VLADO'S J-CURVE
četvrtak, 18.02.2016.
DIASPORA: POST ELECTION HAPPINESS COULD TURN INTO BITTERNESS
|
Croatians who have been considering their comebacks from distant overseas countries are now up in arms because they feel that the new Croatian Government will retain counterproductive policies that it inherited from the previous administration. Some of them are relatives, friends or acquaintances. Last week, my Australian nephew, who was on her Asia-Europe business trip, stopped in Zagreb to say hello. She speaks Croatian and often visits my J-curve blog. With her tong-in-cheek sense of humor, she expressed hope that Croatia’s attempt to write the letter ‘J’ will not end up as writing the letter ‘I’. The main reasons for the upheaval are threatening announcements about retention and/or introduction of taxes – something that’s contrary to election promises. Particularly worrying are taxes on foreign pensions. Similar feelings are expressed about the proposed tax on properties that are not being productively used – something that would grossly affect emigrants who live in far away countries. Admittedly, it is hard to justify taxes on properties that lack proper registration and, as such, are open to possible manipulations. One must sympathize with those who cannot watch over bureaucratic processes from the other side of the ocean. Some emigrants are convinced that such taxes were designed by the previous administration to provoke discouragement among those who could decide to return to Croatia. Over the past month, many Croatian ex-patriots told me that their happiness with election results had quickly turned into bitterness. They welcomed announcements made during the election campaign about plans to establish Croatia’s long awaited Ministry of Family, Immigration, and Demographics. Accordingly, many of them have again started thinking about returning and/or immigrating to Croatia but, they say, it appears that nothing will improve back home because the new Croatian Government has no intention to drop or change any of the country’s negative legislation – such as the foreign pensions tax, and the property tax which is planned for 2017. The Government will probably blame the European Union for such counterproductive taxes, says my friend who lives in London, but the truth is that Croatia is a sovereign country – just like the United Kingdom to whom no one can impose measures at the expense of its national interests. Initially, he says, Croatia’s prime and most important national interest ought to be to attract business-minded young people and as many as possible financially independent pensioners. That would liven up sales of goods and services. After that good investors of Croatian and/or non-Croatian background would also start coming. That formula worked very well in Ireland – something that most Croatians from Australia, Canada, Germany, USA and other developed countries believe could most certainly be repeated in Croatia. Croatian bureaucrats might just be following developed countries’ standards, says a Canadian e-mail friend, but they are acting like the peasant who kills the goose that lays golden eggs. The Canadian Croatian friend believes that returnees bring a lot of money into Croatia, including their pensions, and pay taxes via PDV (25%). They directly and/or indirectly stimulate the economy, employment and overall development. Politicians and bureaucrats, he says, should be able to understand that one hundred thousand ex-patriots with tax-free pensions who could come, but don’t, would be worth much more for the economy than ten thousand of those who do return and willingly pay pension tax. According to an Australian friend, pensioners have children and grandchildren who would come to Croatia to mingle with local people of their generation and in many cases fall in love with Croatia – as well as with someone worth loving and spending the rest of life with. But, he says, how does one explain that to Croatian bureaucrats and writers of laws and regulations? The good news is that some young people from overseas countries already live in Croatia. I know at least ten young Australian Croatians who came here over the past eight years. Despite many illogical bureaucratic and legal obstacles, most of them integrated relatively fast and already have their own successful businesses that employ local Croatians. Furthermore, most of them are married with local Croatian partners. That’s the Croatian integration which Franjo Tuđman promoted in the nineties. From a demographic point of view that’s quality that lacks quantity. To achieve quantity, in other words to attract more people from the so called Diaspora, Croatia needs wiser government policies and reforms. Croatia certainly doesn’t need counterproductive taxes and complicated bureaucratic processes. One reform that must happen is a total reform of the now dispersed, asynchronous and inconsistent land and real estate registration, namely “zemljišnoknjižni uredi” and “katastri”. The two institutions must be fused into a single national registry that would for each and every property have only one set of data information and be able to issue single integrated documents commonly known as Deeds. Properties that now have huge lists of living and dead owners cannot be subjected to any form of taxation. I am sure that Croatians at home and abroad agree with Prime Minister Orešković’s appeal that we should stop with our destructive World War 2 debates in order to concentrate on economic reforms. We must calmly, objectively and seriously consider his appeal. However, without smart integrative policies and good interactive reforms Croatia will fall down – far away from the developed world. Instead of returning and/or immigrating to Croatia Croatians will be more and more emigrating from Croatia. In the end there will be no Croatians in Croatia. Only fascists, communists, antifascists and anticommunists will remain – they certainly appear to be immortal. Oznake: integracije, useljavanje, reforme |
- 12:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #
subota, 06.02.2016.
