Ležim na suhom pijesku i osluškujem tišinu noći.
Osluškujem šum valova što se uz pomoć vjetra dižu, stvarajući morsku harmoniju.
S ponekom suzom na licu, dižem pogled na nebesko prostranstvo koje je puno zvijezda.
Tražim Tebe...
Moja mala plava zvijezdo...
Moje malo sunce, moja mala zvijezda koja se ugasila...
Nenadano...
Prebrzo...
Rain rain go away,
Come again another day,
All the world is waiting for the sun.
30.06.2010. u 20:23 | 1 Komentara | Print | # | ^
Sama sam kod kuće.
Usprkos tableti, opet onaj osjećaj. Samoća, bol u grudima i suze koje se skupljaju, ali ne idu van. Pokazat će moju bol pred onima kojima ne želi pokazati svoje osjećaje. Pred onima kojima se ne želim obraćati.
Pokazat će moju nesigurnost iako mislim da po tom pitanju držim konce u rukama.
Osjećam se napušteno, izigrano, povrijeđeno, odbačenom... Mogla bih nabrajati, iako ne znam opisati te osjećaje.
Sama sam kod kuće. Opet onaj osjećaj koji me potiče na suicid.
I dalje sam ovdje, no prozirna.
I dalje sam ovdje, s vriskom na usnama.
26.06.2010. u 20:07 | 1 Komentara | Print | # | ^
Prije nekoliko dana prisustvovala sam na nekom druženju s kolegama iz škole. Kako je vrijeme sve više i više odmicalo, shvatila sam da se nalazim u vrtlogu svojih želja i nadanja. Osjećala sam se čudno. Izgubljeno. Znate onaj osjećaj kada ste okruženi hrpom ljudi, a osjećate se usamljeno. Imala sam osjećaj da stojim u sredini kruga koji je okružen nečim neprozirnim. Nečim teškim. Nečim što ne mogu maknuti od sebe.
Kako inače po noći teško spavam ili se probudim u gluho doba noći, shvatila sam da je taj neprozirni oklop moja egzistencija.
“You have a choice. Live or die. Every breath is a choice. Every minute is a choice. To be or not to be.”
Ne znam da li bih se i dalje trebala boriti. Osjećam samo tupost i nerazumijevanje onih od kojih sam imala visoka očekivanja. Kako vrijeme odmiče, kao i u sportu, letvicu bi trebalo postavljati sve više i više. No kod mene je obrnuto. Letvicu spuštam sve niže i niže...
I kada se pogledam u ogledalo, vidim neprozirno stvorenje koje samo kaže:"Pomozi mi..."