VLADO'S J-CURVE
subota, 30.01.2016.
OTVORENO PISMO VLADI, SABORU I PREDSJEDNICI RH
|
Poštovani čelnici Republike Hrvatske, Pišem vam u ime svih Hrvata, ovdje i u tuđini, koji su zabrinuti stanjem svojih prava u Hrvatskoj. Ima nas zajedno oko osam milijuna – pola nas živi u Hrvatskoj, a ostatak je razbacan po cijeloj planeti. Demokratska Hrvatska se brine i donosi posebne zakone o pravima antifašista, komunista, vjerskih zajednica, homoseksualaca, nacionalnih manjina, ljubitelja životinja, ilegalnih imigranata i t. d. To je dobro. Ali što je s pravima Hrvata – posebice onih u tuđini, koji svake godine šalju milijarde dolara u Hrvatsku da bi se ona, među ostalim, mogla brinuti za sve te brojne interesne skupine i njihove udruge? Mi, koji još nismo otišli na onaj svijet, također otkidamo od obroka našega djeteta za udruge i organizacije civilnoga društva, kroz stotine poreza, prireza i drugih nameta. To nije dobro. Zabrinut sam jer je u Hrvatskoj stanje prava Hrvata u tuđini do sada bilo tragično loše, a postoje indicije da će postati nadasve kritično jer se i ovo malo Hrvata iz Hrvatske masovno iseljava. Oni koje smo iselili, isto kao i oni koji su otišli prije njih, kupuju jednosmjerne zrakoplovne karte. Ostavljaju uplakane majke i očeve, djedove i bake, braću i sestre, prijatelje – ugrožen je zdravi obiteljski život. Hrvat je ugrožen u Hrvatskoj. Psi lutalice, mačke, šišmiši i vukovi bolje su zaštićeni od nezaposlenih, deložiranih i osiromašenih Hrvata u Hrvatskoj. S dolaskom Domoljubne koalicije, Mosta i Tim's Teama na vlast ponadali smo se da će Hrvat i njegov hrvatski obiteljski dom konačno postati os oko koje će se vrtjeti i graditi nova hrvatska politika reformi i razvitka. Naravno, još uvijek se nadamo jer je to politika većine. Za nju smo, kao većina, glasovali. Ponovno je u điru poznata hrvatska šutnja – svi čelni junaci mukom umukoše. Od izbora na ovamo ni politiku, ni medije, ni širu javnost ne brine što je domovinski Hrvat postao najugroženije biće u Hrvatskoj. Uvjeravaju ga oni iz civilnih udruga i „opozicije“ da je biti Hrvatom primitivno i nazadno. Oni mrze sve osim novca Hrvata, a iseljenog Hrvata vide kao svoj bankomat s isključivo inozemnim prebivalištem. Bilo koji Hrvat u Hrvatskoj je persona non grata – osim ako je gej, lezbijka, antifašist, anarhist, pjevač četničkih pjesama ili prijatelj ilegalnih imigranata. Molim vas, poštovani hrvatski čelnici razuvjerite me i, ako treba, posramite me – uvjerljivim činom da Hrvatska stoji iza Hrvata. Za početak, izvršite vašu izbornu poruku o osnivanju ministarstva obitelji, useljavanja i demografske obnove. Podsjećam vas da je, prema svjedočenju nekih bliskih suradnika kardinala Alojzija Stepinaca, nekada davno postojalo čvrsto uvjerenje da bi Hrvatska mogla imati 12 milijuna Hrvata. Nisam kardinal, blaženik i budući svetac ali znam da je to moguće ostvariti zajedništvom i mudrom entrepreneurskom politikom. Oznake: useljavanje |
- 19:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 29.01.2016.