ZA DOM NESPREMNI - ZDRAVO!
|
ZA DOM SPREMNI su tri riječi hrvatskoga jezika, koje nikakvi politički ili politološki argumenti ne mogu izvaditi iz konteksta živoga vokabulara. Kada bi izbacili te tri riječi, smrtno bi ranili hrvatski jezik. Naravno, to isto vrijedi i za riječi ZDRAVO i ZDRAVI BILI. Sve su one postojale davno prije NDH i SFRJ. Uostalom one postoje u svim jezicima svijeta i ni u jednome nisu negativne – ne mogu biti i nisu negativne ni u hrvatskome jeziku. Ako u parlamentu bilo koje razvijene demokratske države kažeš da si ZA nešto onda si najčešće afirmativni sudionik većinske skupine, koja želi ići naprijed i biti poduzetna – neupitno si pozitivac. Ako u velikoj Americi ili u maloj Irskoj ponosno spominješ svoj DOM onda si dobar muž i otac jer ti je stalo do kvalitete života u obiteljskoj kući ili stanu, u svom zavičaju, stalo ti je do domovine i domoljublja – neupitno si pozitivac. Ako si uz to još i SPREMAN raditi za dobrobit tvrtke, obitelji, društva i za obranu države, onda si častan čovjek – neupitno si pozitivac. Tome je tako diljem civiliziranoga svijeta. Čovjek koji je u Americi, Australiji, Engleskoj, Irskoj, Izraelu, Kini ili Rusiji ZA DOM SPREMAN smatra se časnim stupom društva, a ne „fašistom“. Zašto? Pa zato što je „fašizam“ pojam za jedno davno prošlo i davno svršeno vrijeme. Evo, upravo sada su u tijeku predizborne debate američkih predsjedničkih kandidata. Može se, naravno, svašta ćuti ali nikome ne pada na pamet da spomene nekakve „tekovine antifašizma“. ZA DOM SPREMAN su u hrvatskome vokabularu tri slatke riječi – ali samo ako svaku od njih izgovaraš posebno. Ne daj ti Bože da ih namjerno ili slučajno izgovoriš zajedno jer se one gromovito pretvaraju u tri gorke riječi i najveći smrtni grijeh. Odmah iz mračnih podruma iskaču svi dežurni vampiri. Prvi ustaju i kreću u napad „antifašisti“, za njima idu „antikomunisti“, a slijedom toga, rađaju se umjetnom oplodnjom „komunisti“ i „fašisti“. Suci su stari „partizani“ i „ustaše“, a promatrači u zasjedi su, naravno, četnici – kao u nekoj od kazališnih predstava, koje se danas smatraju „kulturom“. Osobno se nikad u životu nisam koristio tim trima riječima u obliku pozdrava. Međutim, svi znamo časne ljude koji ih jesu koristili. Jedan od njih je Joe Šimunić. Iako je rođen u Australiji, on je igrao ZA Hrvatsku. Nju je odabrao kao svoj DOM. Puno je dobroga učinio za hrvatski nogomet i SPREMAN je učiniti još više. Vikao je s navijačima nakon pobjede hrvatske reprezentacije ZA DOM SPREMNI. Pošto dolazi iz demokratske multikulturne zemlje, u kojoj vlada prava i logična sloboda govora, ne može mu biti jasno zašto se te tri pozitivne riječi isključivo povezuju s jednim dijelom davne prošlosti. Dugo sam, jako dugo, razmišljao o mogućim razlozima za ponovno oživljavanje „antifašističkog pokreta“, koje se je počelo događati nedugo nakon smrti Franje Tuđmana, odnosno nakon dolaska Stipe Mesića na dužnost Predsjednika RH. Je, je, tada je to počelo. Već tada sam bio napisao da će uskrsli „antifašizam“ i „detuđmanizacija“ prouzročiti opasne reakcije, odnosno oživljavanje „antikomunističkog pokreta“, a slijedom toga i ponovnu, vrlo opasnu, podjelu hrvatskoga puka na virtualne „komuniste“ i „fašiste“ – na radost i veselje kreatora mitologije o „Velikoj Srbiji“ i „nepostojanju“ Hrvata, hrvatskoga jezika, hrvatske povijesti i hrvatske kulture. Nažalost, bio sam u pravu. Sve se to