VLADO'S J-CURVE
petak, 11.03.2016.
ONI SU RASIPALI, A SAD BI DA MI NADOKNADIMO ŠTETU
|
Pod ovim naslovom, dana dvanaestog, mjeseca siječnja, godine Gospodnje dvije tisuće i šesnaeste, napisao sam kolumnu na portalu savjest.com i poslao je na više adresa. Danas sam dobio jedan jedini odgovor - od MOST-a, kojemu, među ostalima, redovito e-poštom šaljem sve svoje kolumne i/li blogove. Iz MOST-a, pod naslovom PREVIRANJA O POREZU NA DOM potvrđuju prijam moje, baš sada aktualne, kolumne i kažu: "Poštovani gospodine Lušić, hvala na Vašim mailovima! Potvrđujemo da su pročitani i primljeni na znanje. Most nezavisnih lista.". Evo što sam bio napisao 12. siječnja 2016. ONI SU RASIPALI, A SAD BI DA MI NADOKNADIMO ŠTETU Opet me je na kavu pozvao susjed Martin, član HDZ-a, otac četvero djece i uspješni obrtnik. Bio je ljut kao ris jer je imao verbalnu konfrontaciju s jednim svojim rođakom, također članom HDZ-a. Martin je protiv poreza na nekretnine, posebice poreza na obiteljski stan ili kuću, a njegov rođak, navodno, nema ništa protiv jer su neki „stjecali nekretnine putem kriminala i korupcije“. Sjeli smo na kavu, a onda je krenuo monolog susjeda Martina. „Znate susjed, dok sam ja, kao mladi električar, teško radio i pokušavao prehraniti obitelj, moj je rođak imao posao u javnoj upravi i studirao. Nije bio loš čovjek. Oženio je kolegicu s faksa, koja je također dobro zarađivala. Ali kada je u 32. godini života napokon završio fakultet, naglo se je promijenio. On i žena su umislili da im je mjesto na zagrebačkoj „Špici“, a oni koji nisu skupo odjeveni, ne voze skupe automobile i ne idu na skupa ljetovanja na moru i skijanja u Austriji, tamo se ne mogu od srama pojaviti. Dakle, postali su umišljene, rasipne i razmetne, to jest lažne, veličine i imitatori. U međuvremenu, ja sam bio prisiljen otići na rad u Austriju, punih deset godina. Prve četiri sam živio u starom jednosobnom stanu s još četiri Hrvata. Po danu sam radio kao električar na građevini, oni to zovu bauštela, a navečer sam odlazio na tečajeve njemačkog jezika. Želio sam naučiti čitati i pisati, a i morao sam da bi mogao pratiti stručnu literaturu i upoznavati se na poslu s novim tehnologijama i proizvodima. Svaku marku koju nisam poslao doma stavljao sam na banku. Skupa ljetovanja i skijanja nisu mi ni u snu pala na pamet. Moj rođak je sa svojom ženom spiskao sve što je zaradio. Imaju jedno jedino dijete i žive u bivšem društvenom stanu od 45 kvadrata, a ja sam u Austriji uštedio novac za otvoriti obrt i sagraditi kuću od skoro 400 kvadrata. Svako dijete ima svoju spavaću sobu. Nije mi žao truda i odricanja za svoju djecu, koju žena i ja poklanjamo našoj demografski ugroženoj državi. Sada, hvala Bogu, mogu sebi i obitelji priuštiti pokoji odlazak u kazalište ili restoran. Čak i ljetovanje na našoj prekrasnoj hrvatskoj obali. Dragi susjed, moj bi rođak sada porezom na nekretnine kažnjavao neke neimenovane ljude, koji su, kako on tvrdi, kriminalnim stjecanjem novca kupovali nekretnine. Ja sam ga, kao rođak rođaka, smireno pitao je li on i mene i sebe stavlja u isti koš s tim neimenovanim lopovima u društvu. Pitao sam ga zašto bi velika većina građana bila kažnjena za svoj rad, štednju i odricanje u svrhu izgradnje obiteljskog doma, a on se je samo arogantno nasmijao uz komentar da uvijek postoje kolateralne žrtve. Na to sam poludio. Nema šanse, rekao sam mu, da ja plaćam za ono što je rasipnički i parazitski način života takvih kao što si ti prouzročio. Uostalom, ako je neki pojedinac ilegalno stjecao novac i s njime kupovao brojne nekretnine onda to nikako ne može biti predmetom poreza nego isključivo zakona koji se bave kriminalom, a tvoja je građanska dužnost da takve prijaviš nadležnim institucijama, ako stvarno znaš za njih“. Tako je zborio moj ljutiti susjed. Još je samo dodao da je u međuvremenu kontaktirao s kolegama iz stranke i da inicijativa za eventualno uvođenje poreza na nekretnine nije potekla iz redova HDZ-a nego da je to samo jedna od tema koju su „neki iz Mosta“ dotakli, navodno zato što su „kivni na tajkune i veleposjednike“ iz njihovih lokalnih sredina i zato što „postoje brojni novosagrađeni stanovi i poslovni prostori, koji zjape prazni jer vlasnici ne žele spustiti prodajnu cijenu“. Dakle, ako je Martin u pravu, ne radi se o porezu na obiteljske stanove i kuće u kojima ljudi žive. To bi bilo kontraproduktivno, destimulativno i kontradiktorno u kontekstu nove politike, koju sugerira naziv jedinoga novog ministarstva – OBITELJI, USELJAVANJA I DEMOGRAFSKE OBNOVE. Iako je potvrda o prijemu i razmatranju moje e-pošte, odnosno kolumne, stigla dva mjeseca nakon što sam ju poslao, zahvalan sam MOST-u jer je barem odgovorio. Kako će se MOST postaviti glede još jednog poreza za sada nije potpuno jasno. Ponovno želim istaknuti da su Hrvatskoj potrebne prave reforme, koje će osigurati učinkovitost i profitabilnost u svim državnim, javnim i privatnim sustavima i organizacijama. Novi porezi i rezovi nisu reforme. To su kontraproduktivne mjere, koje poduzimaju nesposobni političari pod pritiskom naopako informirane javnosti i krivo obrazovanih novinara. Oznake: kontraproduktivne reforme |
- 13:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Travanj 2016 (2) Ožujak 2016 (10) Veljača 2016 (8) Siječanj 2016 (8) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Pošto želim barem malo doprinijeti promjenama u Hrvatskoj, koje su neophodne, odabrao sam pojam J-curve za naziv svoga bloga. To je ekonomski pojam u engleskome jeziku, koji mi gotovo nikada ne koristimo. On predstavlja poduzimanje mjera, koje u početku izazivaju naizgled negativna kretanja, u silaznoj putanji, kao kod pisanja slova J, a onda brzi uzlet, koji se zove J-curve effect. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||