@pple

Tijekom francuske revolucije, jedan je bretonski seljak bio proganjan zbog svoje vjere u Boga.
Jedan vojnik, videći njegovu odlučnost, nepopustljivost i ustrajnost, upita ga:
"Molim te, reci mi zašto još uvijek vjeruješ u te stvari? I tako ćemo uskoro pozatvarati sve te vaše svećenike"
"Bit će kako Bog hoće." odgovori mirno seljak.
"Pogazit ćemo vaše križeve i uništiti te vaše svete kipove!" dodao je vojnik.
"Gospodin će vas kazniti za ta oskvrnuća." mirno odgovor seljak.
"Zvonici i crkve će biti porušeni. Nećete više imati mjesta gdje ćete moći moliti i prakticirati tu svoju vjeru! Što ćete onda činiti?"
Seljak će na to: "Postoje stvari koje nikada nećete moći uništiti!"
"A koje su to?"
"Zvijezde. Dok god ta otvorena knjiga postoji i sjaji mi ćemo našu djecu nastaviti poučavati Božjoj ljubavi"

Ima ljudi koji zbog straha od pada hodaju stalno pognute glave, očiju uperenih u pod. Tako je netko u stanju prijeći i tisuće kilometara putujući, ali na kraju nije vidio ništa osim dugačke sive trake asfalta.

Podignuti oči znači primijetiti da postoji svijet oko tebe, da postoji priroda u kojoj živiš i da postoji Bog koji ti govori kojim ćeš putem krenuti...

Otkrivamo dan za danom da je život istovremeno jednostavan i složen, da su znanje i nepoznanice nerazdvojni, da veselje i tuga idu ruku pod ruku...
Kako onda živjeti, prepustiti se životu, suočiti se sa životom, dati smisao životu...

Svi traže sreću, no nažalost, malo tko je nalazi kao trajnu vrijednost pa ponekad treba slijediti neke recepte da bi se išlo kroz život.
Svaki dan bi trebao biti oslobođen ljutnje, mržnje, ljubomore, zavisti, licemjerja...Svaki bi dan trebao biti čist i bistar kao zora...
Živi dan za danom, a u svaki dan stavi:

12 dijelova vjere
11 strpljenja
10 hrabrosti
9 napora
8 nade
7 odanosti
6 slobode
5 ljubaznosti
4 odmora
3 molitve - po potrebi i više
2 meditacije
1 dobru odluku.

Dodaj žličicu odvažnosti, malo užitka, trunčicu ludosti, dosta zabave i punu žlicu dobre volje.
Prilog nek ti budu osmijeh i radost.
Posluži se u miru i imat ćeš dobar dan!

Jako volim aforizme, sakupljam ih, pa evo nekoliko rasutih misli...na žalost izvor iz kojih sam ih sakupila ne navodi autore. Šteta.

- Pogledajmo iza sebe s razumijevanjem, ispred sebe s vjerom i oko sebe s ljubavlju.

- Bog vas voli. On vas je volio od početka i on će vas voliti do kraja.

- Na kraju svakog tunela pojavi se svjetlo i sunce zasja nakon svake oluje.

- Budimo djeca u vjeri bezuvjetnoj ljubavi i veselju. Budimo odrasli u iskustvu, suosjećanju i mudrosti.

- Zaustavite se i razmislite o prirodnim malim, ali delikatnim ljepotama poput cvijeta, leptira ili ptice.
Ako je Bog dovoljan da bi usavršio svaki njihov dio, siguno brine i o vama.

- Smijeh je lijek za dušu.

- Opustite se i uživajte u životu. Ovaj dan se nikada neće ponoviti.

- Bog poznaje srce svake osobe i njene najdublje osjećaje, strahove i želje. U Njegovoj je moći dati svakome upravo ono što mu je potrebno.

- Napeti ste, zabrinuti i niste sigurni kojim putem biste trebali ići. Dopustite Bogu da vas vodi. On zna put.

- Kada je prolom oblaka na nebu vašeg života te vas vjetar i kiša šibaju, a munje i gromovi sijevaju i grme, pokrijte se kišobranom Božjih obećanja. Sjedite i čekajte. Onaj koji dopušta oluju, donosi i dugu.

- Mislite da bi milijuni ljudi vjerovalo u molitvu da ona nije djelotvorna?
Otkrijte moć molitve. To nije tajna - ništa ne stoji. Odvažite se i pokušajte.