događa, a ja još nisam dokučio zašto jedna poveća manjina pokušava „antifašizmom“ srušiti povijesno djelo za domovinu spremnog, sposobnog i učinkovitog Franje Tuđmana i njegovih mudrih sumišljenika, kao što je bio Sveti Ivan Pavao II. Kako su uopće uspjeli uvjeriti toliki broj Hrvata da je danas bolje biti uskrsli „komunist“ ili „fašist“, odnosno uskrsli „antifašist“ ili „antikomunist“, na „ovim našim prostorima“, umjesto ponosni Hrvat u europskoj i euroatlantskoj Hrvatskoj? Treba li za to pohvaliti sposobnost i upornost raznih Pusića i dežurnih politologa? Treba li sve nas ostale naivne mazohiste kolektivno poslati u inozemstvo na objektivnu psihoanalizu? Doduše, sto tisuća Hrvata je nedavno otišlo u tom smjeru. Možda je cilj da im se pridruži i ovo malo zdravih ljudi, koji još nisu odlučili žele li biti maškare fašisti ili maškare komunisti u najvećoj karnevalskoj predstavi na svijetu? Možda će već za ove poklade vampiri predvođeni Frljićem zapaliti krnju s likom Tuđmana ili Svetog Ivana Pavla II. jer su najviše krivi što postoji njima mrska Hrvatska? Da ne bi slučajno pomislili kako sam pesimist i spreman kukavički pristupiti jednoj od aktualnih „anti“ opcija ili pobjeći u inozemstvo, javno deklariram, sebi samome i urbi et orbi – nema šanse. Dragi naši negativci, uskoro će, vjerujte mi, biti i vama drago što živite u Hrvatskoj. Znam da ćete u većem blagostanju postati bezvoljni i nejaki za rušenje. Ipak je rušenje opasni i teški rad, a vi se niste naučili teško i učinkovito raditi – osim kad na kratko izađete iz podrumskog mraka za poklade. Možda je vrijeme da napravite životni J-curve? Iznenadite nas – reformirajte se i prestanite biti ZA HRVATSKI DOM NESPREMNI. Oznake: reforme |
- 17:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 27.01.2016.
KURIKULUM BARBE ANTE PASTIRA
|
Iskusni stariji pastir po imenu Ante nadzirao je stado ovaca na velikom paškom pašnjaku, kada je prašnjavim putem iznenada dojurio potpuno novi BMW daruvarskih registarskih oznaka. Iz automobila je izašao mlađi čovjek u Brioni odijelu, Gucci cipelama i tamnim RayBan naočalama. Bez da se predstavi upitao je Antu: „Hoćeš li mi dati jedno janje ako pogodim koliko je veliko tvoje stado?“ Barba Ante prvo je pogledao mladog šminkera ispod oka pa onda svoje veliko stado i odgovorio: „Može, dogovoreno.“ Mladi je šminker izvadio Dell notebook kompjutor, spojio ga na Cingular RAZR V3 cell phone, odserfao do NASA stranice na Internetu, pozovao GPS satelit da bi dobio precizni fix na lokaciju, poslao to na drugi satelit NASA-e da bi skenirao pašnjak za snimku ultra visoke rezolucije. Potom je šminker otvorio snimku u Adobe Photoshop-u i poslao je na obradu u Hamburg. Nekoliko sekundi kasnije, šminker je dobio e-mail poruku na svom Palm Pilot-u da je proces završen i informacija pohranjena. On je zatim pristupio MS-SQL dati podataka preko ODBC – Excel spreadsheet spoja s e-mail-om na svom Blackberry-ju i, nakon nekoliko minuta, primio potrebnu informaciju. Konačno, šminker je napravio ispis snimke izvješća od 150 stranica u boji na svom malom hi-tech HP LaserJet printeru, okrenuo se prema Anti i rekao: „Imaš točno 448 ovaca i janjadi.“ „Točno!“ – uzviknuo je barba Ante. Gledajući šminkera kako uzima i stavlja dragu malu životinju u prtljažnik BMW-a, barba Ante je opet progovorio: „Čuj, ako ja pogodim što ti radiš i odakle dolaziš hoćeš li mi vratiti moju beštijicu?