SLOBODA BORAVKA - bez prijave prebivališta MUP-u i otisaka prstiju
|
Bivši branitelj, a sada i bivši ministar branitelja Mijo Crnoja "nije počinio nikakvo kazneno djelo" ali je „politički i moralno odgovoran“ što nije prebivao u šupi na adresi u Samoboru. Odgovoran je i zato što nije uredno prijavljivao svoje kretanje, boravljenje i prebivanje. Možda bi se haranga protiv njega, a to znači i protiv njegove brojne obitelji, trebala nastaviti zahtjevima da objasni gdje je prebivao tijekom velikosrpske agresije, odnosno zašto i ta svoja prebivanja nije tada prijavljivao. Šalu na stranu, Mijo Crnoja je časno postupio – kao i u ratu, zbog interesa Hrvatske dao je ostavku. Da nije, takozvana „opozicija“ bi nastavila ometati Vladu RH u njenom nastojanju da izvede J-curve i vrati nas u našu srednjoeuropsku regiju. Dok se mi, pod prisilom oporbe i medija, uglavnom bavimo prijavama prebivališta i antifašizmom, pravi bivši fašisti Talijani, na primjer, pripremaju se za dolazak 500 milijuna kineskih turista tijekom slijedećih nekoliko godina. Dižu važnost turizma na najvišu razinu. U modernome, civiliziranom i demokratskom svijetu normalno je da svaki stanovnik negdje živi, odnosno da ima adresu na kojoj boravi. Naravno, neki imaju i više od jedne adrese – osobito poslovni ljudi, koji rade na globalnoj gospodarskoj sceni. Adresu na kojoj najčešće boravi, stanovnik razvijene zemlje usmeno ili putem obrasca samo navodi, na primjer, pri otvaranju računa u banci ili kod dobivanja građevinske dozvole – bez ikakve potvrde o „prebivalištu“. Nitko nigdje ne mora boraviti ili prebivati, a još manje dokazivati na neki formalni način da većinu vremena provodi na određenoj adresi. Uostalom, danas mnogi uspješni ljudi najviše vremena borave u zrakoplovima na međunarodnim letovima. Valja reći i to da su u engleskome jeziku „boravište“ i „prebivalište“ jedan pojam i jedna kategorija. U jednoj zemlji to može biti „place of residence“, a u drugoj „residential address“ ali značenje je isto – slično našem boravištu, a prebivalište ne postoji. U velikoj većini zemalja slobodnoga svijeta nema institucije „obvezatne prijave“ adrese stanovanja. Posebice je važno reći da slobodni stanovnici slobodnoga svijeta ne prijavljuju adresu stanovanja ministarstvima unutarnjih poslova, odnosno policiji. Tamo su pohranjena samo imena, adrese i otisci prstiju poznatih kriminalaca. Nadalje, u slobodnome svijetu slobodni ljudi, odnosno državljani, nemaju osobne iskaznice. Izdavanje takvih legitimacijskih dokumenata bilo bi „unconstitutional”, odnosno protuustavno. Dakle, institucija obvezatnog prijavljivanja adrese stanovanja u nadležnoj policijskoj upravi postoji samo u nekim bivšim komunističkim i/ili fašističkim zemljama. Totalitarne vlasti su morale kontrolirati kretanje ljudi i zato su ih prisiljavali na prijavljivanje mjesta stanovanja. Zato su im uzimali otiske prstiju i davali „legitimacije“. Nažalost, te stare navike neke zemlje poput Hrvatske zadržale su i poslije oslobođenja, odnosno nakon navodne demokratizacije. Međutim, ne znam niti jednu zemlju, koja je danas slobodna i demokratska, u kojoj postoje dvije kategorije za mjesto stanovanja. Hrvatska je, prema mojim informacijama, jedina zemlja koja ima „prebivalište“ i „boravište“, uzimanje otisaka prstiju svim punoljetnim državljanima i izdavanje „legitimacija“, koje se na hrvatskome jeziku zovu osobne iskaznice. Teško je to objasniti, kako onima koji su odgovorni za zadržavanje totalitarne prakse tako i prosječnom građaninu pokornom, koji je predugo boravio i prebivao u komunističkom totalitarnom režimu. Dobro bi bilo da nova reformistička Vlada RH barem razmisli o ukidanju pojma „prebivalište“ i zadržavanju samo pojma „boravište“, a slijedom toga i o prekidu uzimanja otisaka prstiju nevinim državljanima ove slobodne i demokratske države. Ako zadržimo sadašnje stanje, netko bi iz svijeta mogao zaključiti da je u Hrvatskoj još uvijek na snazi totalitarni režim, odnosno komunizam ili fašizam. To bi bila velika pobjeda za one pojedince i skupine u našem društvu koji nas takvima svakodnevno prikazuju. Oznake: sloboda |
- 01:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 27.01.2016.