- Sreća je zarazna. Započnite epidemiju još danas.

Najdragocjeniji dijamant na svijetu bio je izvorno nagrđen jednom pukotinom. Odlučili od njega načiniti pregršt industrijskih dijamanata, ali jedan je vješt brusilac, nevidljivom strpljivošću i dugotrajnim radom, pukotinu pretvorio u prekrasnu ružu. Danas se svi dive toj ruži urezanoj u dijamant.
Život je pun iznenađenja. Postoje lijepi i manje lijepi dani; tu su i trenuci zbog kojih patimo, koje nas drže na oprezu, prate nas i često nam pomažu da drugima pokažemo najbolji dio nas samih.

Bruno Ferrero

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga:

Znak na čelu - u ime Oca,
Znak na srcu - u ime Sina,
Znak na ramenima - u ime Duha Svetoga.

Čelo, srce i ramena -
sve je spremno.

Razum: da planira, shvaća i odlučuje;
Srce: da tješi, ohrabljuje i oživljuje;
Ramena: da drže, nose, razaraju i grade.

Pogledaj,
čitav je čovjek u trojstvenom Bogu skupljen.
Razmisli, čovječe!
U trenutku kad se križaš, nadilaziš samoga sebe.

Tomislav Ivančić

Mogla bi to biti i definicija gentlemana kad kažemo da je on muškarac koji nikada ne zadaje bol.

On se bavi uglavnom time da ljudima oko sebe samo uklanja zapreke koje im stoje na putu njihova slobodnog, neograničenog potvrđivanja.

On radije sudjeluje u zbivanjima nego da sam preuzme inicijativu.

Pun je obzira prema svojoj okolini;osjećajan je prema plahima, ljubazan prema sramežljivima i milosrdan prema ograničenima.

On nikada ne zaboravlja s kime govori; čuva se nerazumnih aluzija ili predmeta razgovora koji bi mogli nekoga razljutiti.

On rijetko vodi glavnu riječ i nikada nije zamoran.

On ne spominje usluge kada ih sam čini, pa izgleda da je on taj koji uzima onda kada daje.

Dalekosežnom mudrošću poštuje on načelo mudraca iz starina da se prema svom neprijatelju treba ponašati uvijek tako kao da će nam jednoga dana postati prijatelj.

On suviše zdravo shvaća ljude, a da bi se zbog uvrede osjećao uvrijeđenim.

On ima pametnijeg posla nego sjećati se pretrpljene nepravde; isuviše je bezbrižan da bi još nešto pridodao.

Kad se on upušta u bilo kakve rasprave, tada ga njegov dobro disciplinirani um čuva od nezgrapne neuljudnosti možda nadmoćnijih ali loše odgojenih ljudi, koji poput tupog oružja razdiru i rasijecaju umjesto da naprave čist rez, koji u raspravi ne poznaju bit stvari, koji svoje snage rasiplju na sitnice, pogrešno shvaćaju protivnika i na kraju ostavljaju slučaj zamršenijim nego što su ga zatekli na početku.

On sa svojim nazorima može imati pravo ili krivo, ali je prerazborit da bi bio nepravedan; on je tako jednostavan kao što je i uvjerljiv.

Nigdje nećemo naći veću prostodušnost, obzir, blagost; on ulazi u duh svojih protivnika, uzima u obzir njihove pogreške.

On poznaje slabost ljudskoga razuma kao i njegovu jakost, njegov domet i njegove granice.

On djeluje iz blagosti i profinjenosti osjećaja, što su popratne pojave civilizacije.

Kardinal John Henry Newman

Papa Ivan XXIII provodio je sate pripremajući svoje govore, pa čak i one od manje važnosti. Posvjedočio je to i Pericle Felici, koji je bio tajnik 2. Vatikanskog Koncila: "Išao sam k Papi na audijenciju i zatekao ga kako koncentrirano piše govor za jednu manju skupini ljudi koju je trebao primiti. Dozvolio sam si primjetiti: - Sveti Oče, sa svim onim što imate činiti, Vi pišete čak i ove manje važne govore. Zar Vam ne bi bilo dovoljno skicirati samo okvire govora i povjeriti Vašim suradnicima ostatak posla. Podignuo je glavu, nasmijao se i odgovorio: - Ja sam Papa, a ne papagaj. Želim da ono što kažem bude brašno iz moje vreće."

