Poštovani čelnici Republike Hrvatske,
Pišem vam u ime svih Hrvata, ovdje i u tuđini, koji su zabrinuti stanjem svojih prava u Hrvatskoj. Ima nas zajedno oko osam milijuna – pola nas živi u Hrvatskoj, a ostatak je razbacan po cijeloj planeti. Demokratska Hrvatska se brine i donosi posebne zakone o pravima antifašista, komunista, vjerskih zajednica, homoseksualaca, nacionalnih manjina, ljubitelja životinja, ilegalnih imigranata i t. d. To je dobro.
Ali što je s pravima Hrvata – posebice onih u tuđini, koji svake godine šalju milijarde dolara u Hrvatsku da bi se ona, među ostalim, mogla brinuti za sve te brojne interesne skupine i njihove udruge? Mi, koji još nismo otišli na onaj svijet, također otkidamo od obroka našega djeteta za udruge i organizacije civilnoga društva, kroz stotine poreza, prireza i drugih nameta. To nije dobro.
Zabrinut sam jer je u Hrvatskoj stanje prava Hrvata u tuđini do sada bilo tragično loše, a postoje indicije da će postati nadasve kritično jer se i ovo malo Hrvata iz Hrvatske masovno iseljava. Oni koje smo iselili, isto kao i oni koji su otišli prije njih, kupuju jednosmjerne zrakoplovne karte. Ostavljaju uplakane majke i očeve, djedove i bake, braću i sestre, prijatelje – ugrožen je zdravi obiteljski život. Hrvat je ugrožen u Hrvatskoj.
Psi lutalice, mačke, šišmiši i vukovi bolje su zaštićeni od nezaposlenih, deložiranih i osiromašenih Hrvata u Hrvatskoj. S dolaskom Domoljubne koalicije, Mosta i Tim's Teama na vlast ponadali smo se da će Hrvat i njegov hrvatski obiteljski dom konačno postati os oko koje će se vrtjeti i graditi nova hrvatska politika reformi i razvitka. Naravno, još uvijek se nadamo jer je to politika većine. Za nju smo, kao većina, glasovali.
Ponovno je u điru poznata hrvatska šutnja – svi čelni junaci mukom umukoše. Od izbora na ovamo ni politiku, ni medije, ni širu javnost ne brine što je domovinski Hrvat postao najugroženije biće u Hrvatskoj. Uvjeravaju ga oni iz civilnih udruga i „opozicije“ da je biti Hrvatom primitivno i nazadno. Oni mrze sve osim novca Hrvata, a iseljenog Hrvata vide kao svoj bankomat s isključivo inozemnim prebivalištem. Bilo koji Hrvat u Hrvatskoj je persona non grata – osim ako je gej, lezbijka, antifašist, anarhist, pjevač četničkih pjesama ili prijatelj ilegalnih imigranata.
Molim vas, poštovani hrvatski čelnici razuvjerite me i, ako treba, posramite me – uvjerljivim činom da Hrvatska stoji iza Hrvata. Za početak, izvršite vašu izbornu poruku o osnivanju ministarstva obitelji, useljavanja i demografske obnove. Podsjećam vas da je, prema svjedočenju nekih bliskih suradnika kardinala Alojzija Stepinaca, nekada davno postojalo čvrsto uvjerenje da bi Hrvatska mogla imati 12 milijuna Hrvata. Nisam kardinal, blaženik i budući svetac ali znam da je to moguće ostvariti zajedništvom i mudrom entrepreneurskom politikom.
Post je objavljen 30.01.2016. u 19:33 sati.