KURIKULUM BARBE ANTE PASTIRA
|
Iskusni stariji pastir po imenu Ante nadzirao je stado ovaca na velikom paškom pašnjaku, kada je prašnjavim putem iznenada dojurio potpuno novi BMW daruvarskih registarskih oznaka. Iz automobila je izašao mlađi čovjek u Brioni odijelu, Gucci cipelama i tamnim RayBan naočalama. Bez da se predstavi upitao je Antu: „Hoćeš li mi dati jedno janje ako pogodim koliko je veliko tvoje stado?“ Barba Ante prvo je pogledao mladog šminkera ispod oka pa onda svoje veliko stado i odgovorio: „Može, dogovoreno.“ Mladi je šminker izvadio Dell notebook kompjutor, spojio ga na Cingular RAZR V3 cell phone, odserfao do NASA stranice na Internetu, pozovao GPS satelit da bi dobio precizni fix na lokaciju, poslao to na drugi satelit NASA-e da bi skenirao pašnjak za snimku ultra visoke rezolucije. Potom je šminker otvorio snimku u Adobe Photoshop-u i poslao je na obradu u Hamburg. Nekoliko sekundi kasnije, šminker je dobio e-mail poruku na svom Palm Pilot-u da je proces završen i informacija pohranjena. On je zatim pristupio MS-SQL dati podataka preko ODBC – Excel spreadsheet spoja s e-mail-om na svom Blackberry-ju i, nakon nekoliko minuta, primio potrebnu informaciju. Konačno, šminker je napravio ispis snimke izvješća od 150 stranica u boji na svom malom hi-tech HP LaserJet printeru, okrenuo se prema Anti i rekao: „Imaš točno 448 ovaca i janjadi.“ „Točno!“ – uzviknuo je barba Ante. Gledajući šminkera kako uzima i stavlja dragu malu životinju u prtljažnik BMW-a, barba Ante je opet progovorio: „Čuj, ako ja pogodim što ti radiš i odakle dolaziš hoćeš li mi vratiti moju beštijicu?“ Šminker je dobro pogledao izboranog i suncem opaljenog Antu u njegovoj istrošenoj maskirnoj jakni i sa starim prašnjavim vojničkim cipelama na nogama, cinično se nasmiješio i odgovorio: „Može stari, dogovoreno.“ Na to je Ante, koji se s užitkom brine o ovcama, izrekao svoju dijagnozu pridošlom šminkeru: „Došao si iz Zagreba, iako ti je auto registriran u Daruvaru. U školi si bubao napamet i ništa korisno nisi naučio. Na fakultetu ti nije išlo pa si kupio diplomu. Platili su je tvoji roditelji, koji su ti preko veze našli posao u državnom sektoru. Primaš plaću kao nekakav načelnik ali još ne znaš ni opis svoga radnog mjesta ni svrhu svoga odjela. Dobro se koristiš Internetom zato što si to sam naučio da bi se mogao dopisivati s frendovima i igrati s pomagalima virtualnoga svijeta. Rodio si se pametan ali ništa ne znaš. Danas si prvi put na terenu, odnosno u stvarnome radnom svijetu ali to je zato što su tvoji šefovi u panici jer je došlo do promjene vlasti u Hrvatskoj.“ „A kako ti to sve znaš budalo stara?“ – ljutito je uzvratio šminker. „To dokuči sam, a sad mi vrati moga psa Tina, kojega si strpao u prtljažnik očevoga BMW-a“ – odgovorio je barba Ante. Ova vas je šaljiva priča sigurno nasmijala – i mene je. Međutim, u šali ima i nekoliko mudrih poruka. Često sam pisao i pisat ću o važnosti integracije teorije i prakse, o stjecanju znanja, vještina i sposobnosti kroz rad, odnosno putem cijelo-životnog učenja - na radnome mjestu. Uvijek sam bio i bit ću zagovornik smanjenja nepotrebnog i zastarjelog gradiva u udžbenicima, ranijeg usmjeravanja prema korisnom i stručnom znanju te stvarnoj radnoj praksi tijekom formalnog dijela obrazovanja. Danas u Hrvatskoj ima puno prirodno inteligentnih mladih ljudi, koji su upropašteni silnim bubanjem napamet o svemu i svačemu, a ništa konkretno ne znaju raditi. Nisu zapošljivi. Čast iznimkama. Najgore je to što mnogi smatraju da rad nije za njih nego za neke druge. Mnogi misle da radna mjesta treba stvarati zbog njihovog zapošljavanja i primanja plaće – isključivo zbog diplome, koju su stekli na ovaj ili onaj način. Njima radna mjesta i zapošljavanje nisu izazovi za rad, štednju i ulaganje. Planirana reforma kurikuluma mora najaviti rat bubanju napamet i širom otvoriti vrata pozitivnom razmišljanju i interakcijama. Evo jednog izvrsnog primjera: Tijekom rasprave u osmome razredu jedne osnovne škole u Sydney-u, jedna učenica hrvatskog podrijetla ponudila je tezu da su veliki ratovi većim dijelom posljedica kontinuiranog ekonomskog rata i da su, u tom kontekstu, konačni pobjednici 2. svjetskog rata ne samo SAD, Velika Britanija i Francuska nego i Njemačka, Japan i Italija. Njena teza prouzročila je ponajbolju debatu u povijesti te škole. Međutim, kada je 1994. ta ista učenica doselila u Zagreb i u prvom razredu gimnazije ponovila svoju tezu gotovo cijeli razred je prasnuo u smijeh. Slijedećih nekoliko dana pljuštali su pogrdni komentari prema toj učenici. Nazivali su je retardiranom i debilnom glupačom. Prijateljice su bježale od nje. Na kraju je u suzama pobjegla doma. Srećom, ravnateljica škole je bila pametna i mudra žena. Uspjela je smiriti stanje. Ta učenica je kasnije diplomirala na američkom fakultetu i zaposlila se u jednoj od najvećih korporacija na svijetu. Oznake: reforme |
- 00:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 23.01.2016.