U mračnoj i olujnoj noći Vjera ugleda svjetlo slabašno;
Gore tamom sijeva.
Znajuć' da je Božje vrijeme najbolje.
U strpljivoj nadi stajem i gledam dan koji sviće!

John Greenleaf Whittier

Jedne večeri dosta kasno primijeti neki siromašni seljak, na putu kući sa tržnice, da nema kod sebe svog molitvenika. Tada usred šume mu se raspukne kotač kola na dva dijela. I bio je vrlo žalostan da taj dan završava a da nije izrekao svoje omiljene molitve.

Molio je: "Gospodine, učinio sam nešto šašavo, jutros rano sam izašao iz kuće a da nisam uzeo svoj molitvenik, a pamćenje mi je tako loše, da ne znam ni jednu molitvu napamet. I zato ću ovo učiniti: Sasvim polagano ću izrecitirati cijelu abecedu pet puta, i ti, koji poznaš sve molitve, možeš slova tako složiti da možeš napraviti molitve kojih se ja ne mogu sjetiti."

I Gospodin reče anđelu: "Od svih molitava koje sam danas čuo, ova je najljepša, jer dolazi iz jednostavnog i iskrenog srca."

Anthony de Mello

Ljepota je zagonetna odlika koja glasno viče:"Ah, to je iskustvo za mene u ovom trenutku ispravno!" Riječ je o apstraktnom pojmu koji je teško odrediti jer za svakog od nas ima ponešto drukčije značenje, No držim da ćemo se složiti kako, kad prihvatimo ili iskusimo ljepotu, intuitivno znamo da život sadrži neusporedivo više od onoga što smo u stanju shvatiti. Ljepota uvijek ukazuje na nešto više - nešto što je veće od nas. Potraga za ljepotom putovanje je do značenja svemira. Iskustvo nečeg lijepog nagrada je za našu ustrajnost. Ljepota nadilazi životne poteškoće i može svemu pridati smisao i primjerenu nagradu. Kad ljepota konačno prožme našu dušu, ništa drugo ne više ne može steći prednost, jer ćemo tako otkriti bit Boga.

Charles D. Lelly

- Na kraju kad sve zbrojimo i oduzmemo - priroda je još uvijek jača od čovjeka.

- Apsolutno jača. Ljudi su se u zadnjih nekoliko desetljeća htjeli igrati Boga i mislili su da mogu kontrolirati sve što se na planetu zbiva. Realnost je bitno drugačija. Naime, mi nismo u stanju začepiti jedan vulkan. Kad je bila erupcija Etne, pokušalo se skrenuti lavu, ali ne i spriječiti erupciju. MI smo sada u antropocentričnoj fazi naše civilizacije, u kojoj smo umislili da se svemir vrti oko čovjeka.
I sada nam smeta kad priroda pokaže da nismo baš toliko jaki. Možda bi bilo skromno pogledati svijet oko sebe i priznati da nismo svemogući, da ne možemo pobijediti bolesti, da ne možemo spriječiti tajfune, vulkane, potrese - ništa. A zašto? Zato što smo mali, a ne želimo to priznati.
Mi smo poput vrapca koji stoji na kravi i divi se što mu se svi miču s puta.

Ovo je dio intervjua kojeg je vodio novinar Bojan Žižović s gosp. Koradom Korlević, voditeljem Zvjezdarnice u Višnjanu za Glas Istre.
Jako me se dojmio..., ako malo zastanemo i razmislimo...ova naša Zemlja ima razloga za ljutnju jer smo je prestali poštovati, a samo nju imamo i Bog ju je stvorio za nas.

Oni su slobodni od pohlepe i zahvlani za svaki dar.
Oni trebaju jako malo da bi bili sretni.
Oni imaju raj u svome srcu,
u njega je čitav svijet dobro došao.

Sretni ljudi

Oni imaju široko srce puno razumijevanja.
Oni svojim bližnjima daju prostora,
da jedan može biti takav, a drugi onakav
i da svaki slobodno nađe
svoj ritam života.

Sretni ljudi

Oni hrabre jedni druge.
Oni su puni nade na granici života,
slobodni od strahova i požuda,
puni radosti zbog zaštićenosti
i sigurnosti besmrtna života

Sretni ljudi
nisu nikada
opasni ljudi.

