Sama sam kod kuće.
Usprkos tableti, opet onaj osjećaj. Samoća, bol u grudima i suze koje se skupljaju, ali ne idu van. Pokazat će moju bol pred onima kojima ne želi pokazati svoje osjećaje. Pred onima kojima se ne želim obraćati.
Pokazat će moju nesigurnost iako mislim da po tom pitanju držim konce u rukama.
Osjećam se napušteno, izigrano, povrijeđeno, odbačenom... Mogla bih nabrajati, iako ne znam opisati te osjećaje.
Sama sam kod kuće. Opet onaj osjećaj koji me potiče na suicid.
I dalje sam ovdje, no prozirna.
I dalje sam ovdje, s vriskom na usnama.
Post je objavljen 26.06.2010. u 20:07 sati.