OPEN LETTER TO YOUNG, AND NOT SO YOUNG, CROATIANS ABROAD
|
If you’re a young person digging for his or her Croatian roots, or a pensioner with nostalgia for her or his country of birth, now is the time to make your first step towards visiting and discovering Croatia – the country you would love to take back home. Accommodation prices are still very reasonable but I am sure they will increase in the years to come. More and more, young and not so young tourists from Australia, Canada, New Zealand, South Africa, USA, Asia and Europe visit Croatia every year. If you meet some of them by chance I am sure they’ll tell you to visit Croatia – the place which is gorgeous in the morning and joyful at night. Year by year, the overall number of visitors increases because Croatia has become one of Europe’s coolest destinations, and not only during the summer season. Huge tourist increases have been recorded this year in Zagreb, Split, Zadar, Šibenik, Rovinj, and Dubrovnik in spring, autumn and winter seasons – especially during the Christmas and New Year period. Most visitors appear to be spellbound in Croatia – the place to share with friends and loved ones. Naturally, some of the visitors are Croatians who live abroad or Americans, Australians, Canadians, and so on, of Croatian background. But I would like to see even more of you, who are reading this, visiting us and mixing with local people of your generation. Young people in Croatia speak English and love to interact. Come and meet Croatia – your home away from home. Today’s Croatia is a place of international and multicultural interactions, and a country of challenges and opportunities. For example, as of today, Croatia’s Prime Minister is Tim Orešković who grew up in Canada. Tim is a former prominent international company executive who decided to accept an earlier invitation to come here and get involved in politics. Furthermore, many non-Croatians from EU countries, North America and Australia have immigrated and invested in Croatia – the country for interactions and integrations. So, make your move. Become a tourist in the country of your origin. Please don’t think that I am some kind of a tourist industry propaganda 'dogooder'. I am just an ordinary believer in Croatia – heaven on earth, and beyond. By the way, a group of hard working intellectuals and students is organizing in July this year, in the coastal resort of Šibenik, yet another congress designed to promote Croatian interactions and integrations. Visit their website: http://drugi-hrvatski-iseljenicki-kongres.com/english/ Best wishes, Vlado Lušić Oznake: Zajedništvo |
- 19:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #
OTVORENO PISMO NOVOJ HRVATSKOJ OPORBI
|
Gospođe i gospodo iz SDP-a, HNS-a i drugih stranaka oporbe, osim što ste u ime svoga prava na slobodu mišljenja negirali to isto pravo jednome uglednom znanstveniku i povjesničaru, a od danas i ministru, te od njega napravili kantu za pljuvanje, cijeli dan ste u Hrvatskome saboru također dokazivali da još niste shvatili kako funkcionira demokratska podjela vlasti. Gotovo cijeli dan ste također vrijeđali dignitet Tihomira Tima Oreškovića izravnim ili neizravnim tvrdnjama da će on kao predsjednik Vlade RH provoditi politiku Domoljubne koalicije i Mosta. A čiju bi politiku premijer i ministri trebali provoditi ako ne vladajućih stranaka, koje su Tihomira Oreškovića odabrale kao svoga „izvršnog direktora“? U nadi da će barem jedan mali postotak hrvatske javnosti biti spašen od cjelodnevnog trovanja krivim i opasnim tumačenjima pokušat ću vam objasniti, jednostavnim pučkim vokabularom, uloge triju institucija vlasti u Hrvatskoj. PREDSJEDNICA REPUBLIKE HRVATSKE je nadzornik funkcioniranja svih državnih sustava, su-kreator vanjske politike, i vrhovni zapovjednik svih snaga ovlaštenih za obranu poretka i sigurnosti naše države, koja je članica NATO-a. HRVATSKI SABOR je dom u kom su, preko političkih stranaka i nezavisnih zastupnika, zastupljeni hrvatski državljani. Svrha mu je da djeluje, ovisno o snazi zastupnika vladajuće većine, kao zakonodavna institucija, koja donosi i mijenja svu legislativu države i kontinuirano propitkuje njenu provedbu. VLADA REPUBLIKE HRVATSKE je izvršno tijelo, koje iz dana u dan stručno provodi politiku stranaka, koje su osvojile većinu na izborima, u skladu s legislativom predloženom i usvojenom u Hrvatskom saboru – ništa bitno više i ništa bitno manje o toga. Dobar politički i demokratski odnos nastaje onda kada sve tri institucije surađuju civilizirano i ljudski da bi ostvarile zajedništvo, u svrhu što kvalitetnije provedbe političkih programa i reformi. Idealno stanje nastaje kada i stranke oporbe, civilizirano, ljudski i konstruktivno sudjeluju u ostvarenju ciljeva od posebnoga nacionalnog interesa. Što vam, gospođe i gospodo iz SDP-a i HNS-a i t. d., tu nije jasno? Zašto mnogi od vas, čast iznimkama, kontinuirano i uporno pokušavate unaprijed diskvalificirati, degradirati i popljuvati Tima Oreškovića i njegove ministre, koje su on i politička većina predvođena Tomislavom Karamarkom i Božom Petrovim, odabrali? Zašto vi, koji ste odveli Hrvatsku natrag u balkansku kaljužu, koji raseljavate Hrvate, kojima pred očima svih nas hrvatska nacija umire ekonomski i demokratski, mislite da ste kvalificirani za održavanje predavanja Tim's Teamu, sastavljenom od vrlo uglednih stručnjaka s tuzemnim i inozemnim znanjem, vještinama i iskustvom – koji je tek danas započeo raditi. Međutim, najvažnije pitanje je zašto vi mene i milijune drugih Hrvata pokušavate uvjeriti da smo „fašisti“ i „komunist“, a slijedom toga „antifašisti“ i „antikomunisti“, odnosno „partizani“ i „ustaše“? Kad će te napokon prihvatiti da smo mi, u velikoj većini, samo Hrvati, odnosno hrvatski domoljubi, koji žele biti svoji na svome. Pogledajte na kalendar – godina je 2016. Vratite se u stvarnost! Oznake: buđenje |
- 00:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 21.01.2016.
