO'S J-CURVE
petak, 18.03.2016.
ŠTO SU TO "STRUKTURNE REFORME"?
|
Tijekom nedavne saborske rasprave o novom proračunu zastupnica SDP-a Gordana Sobol pitala je što su to „strukturne reforme?“. Ivan Šuker iz HDZ-a odgovorio da treba „mijenjati zakone kako bi se strukturne reforme mogle provesti“. Cijeli dan su zastupnici spominjali „reforme“ i/ili „strukturne reforme“ ali nitko nije dao definiciju tog pojma i primjere konkretnih i temeljitih reformi. Moj je dojam da velika većina zastupnika uopće ne zna kako bi konkretno neka reforma trebala izgledati. Ako ne zna većina zastupnika onda ne zna ni većina građana koje oni zastupaju. Smanjenje takozvanih „parafiskalnih nameta“ tvrtkama do kraja godine, što ga je najavio Tim Orešković, valja pozdraviti. Smanjenje bi bilo u visini 0,1 % BDP-a, odnosno 330 milijuna kuna. To je svojevrsna mini reforma. Međutim, važnije od toga je smanjiti broj poreza i nameta u Hrvatskoj. Tako bi tvrtke zapošljavale više ljudi u proizvodni, a manje u birokraciji. Hrvatska je spora jer je pretjerano birokratizirana u svim sektorima. Cilj reforme mora biti veća učinkovitost i profitabilnost, a slijedom toga i konkurentnost na tržištu. Ljude treba vratiti na posao, a ne ih tjerati da stoje u redovima koje stvara birokracija. Tim Orešković je također najavio ustroj zajedničkog informacijskog sustava zemljišnih knjiga i katastara. To su neki mediji nazvali „ključnom reformom“. Pošto o tome pišem već godinama moram, nažalost, reći da sam glede te „ključne reforme“ malo skeptičan. Zašto? Zato što bi ta „reforma“ navodno trebala biti gotova do kraja godine, a to je nemoguće, ponajviše zbog neusklađenosti zemljišnoknjižnih podataka s onima iz katastra i zbog ogromnog broja upisanih „vlasnika“, koji su umrli prije sto godina negdje u Argentini,Australiji, Čileu ili SAD-u. Prava i temeljita reforma tog sustava morala bi završiti ustrojem jedinstvenog registra zemljišta i nekretnina, a to znači fuzijom svih zemljišnoknjižnih ureda i katastara – izvan nadležnosti općinskih sudova. Umjesto sadašnjih pet ili šest komada papira iz katastra i zemljišnih knjiga, koji su često potpuno neusklađeni, postojao bi jedan jedinstveni usklađeni dokument. Takvi se dokumenti mogu dobiti online za nekoliko minuta, a na engleskom se najčešće zovu DEEDS. To bi, ukratko, bila prava i temeljita strukturna reforma jednoga važnog sustava -ali uskladba bi mogla trajati i do 8 godina. Topla voda je izmišljena u mnogim uređenim državama svijeta. Nije Europa jedini razvijeni dio planete. Slovačka je, na primjer, usvojila neke ideje iz prekooceanskih zemalja i danas se u Bratislavi može dobiti građevinska dozvola brže nego u Rimu ili Berlinu. Sjećam se da sam dobio građevinsku dozvolu u Sydney-u za 14 dana. Mogla je općina odbiti moj zahtjev i tražiti neke izmjene ali uvijek je razdoblje od predaje zahtjeva do odluke trajalo dva tjedna jer se stručno općinsko vijeće sastaje svakih 14 dana. Ne odlučuje o tome nekakav „samostalni referent“, koji bi mogao držati predmet u ladici četiri godine – kao što se to zna dogoditi u Hrvatskoj. Sjećam se da sa zahtjevom za dozvolu nisam predao nikakve dodatne dokumente – osim, naravno, arhitektonskog nacrta u četiri primjerka. Dozvola je bila, vjerovali ili ne, jedan pravokutni otisak (5x10 cm) na nacrtu. U njemu je među ostalim pisalo: „Izvedba svih radova mora biti u skladu s općinskim i državnim propisima“. Ta je rečenica bila temelj dozvole – bez ikakvih elaborata, rješenja i t. d. Međutim, građevinski inspektor iz općine gotovo svakodnevno bio je desetak minuta na mojoj i svim drugim kućama koje su se u tom trenutku gradile ili preuređivale u kvartu. Nitko ništa u toj gradskoj općini nije mogao podvaliti ili smuljati. Koliko je koštala građevinska dozvola? Ništa! Samo smo morali uplatiti 500 dolara kaucije za eventualno oštećenje nogostupa. Po završetku gradnje, općinski inspektor, koji je, naravno, građevinski inženjer po struci, potpisao nam je uporabnu dozvolu, a općinska administracija nam je vratila kauciju jer nikakvog oštećenja nije bilo na nogostupu. Važno je reći da građevinski inspektor nikada nije ni kavu popio na našem gradilištu. Još važnija činjenica je da u cijelom postupku nisam imao kontakt ni s jednim pravnim ili bilo kojim drugim referentom u bilo kojoj ustanovi. Nisam stajao i nikakvim redovima. Sve je odradila općina u 14 dana, a ja sam zbog građevinske dozvole izostao s posla manje od pola sata – ukupno. To je primjer kako bi jedna temeljita reforma trebala izgledati. Dakle, odgovor na pitanje: „Što su to strukturne reforme?“ je da je to temeljiti ustroj ili preustroj učmalih sustava po uzoru na već postojeće primjere diljem razvijenog i uređenog svijeta, u koji se kontinuirano iseljavaju Hrvati. Bojim se da bi se premijer Tim Orešković mogao uskoro početi osjećati kao Cervantesov lik Don Quixote. Volio bi da nisam u pravu ali jesam – Hrvatskoj treba, za provedbu reformi, najmanje 100 tisuća Oreškovića raznih struka i iskustava. Zato Vlada RH mora hitno ustrojiti ministarstvo za povratak, useljavanje i demografsku obnovu. Po uzoru na Izrael, Irsku, Australiju i Kanadu, to mora postati jedno od najvažniji ministarstava. Oznake: protiv vjetrenjača |
- 22:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Travanj 2016 (2) Ožujak 2016 (10) Veljača 2016 (8) Siječanj 2016 (8) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Pošto želim barem malo doprinijeti promjenama u Hrvatskoj, koje su neophodne, odabrao sam pojam J-curve za naziv svoga bloga. To je ekonomski pojam u engleskome jeziku, koji mi gotovo nikada ne koristimo. On predstavlja poduzimanje mjera, koje u početku izazivaju naizgled negativna kretanja, u silaznoj putanji, kao kod pisanja slova J, a onda brzi uzlet, koji se zove J-curve effect. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||