“ Šminker je dobro pogledao izboranog i suncem opaljenog Antu u njegovoj istrošenoj maskirnoj jakni i sa starim prašnjavim vojničkim cipelama na nogama, cinično se nasmiješio i odgovorio: „Može stari, dogovoreno.“ Na to je Ante, koji se s užitkom brine o ovcama, izrekao svoju dijagnozu pridošlom šminkeru: „Došao si iz Zagreba, iako ti je auto registriran u Daruvaru. U školi si bubao napamet i ništa korisno nisi naučio. Na fakultetu ti nije išlo pa si kupio diplomu. Platili su je tvoji roditelji, koji su ti preko veze našli posao u državnom sektoru. Primaš plaću kao nekakav načelnik ali još ne znaš ni opis svoga radnog mjesta ni svrhu svoga odjela. Dobro se koristiš Internetom zato što si to sam naučio da bi se mogao dopisivati s frendovima i igrati s pomagalima virtualnoga svijeta. Rodio si se pametan ali ništa ne znaš. Danas si prvi put na terenu, odnosno u stvarnome radnom svijetu ali to je zato što su tvoji šefovi u panici jer je došlo do promjene vlasti u Hrvatskoj.“ „A kako ti to sve znaš budalo stara?“ – ljutito je uzvratio šminker. „To dokuči sam, a sad mi vrati moga psa Tina, kojega si strpao u prtljažnik očevoga BMW-a“ – odgovorio je barba Ante. Ova vas je šaljiva priča sigurno nasmijala – i mene je. Međutim, u šali ima i nekoliko mudrih poruka. Često sam pisao i pisat ću o važnosti integracije teorije i prakse, o stjecanju znanja, vještina i sposobnosti kroz rad, odnosno putem cijelo-životnog učenja - na radnome mjestu. Uvijek sam bio i bit ću zagovornik smanjenja nepotrebnog i zastarjelog gradiva u udžbenicima, ranijeg usmjeravanja prema korisnom i stručnom znanju te stvarnoj radnoj praksi tijekom formalnog dijela obrazovanja. Danas u Hrvatskoj ima puno prirodno inteligentnih mladih ljudi, koji su upropašteni silnim bubanjem napamet o svemu i svačemu, a ništa konkretno ne znaju raditi. Nisu zapošljivi. Čast iznimkama. Najgore je to što mnogi smatraju da rad nije za njih nego za neke druge. Mnogi misle da radna mjesta treba stvarati zbog njihovog zapošljavanja i primanja plaće – isključivo zbog diplome, koju su stekli na ovaj ili onaj način. Njima radna mjesta i zapošljavanje nisu izazovi za rad, štednju i ulaganje. Planirana reforma kurikuluma mora najaviti rat bubanju napamet i širom otvoriti vrata pozitivnom razmišljanju i interakcijama. Evo jednog izvrsnog primjera: Tijekom rasprave u osmome razredu jedne osnovne škole u Sydney-u, jedna učenica hrvatskog podrijetla ponudila je tezu da su veliki ratovi većim dijelom posljedica kontinuiranog ekonomskog rata i da su, u tom kontekstu, konačni pobjednici 2. svjetskog rata ne samo SAD, Velika Britanija i Francuska nego i Njemačka, Japan i Italija. Njena teza prouzročila je ponajbolju debatu u povijesti te škole. Međutim, kada je 1994. ta ista učenica doselila u Zagreb i u prvom razredu gimnazije ponovila svoju tezu gotovo cijeli razred je prasnuo u smijeh. Slijedećih nekoliko dana pljuštali su pogrdni komentari prema toj učenici. Nazivali su je retardiranom i debilnom glupačom. Prijateljice su bježale od nje. Na kraju je u suzama pobjegla doma. Srećom, ravnateljica škole je bila pametna i mudra žena. Uspjela je smiriti stanje. Ta učenica je kasnije diplomirala na američkom fakultetu i zaposlila se u jednoj od najvećih korporacija na svijetu. Oznake: reforme |
- 00:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 19.01.2016.
TKO DANAS PROZROČAVA PTSP I SAMOUBOJSTVA BRANITELJA?