IZBOR NOVE VLADE RH JE SVOJEVRSNI J-CURVE
|
Ipak se je sve dogodilo brzo, a odabir Vlade RH nije bio u sladu sa starom praksom naslijeđenom iz bivših propalih režima. 'Tim's Team' je ekipa u kojoj dominiraju ljudi konkretnih struka te relevantnih sposobnosti i vještina. Meni se najviše dopada činjenica da među odabranima ima nekoliko pomorskih i vojnih stručnjaka s menadžerskim iskustvom. U Vladi RH još samo nedostaje novo ministarstvo, odnosno ministar obitelji, useljavanja i demografske obnove, koji bi trebao biti demograf. Timskim radom i zajedništvom, Tim's Team bi mogao ostvariti zaokret i provedbu reformi. Znam da četiri godine nisu dovoljne za sve reforme. Treba nam najmanje osam godina – osim ako se Tim Orešković i ekipa ne odluče za nekakve radikalne ekonomsko-financijske poteze, koji bi sve ubrzali. Kako bilo da bilo, dobro je što u novoj vlasti više ne dominiraju pravnici, politolozi i filozofi opće prakse. Podsjetimo se, tako je bilo u bivšoj vlasti – Predsjednik RH, predsjednik Vlade RH i predsjednik Hrvatskog sabora, na primjer, svi su bili pravne struke. Nadam se da nisu u pravu zlobnici koji tvrde da će Vlada RH, u kojoj glavne uloge igraju financijski menadžer iz dijaspore, povjesničar i psihijatar, izgledati kao orkestrirana „grupna terapija“, a Hrvatski sabor kao „ludnica“. Valja razmišljati pozitivno, analitički, objektivno i domoljubno. Možda nam je, u kontekstu sveukupnog stanja u državi i društvu, za reforme potrebna upravo ta i takva „grupna terapija“, koja je također svojevrsni oblik zajedništva. Naravno da uvijek postoji mogućnost da, zbog velikog duga i otpora prema reformama, čak i ono što je sada dobro postane loše, a ono što je već sada loše bude još lošije. Međutim, ni to ne mora uvijek biti negativno. Naime, postoji jedan ekonomski pojam, koji se u nas gotovo nikad ne spominje, a na engleskom se zove „J-curve“. Tako se zove jer podsjeća na pisanje slova „J“ – od gore prema dolje s naglim zaokretom prema gore. Upravo zato sam za svoj blog odabrao naziv Vlado's J-curve. Već sam na portalu savjest.com, u jednoj kolumni napisao kako je tijekom jedne poveće recesije poznati australski lider Paul Keating, tada državni rizničar, bio iznenada povukao nekoliko „ludih“ poteza kako bi izazvao takozvani „J-curve effect“ – namjerni ubrzani ekonomski pad da bi dobio zamah za rast. Naravno, izazvao je negodovanje u cijeloj državi. Međutim, prouzročio je i dramatični ekonomski zaokret – baš kao kod pisanja slova „J“. Prvo je sve dobro postalo loše, a sve loše bilo je lošije – ali samo u jednome relativno kratkom razdoblju. Nakon što je susjed Marin, koji voli čitati moje tekstove, vidio da sam svome blogu dao ime Vlado's J-curve, opet me je pozvao na kavu i upitao je li znam jedan takav primjer u Hrvatskoj, koji bi se mogao povezati s tim ekonomskim pojmom. Dodao je da i mi imamo državu s velikim potencijalima i mogućnostima ali i s negativnim trendovima – umjesto da nam se zbog pametne politike Hrvati s potomcima i novcem useljavaju mi izvozimo mlade ljude u inozemstvo i govorom mržnje prema takozvanoj „dijaspori“ šaljemo poruke da se nikada ne trebaju vratiti. Draži su nam ilegalni imigranti, tvrdi susjed Martin, inače dugogodišnji član HDZ-a, koji je desetak godina radio u Gracu. Naravno da u ekonomskom kontekstu mi nemamo takvih primjera. Vjerojatno bi na prste mogli zbrojiti stručnjake koji u svome vokabularu koriste pojam „J-curve efekt“. Doduše, u povijesnom, geopolitičkom i vojnostrateškom kontekstu, mogli bi projekt Franje Tuđmana o stvaranju slobodne i suverene države iskoristiti kao objašnjenje za taj ekonomski pojam, odnosno efekt. Tuđman je u svrhu ostvarenja svoga cilja, prvo pomirio nepomirljive „ustaše“ i „partizane“, odnosno njihove sinove i kćeri, te razjedinjenu domovinu