Marketing
Nečisti me dodirivao svojim nečistim rukama. Bio je odviše ljubazan. Bio je odviše graciozan da bih posumnjala u nešto.
Da li vam je itko ikada rekao kako morate trčati? Da li vam je itko ikada rekao kada morate trčati? Da li vas je netko ikada povukao za rukav i rekao:"Trči!"?
Meni to nitko nije rekao. No sada je previše kasno da potrčim.
Vjetar će me nositi.
Gubim se, no gubljenje je preblaga riječ. Uvijek se nalazim u jednoj crnoj šumi, u kojoj hara svakojaka neman, samo čekajući kada će me napasti.
Ležim na paprati koju je prekrila ranojutarnja rosa. U blizini osjećam miris nečije krvi i nečije glasove koji dozivaju moje ime, no nema snage odzavati se.
Nečisti me dodirivao svojim nečistim rukama. Nije bilo razloga za strah. Ne, ne još. Svojim je ljubaznim smješkom probijao svaki moj zid, no sada je prekasno da se ti zidovi ponovno podignu.
Kada sam mu najviše vjerovala i kada je nada bila na najvećem stupnju, sve se počelo rušiti. Poput kule od karata. Znala sam da je sve nestabilno, no ipak sam vjerovala.
Pokazao je svoje ljubazno i prepredeno lice. Pokazao je svoje nečiste ruke, koje već nekoliko mjeseci tkaju moju sudbinu.
Znam da nisam dovoljno žilava i mislim da sam u stanju nositi se s time, no ne ide.
Ipak, drago mi je što mi još nije udijelio i svoj lažan poljubac. Poljubac smrti.
Post je objavljen 17.04.2009. u 14:43 sati.