Marketing
Čovjek ponekad doživi razočaranje. Čovjek se ponekad osjeća bespomoćno i jadno. Čovjek nekada osjeti sreću. Čovjek katkada kroči krivim putem, no sve je to normalno. Savršenstvo ne postoji, ali i da postoji, vjerojatno bi mi popilo svu krv. Današnje savršenstvo je famozni Edward Cullen za kojim uzdišu mnoge nenavedene, no nisam ni ja iznimka. Film je super, ali ima previše grešaka i knjiga je puno bolja...
Danas sam išla sama kući iz škole i razmišljala o mnogim stvarima. Sreći, matrijalizmu, nepravdi, no kako ja to izbacivala iz glave, jedna se riječ samo slobodno plovila. Razočaranje. Jedna slatka riječ. Živa. Ubojita. Riječ koje me izjeda do srži...
Opravdavam svoje postupke. Opravdavam svoje ponašanje. Znam da sam nekada previše zamišljena i da nekada nemam osjećaj za druge. Ponekad mi je teško gledati kako se ostali smiju. Znam da sam povučena i, prema mnogima, previše ozbiljna za svoje godine, no ne želim se mijenjati, iako imam osjećaj kao da kod mene puno stvari ne štima. Kao da više nema onog autoritativnog glasa u mojoj glavi. Nema nečega. Nema onoga što me činilo jednistvenom. Kao da se nešto izgubilo...
No u nekim sam stvarima još uvijek previše naivna. Jedna takva stvar je da previše vjerujem ljudima. Previše se vežem za određene osobe i onda se razočaram. Razočaram se kada to najmanje očekujem. Ponekad poželim da se vozim na vrtuljku. Ponekad poželim da se taj vrtuljak nikada ne zaustavi. Samo se želim vrtiti i smijati... No ne postoji takav vrtuljak.
Očekujem li previše? Očekujem li nemoguće? Svatko ima svoj put. Znam da sam razočarala određene osobe, ali neki su i mene razočarali.
Post je objavljen 30.04.2009. u 15:10 sati.