i dijasporu. Zatim je krenuo u obrambeni rat protiv četvrte vojne sile u Europi – bez oružja. Poslužio se je pregovorima, obećanjima i potpisivanjem svega i svačega, sa svim i svakim, čak i s „crnim đavlom“, kako bi dobio na vremenu. Sve je to tada izgledalo „ludo“ i „uzaludno“. Prisjetimo se, stanje je izgledalo beznadno i loše, a iz dana u dan postajalo je sve gore i gore. Nakon takozvanog „pada“ Vukovara, koji više nije ni postojao kao grad, svaki normalani čovjek morao je pomisliti da se približava dan potpunog genocida nad hrvatskim narodom. Sve je išlo nizbrdo, kao kod pisanja slova „J“. Onda, iznenada i mimo svake logike, došlo je do dramatičnog zaokreta, kao kod pisanja donjeg dijela slova „J“. Počele su se nizati silovite akcije ponajboljih branitelja na svijetu. Završile su silovitom operacijom Oluja – totalnim zakretom o kojemu se danas uči u nekim svjetskim vojnim školama. Međutim, moram ponovno istaknuti činjenicu da se pojam „J-curve effect“ isključivo koristi u ekonomiji – za sada. |
- 16:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 20.01.2016.
DOSTA JE BILO DOJENJA ANTIHRVATSKIH UDRUGA
|
Velika je panika zahvatila sve one koji nikako ne prihvaćaju da Hrvatska postoji i traje. Osjećaju se ugroženima od domoljubne vlasti koja se vraća preko „nenadziranoga“ mosta. Sada je ta podmukla manjina opasnija nego ikada. Njeni pripadnici su dobro raspoređeni i organizirani – ponajviše kroz antihrvatske „udruge civilnog društva“, koje mi, naivni porezni obveznici, financiramo. Uz pomoć nekih novinara i njihovih politoloških mentora, oni koji mrze sve što je hrvatsko, ovih dana bez ikakvih argumenata progovaraju i protiv osnivanja novoga ministarstva za obitelj, useljavanje i demografsku obnovu. Vjerojatno im smeta vračanje obitelji u fokus hrvatske politike i naravno najava povratka iseljenih Hrvata u Hrvatsku te useljavanje i eventualno ulaganje Amerikanaca, Australaca, Kanađana, i t. d., koji su hrvatskoga podrijetla. To bi im poremetilo planove na kojima već mjesecima podmuklo rade. Upravo zato je to ministarstvo vrlo važno – važnije od svih drugih važnih reformi jer se one jedino mogu financirati značajnijim inozemnim ulaganjima i profitabilnom proizvodnjom. Neprijatelji već mjesecima rade na promidžbi masovnog naseljavanja ilegalnih imigranata u Hrvatsku. Sasvim „slučajno“ se njihovi programi poklapaju s planom nekih skupina u Beogradu, koji više nije tajan, da napući prostor između slovenske žilet-žice s jedne i potpuno nezaštićene granice sa Srbijom s druge strane, kada na proljeće krenu milijuni izbjeglica i prognanika iz islamskih zemalja u organizirani osvajački pohod na neorganiziranu Europu, koja je napokon shvatila da je užasno pogriješila i da neće moći kontrolirati takav veliki ljudski tsunami. Neovisno od te tematike, u Beogradu je također bila uzbuna zato što Hrvatska treba dobiti od SAD-a napredno oružje za svoju obranu. Panično su zvali Amerikance da zaustave isporuku tog obrambenog oružja, kao da su oni članica NATO saveza. Drugim riječima, tvorci velikosrpske mitologije se osjećaju ugroženima jer bi se Hrvatska eventualno mogla još bolje i učinkovitije braniti. Od koga bre??? Pa nije valjda da se opet sastaju „ugroženi“ tvorci mitologije u Francuskoj 7 u Beogradu kako bi planirali „obranu dijela Velike Srbije“, koji se po njima samo privremeno i slučajno zove Hrvatska??? Ili je sve to pila naopako u svezi pripreme „obrambenog“ naoružavanja Republike Srpske za predstojeće „proglašenje neovisnosti“ od Bosne i Hercegovine??? Prisjećam se razgovora s jednim dubrovačkim gosparom koncem osamdesetih. On je bio ugledni ljekarnik u mirovini, a ja mladi australski novinar u posjetu rodnom Splitu i svima nam dragom Dubrovniku. Među ostalim, gospar mi je pripovijedao kako su se