Čovjek ponekad doživi razočaranje. Čovjek se ponekad osjeća bespomoćno i jadno. Čovjek nekada osjeti sreću. Čovjek katkada kroči krivim putem, no sve je to normalno. Savršenstvo ne postoji, ali i da postoji, vjerojatno bi mi popilo svu krv. Današnje savršenstvo je famozni Edward Cullen za kojim uzdišu mnoge nenavedene, no nisam ni ja iznimka. Film je super, ali ima previše grešaka i knjiga je puno bolja...
Danas sam išla sama kući iz škole i razmišljala o mnogim stvarima. Sreći, matrijalizmu, nepravdi, no kako ja to izbacivala iz glave, jedna se riječ samo slobodno plovila. Razočaranje. Jedna slatka riječ. Živa. Ubojita. Riječ koje me izjeda do srži...
Opravdavam svoje postupke. Opravdavam svoje ponašanje. Znam da sam nekada previše zamišljena i da nekada nemam osjećaj za druge. Ponekad mi je teško gledati kako se ostali smiju. Znam da sam povučena i, prema mnogima, previše ozbiljna za svoje godine, no ne želim se mijenjati, iako imam osjećaj kao da kod mene puno stvari ne štima. Kao da više nema onog autoritativnog glasa u mojoj glavi. Nema nečega. Nema onoga što me činilo jednistvenom. Kao da se nešto izgubilo...
No u nekim sam stvarima još uvijek previše naivna. Jedna takva stvar je da previše vjerujem ljudima. Previše se vežem za određene osobe i onda se razočaram. Razočaram se kada to najmanje očekujem. Ponekad poželim da se vozim na vrtuljku. Ponekad poželim da se taj vrtuljak nikada ne zaustavi. Samo se želim vrtiti i smijati... No ne postoji takav vrtuljak.
Očekujem li previše? Očekujem li nemoguće? Svatko ima svoj put. Znam da sam razočarala određene osobe, ali neki su i mene razočarali.
30.04.2009. u 15:10 | 1 Komentara | Print | # | ^
Nečisti me dodirivao svojim nečistim rukama. Bio je odviše ljubazan. Bio je odviše graciozan da bih posumnjala u nešto.
Da li vam je itko ikada rekao kako morate trčati? Da li vam je itko ikada rekao kada morate trčati? Da li vas je netko ikada povukao za rukav i rekao:"Trči!"?
Meni to nitko nije rekao. No sada je previše kasno da potrčim.
Vjetar će me nositi.
Gubim se, no gubljenje je preblaga riječ. Uvijek se nalazim u jednoj crnoj šumi, u kojoj hara svakojaka neman, samo čekajući kada će me napasti.
Ležim na paprati koju je prekrila ranojutarnja rosa. U blizini osjećam miris nečije krvi i nečije glasove koji dozivaju moje ime, no nema snage odzavati se.
Nečisti me dodirivao svojim nečistim rukama. Nije bilo razloga za strah. Ne, ne još. Svojim je ljubaznim smješkom probijao svaki moj zid, no sada je prekasno da se ti zidovi ponovno podignu.
Kada sam mu najviše vjerovala i kada je nada bila na najvećem stupnju, sve se počelo rušiti. Poput kule od karata. Znala sam da je sve nestabilno, no ipak sam vjerovala.
Pokazao je svoje ljubazno i prepredeno lice. Pokazao je svoje nečiste ruke, koje već nekoliko mjeseci tkaju moju sudbinu.
Znam da nisam dovoljno žilava i mislim da sam u stanju nositi se s time, no ne ide.
Ipak, drago mi je što mi još nije udijelio i svoj lažan poljubac. Poljubac smrti.
17.04.2009. u 14:43 | 4 Komentara | Print | # | ^
Putovanje je bilo dugo. Možda i više nego dugo. Krajolik je bio ispresijecan dubokim morima, visokim planinama i tamnim šumama. U svakoj šumi napadali su vukovi, vrele kože topeći i posljednji trag ljubavi. Na svakoj planini, napadali su vampiri, zvani hladnokrvni (The Cold One). Svojom kao led hladnom kožom, razarali su svaku stanicu. Opipljivi, ali hladni...
Putovanje je bilo dugo. Možda i previše dugo. Krajolik je bio ispresijecan krvavim rukama koje su držale slomljeno srce. Kroz vene je jedva protjecala krv. Kroz pluća je jedva dolazio zrak. Svaka se stanica borila za život, kao što se ona borila za svoj. Jedva opipljiva. Jedva živa. Vrlo tanka spona držala ju je na životu, bez nade da će ugledati sljedeće jutro. Bodež je unakazio njezine ruke. Njezino srce. Nije bilo povratka. Bila je jedna od milijun. Bila je jedna od tisuću... kojoj je on na smrtnoj postelji krojio posljednju sudbinu. Svojim nečisitim rukama dodirivao je i posljednji živac. Svojim nečisitm rukama brisao je svaku lijepu riječ. Svojim nečisitm rukama ubijao je i posljednje tragove nade. Rušio je sve ono što se još dalo srušiti dok ona ne izdahne i svojim dahom kaže:"Zbogom." Kaže zbogom njemu, Nečistome, Ljubaznome.