 Izvor slike: Braniteljski-portal.hr Tijekom protekle 24 godine u Hrvatskoj je više od 2730 branitelja izvršilo samoubojstvo. Ima u Hrvatskoj previše samoubojstava i među civilima ali ne toliko koliko u braniteljskoj populaciji. Tijekom posljednje 3 godine branitelji su se ubijaju dvostruko češće nego civili. Dok se mladi ljudi masovno iseljavaju oni koji su zbog njihove budućnosti branili i stvarali državu tijekom brutalne velikosrpske agresije masovno dižu ruku na sebe. To su strašne i porazne činjenice za Hrvatsku. Sram nas bilo! Kao bivši pomorski časnik trgovačke mornarice i potom pripadnik australskih vojnih snaga tijekom rata u Vijetnamu, a ponajviše kao istraživački novinar australske javne televizije, pratio sam mnoge sukobe u azijskoj i pacifičkoj regiji. Bilo je tamo puno teških i dugotrajnih ratova. Puno mrtvih. Puno ranjenih. Puno oboljelih od PTSP-a. Australija, u kojoj sam živio 26 godina, sudjelovala je u nekim od tih ratova. Znam puno o ratnicima, koji su dugi niz godina bili u najbrutalnijim izravnim borbama na terenu. Znam dovoljno i o svim negativnim učincima na njihovo zdravstveno stanje. Istina je da se i u Australiji zna dogoditi pokoje samoubojstvo veterana ali, per capita, među njima nema ni približno toliko takvih slučajeva koliko ih je kod nas u Hrvatskoj. Zašto je tome tako? Odgovor je vrlo jednostavan – odnos cijeloga naroda u Australiji, a slijedom toga i svih lijevih i desnih vlada i njihovih relevantnih ministarstava, koja se brinu o veteranima, na najvišoj je humanoj razini. Svi veterani, kako oni iz svjetskih ratova tako i ovi iz novije povijesti, uživaju maksimalno poštovanje i zahvalnost cijele nacije. Nezamislivi su bilo kakvi arogantni ispadi političara, državnih birokrata ili medija na račun veterana, koji bez kompleksa govore o ratnim zbivanjima – o pobjedama i porazima. Svi naši branitelji s kojima sam pričao, malo govore o pobjedama u ratu i suborcima koje su izgubili. Oni danas uglavnom govore o stanju u Hrvatskoj, koje nije onakvo kakvim su ga zamišljali. Gotovo u svakom razgovoru osjeća se gorčina i razočaranje zbog silne apatije i čestoga govora mržnje u medijima, posebice na raznim portalima. Arogantni komentari raznih antihrvatskih udruga za njih su veća i gora agresija od one protiv koje su se borili. Zato se, bez ikakve stručne analize i dijagnoze, nedvojbeno može zaključiti da je PTSP bolest koja je nastala tijekom rata ali ne u tolikoj mjeri koliko se je razvijala i širila u razdoblju od kraja rata do danas – posebice tijekom posljednjih nekoliko godina. Valja reći da najmanje samoubojstava ima među onim braniteljima koji imaju sreću živjeti u okruženju iskrenog obiteljskog i prijateljskog poštovanja. To poštovanje ublažuje arogantna piskaranja i bahate metke državne birokracije – koja ne želi biti služba nego „uprava“ svim građanima pokornim pa tako i braniteljima. Ponosni, sposobni i hrabri mladići i djevojke odlazili su braniti Hrvatsku u gotovo nemogućim uvjetima, koji su, prema svim parametrima, ukazivali na poraz, a vratili su se, prema analizama svjetskih vojnih stručnjaka, kao čudesni pobjednici. Usporedbe radi, Amerikanci i Australci su odlazili u vijetnamski rat kao superiorna sila, a vratili su se poraženi. Kako je moguće da u hrvatskom društvu ima toliko mržnje prema pobjedničkim braniteljima, a u drugim državama toliko ponosa i poštovanja čak i prema poraženim veteranima? Vrijeme je za reforme – prvo u svim našim glavama, a onda i u svim odgovornim uredima, u kojima neki pojedinci još nisu shvatili da su možda upravo oni uzročnici PTSP-a među braniteljima. Autor: Vladimir Lušić Oznake: ptsp, branitelji, Hrvatska, reforme |
- 11:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Travanj 2016 (2) Ožujak 2016 (10) Veljača 2016 (8) Siječanj 2016 (8) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Pošto želim barem malo doprinijeti promjenama u Hrvatskoj, koje su neophodne, odabrao sam pojam J-curve za naziv svoga bloga. To je ekonomski pojam u engleskome jeziku, koji mi gotovo nikada ne koristimo. On predstavlja poduzimanje mjera, koje u početku izazivaju naizgled negativna kretanja, u silaznoj putanji, kao kod pisanja slova J, a onda brzi uzlet, koji se zove J-curve effect. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||