Split i Dubrovnik spašavali od agresije oficira JNA, koji su odlukom partije i saveznih vlasti u Beogradu bili dobili pravo na odabir bilo kojega grada za svoj život nakon odlaska u mirovinu. Oficiri JNA bili su većinom srpske narodnosti, a obožavali su, naravno, gradove u Hrvatskoj – posebice Split i Dubrovnik. Prema prići moga sugovornika, mudri ljudi Dubrovnika bili su osnovali jedno tajno vijeće intelektualaca. Među njima je bio i moj sugovornik. Domislili su jedan nepisani pravilnik po kojemu, u Gradu koji se nema gdje širiti, "nije moguće masovno graditi takozvane oficirske nebodere“. Nadalje, „prednost u zapošljavanju uvijek moraju imati rođeni Dubrovčani i njihova djeca“. Tako posla za djecu oficira, ako i dosele, ne bi bilo. U konačnici, Dubrovnik je bio spašen od masovne „oficirske agresije“ – ostao je hrvatski. Split nije mogao donijeti takva nepisana pravila jer se je imao gdje širiti. Zato se je, posebice od 1967. do 1974. kada je Jakša Miličić bio gradonačelnik, branio hrvatskom demografskom ekspanzijom. Moj dubrovački sugovornik tvrdi da je za svakog doseljenoga oficira JNA, Split naselio četiri Hrvata iz dalmatinskog zaleđa i s otoka. Pokrenuto je više kapitalnih projekata za koje su ti ljudi bili dobrodošli kao kvalitetna radna snaga. Doduše, Split je zbog prebrze ekspanzije bio žrtvovao dio svoga posebnog i prepoznatljivoga kulturnog identiteta ali se je, dodao je gospar, u velikoj mjeri gospodarski razvio i mudro obranio od tadašnje podmukle velikosrpske agresije – punio se Hrvatima i ostao hrvatski. Danas su neka nova i drukčija vremena. Hrvatska je slobodna i suverena država. Članica je NATO-a i Europske unije. Doduše, da bi sve to ostvarila morala se je žrtvovati kao nikada prije u povijesti. Rat ju je ekonomski i demografski potpuno unazadio. Da nije bilo agresije i nametnutog rata ne bi bilo ni poslijeratnog profiterstva i danas bi bila u boljem ekonomskom stanju od Češke, Mađarske, Poljske, Slovačke i svih baltičkih zemalja, koje su se relativno lako i dobro reformirale nakon dugotrajnog komunističkog režima i sovjetskog ropstva. Kakva bila da bila, Hrvatska ipak postoji i traje, a kako stvari stoje krenut će polako i useljavanje, i ulaganje, i demografska obnova i gospodarski razvitak i zapošljavanje i punjenje proračuna za bolje zdravstvo te socijalnu državu. To, međutim, ne znači da se Hrvatska može opustiti i postati naivna i neoprezna tijekom slijedećih desetak godina. Na svaku otvorenu ili podmuklu agresiju, na svaki pokušaj podvale ili destabilizacije, na svaku opstrukciju hrvatskom zajedništvu i na svako suprotstavljanje gospodarskoj i demografskoj obnovi mora odlučno, viteški i domoljubno odgovoriti – onako kako to, upravo ovih dana, čine sve razvijene demokratske zemlje Europe. Svoj na svome jedina je pametna politika – to mora shvatiti i prečesto naivna Hrvatska. Nemamo izbora, moramo prestati financirati antihrvatske udruge i brojne druge registrirane i neregistrirane neprijateljske organizacije. Kao porezni obveznici imamo pravo i dužnost odlučiti kojoj organizaciji Vlada RH treba izvući iz usta proračunsku sisu. Ne treba ih snimati, locirati, identificirati, istraživati i prokazivati – već su same sebe prokazale. Ako i dalje žele postojati i antihrvatski djelovati neka se same financiraju, a mi, moramo imati pravo svaku kunu viška podijeliti s našim hrvatskim udrugama, posebice s onima što brinu o siromašnim i ugroženim slojevima društva. U tom kontekstu, svaka čast Predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović što nije uzela novac od izborne kampanje nego ga je preko HDZ-a, koji ju je kandidirao, usmjerila prema potrebitima. |
- 15:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 19.01.2016.
TKO DANAS PROZROČAVA PTSP I SAMOUBOJSTVA BRANITELJA?
 Izvor slike: Braniteljski-portal.hr Tijekom protekle 24 godine u Hrvatskoj je više od 2730 branitelja izvršilo samoubojstvo. Ima u Hrvatskoj previše samoubojstava i među civilima ali ne toliko koliko u braniteljskoj populaciji. Tijekom posljednje 3 godine branitelji su se ubijaju dvostruko češće nego civili. Dok se mladi ljudi masovno iseljavaju oni koji su zbog njihove budućnosti branili i stvarali državu tijekom brutalne velikosrpske agresije masovno dižu ruku na sebe. To su strašne i porazne činjenice za Hrvatsku. Sram nas bilo! Kao bivši pomorski časnik trgovačke mornarice i potom pripadnik australskih vojnih snaga tijekom rata u Vijetnamu, a ponajviše kao istraživački novinar australske javne televizije, pratio sam mnoge sukobe u azijskoj i pacifičkoj regiji. Bilo je tamo puno teških i dugotrajnih ratova. Puno mrtvih. Puno ranjenih. Puno oboljelih od PTSP-a. Australija, u kojoj sam živio 26 godina, sudjelovala je u nekim od tih ratova. Znam puno o ratnicima, koji su dugi niz godina bili u najbrutalnijim izravnim borbama na terenu. Znam dovoljno i o svim negativnim učincima na njihovo zdravstveno stanje. Istina je da se i u Australiji zna dogoditi pokoje samoubojstvo veterana ali, per capita, među njima nema ni približno toliko takvih slučajeva koliko ih je kod nas u Hrvatskoj. Zašto je tome tako? Odgovor je vrlo jednostavan – odnos cijeloga naroda u Australiji, a slijedom toga i svih lijevih i desnih vlada i njihovih relevantnih ministarstava, koja se brinu o veteranima, na najvišoj je humanoj razini. Svi veterani, kako oni iz svjetskih ratova tako i ovi iz novije povijesti, uživaju maksimalno poštovanje i zahvalnost cijele nacije. Nezamislivi su bilo kakvi arogantni ispadi političara, državnih birokrata ili medija na račun veterana, koji bez kompleksa govore o ratnim zbivanjima – o pobjedama i porazima. Svi naši branitelji s kojima sam pričao, malo govore o pobjedama u ratu i suborcima koje su izgubili. Oni danas uglavnom govore o stanju u Hrvatskoj, koje nije onakvo kakvim su ga zamišljali. Gotovo u svakom razgovoru osjeća se gorčina i razočaranje zbog silne apatije i čestoga govora mržnje u medijima, posebice na raznim portalima. Arogantni komentari raznih antihrvatskih udruga za njih su veća i gora agresija od one protiv koje su se borili. Zato se, bez ikakve stručne analize i dijagnoze, nedvojbeno može zaključiti da je PTSP bolest koja je nastala tijekom rata ali ne u tolikoj mjeri koliko se je razvijala i širila u razdoblju od kraja rata do danas – posebice tijekom posljednjih nekoliko godina. Valja reći da najmanje samoubojstava ima među onim braniteljima koji imaju sreću živjeti u okruženju iskrenog obiteljskog i prijateljskog poštovanja. To poštovanje ublažuje arogantna piskaranja i bahate metke državne birokracije – koja ne želi biti služba nego „uprava“ svim građanima pokornim pa tako i braniteljima. Ponosni, sposobni i hrabri mladići i djevojke odlazili su braniti Hrvatsku u gotovo nemogućim uvjetima, koji su, prema svim parametrima, ukazivali na poraz, a vratili su se, prema analizama svjetskih vojnih stručnjaka, kao čudesni pobjednici. Usporedbe radi, Amerikanci i Australci su odlazili u vijetnamski rat kao superiorna sila, a vratili su se poraženi. Kako je moguće da u hrvatskom društvu ima toliko mržnje prema pobjedničkim braniteljima, a u drugim državama toliko ponosa i poštovanja čak i prema poraženim veteranima? Vrijeme je za reforme – prvo u svim našim glavama, a onda i u svim odgovornim uredima, u kojima neki pojedinci još nisu shvatili da su možda upravo oni uzročnici PTSP-a među braniteljima. Autor: Vladimir Lušić Oznake: ptsp, branitelji, Hrvatska, reforme |
- 11:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Travanj 2016 (2) Ožujak 2016 (10) Veljača 2016 (8) Siječanj 2016 (8) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Pošto želim barem malo doprinijeti promjenama u Hrvatskoj, koje su neophodne, odabrao sam pojam J-curve za naziv svoga bloga. To je ekonomski pojam u engleskome jeziku, koji mi gotovo nikada ne koristimo. On predstavlja poduzimanje mjera, koje u početku izazivaju naizgled negativna kretanja, u silaznoj putanji, kao kod pisanja slova J, a onda brzi uzlet, koji se zove J-curve effect. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||