Phil Bosmans

U dvorištu iza kuće u kojoj stanujem rasla je svojedobno kruška. Godinama. Iscrpila se. Jednoga dana je posjekosmo jer u njoj više ne bijaše ni uočljive ljepote ni plodnosti. Ostade panj. Rascijepljen.
Zbog vremenskih prilika i naše zauzetosti, neko vrijeme nismo bili u mogućnosti iskopati panj. No, dobrostivošću prirode ili, jednostavno, dosjetljivošću vjetra u rascijepljeni se panj udomi sjeme. Iz panja iznikne krhka mladica breze. Bilo nam je žao ugroziti njezin nježni život. Ostade panj s mladicom breze koja je rasla iz njega. Mladica breze je rasla, rasla zajedno s kućom, koja je od prizemnice isprvo prerasla u katnicu, da bi joj se kroz neko vrijeme nadogradilo i krovište.
Breza je rasla s kućom. Nadrasla je. I sada pitomo živi uz nju, darivajući je svojom strpljivom ljepotom u postojanom slijedu godišnjih doba. Svojim mijenama ona nam tumači život. Boje njezinih listova od svijetlozelene i zelene do svih boja zemlje, a ništa manje i ogoljele grane, uče nas ljepoti svakoga doba. Njezina prisutnost postala je nešto što se samo po sebi podrazumijeva. Ona je dio doma, gotovo ukućanin. Živi s nama. Rasterećuje samoću, dopunja zajedništvo. Zbog nje pogled kroz prozor, pogled u život, biva ljepši i razgovjetniji.
Kroz njezinu krošnju, kroz njezine grane, obasjava nas jutarnje sunce. Kada zapušu snažni vjetrovi, savija se bez riječi, ne prosvjedujući, da bi nastavila živjeti uspravno. Kada, pak, puše blagi povjetarac, zadovoljno šušti. Sa zahvalnošću prima kiše. S razumijevanjem, ali ne bez boli, ispraća svoje listove. Dok snijeg po njoj pada, šuti. Tek se bjelina odziva bjelini.
Jednostavna prisutnost jednoga stabla toliko je dragocjena! Koliko je onda dragocjenija prisutnost ljudske duše, ljudskog bića?! Koliko je silno dragocjeno - i nenadoknadivo - osjećati nečiju dragu blizinu, čuti ga kako se kreće kroz prostor, gledati ga kako počiva, šutjeti zajedno, dodirom izreći toliko toga što traje, što ne zamire, u osmijeh sažeti svu svoju zahvalnost. Biti zajedno! Je li moguće to do kraja naučiti? Je li moguće za taj dar biti dovoljno zahvalan?

Stjepan Lice

...Mrziti sve ruže
jer si se ogrebao na jedan trn...

Odustati od svojih snova
jer se jedan nije ostvario...

Izgubiti nadu u molitve
jer jedna nije uslišana...

Odustati od svojih napora
jer je jedan bio uzaludan...

Okriviti sve prijatelje
jer te jedan iznevjerio...

Ne vjerovati u ljubav
jer ti je netko bio nevjeran ili ti nije uzvratio ljubav...

Odbaciti svaku mogućnost da budeš sretan
jer nisi uspio u prvom pokušaju...

Nadam se da se na svom putu n
ne predaješ tom bezumlju.

Zapamti da se uvijek može
može pojaviti druga šansa...
Novi prijatelj
Nova ljubav
Obnoviti snaga...

BUDI UPORAN.
TRAŽI SREĆU U SVAKOM DANU!

Siguran put k neuspjehu je - odustati.
Često budući uspjesi dolaze
preko sadašnjih promašaja -
NASTAVI SE TRUDITI!!!

I Bog te blagoslovio!

Isuse, ti si najjači na svijetu,
daj i meni snage da moje ruke i srce
nastave tvoje djelo!

Gospodine Isuse,
koji si stvarao s ljubavlju,
rođen si s ljubavlju,
služio si s ljubavlju,
djelovao si s ljubavlju,
čašćen si s ljubavlju,
trpio s ljubavlju,
umro si s ljubavlju,
uskrsnuo si s ljubavlju.
Zahvaljujem ti na tolikoj tvojoj ljubavi
za mene i za druge na svijetu,
i svaki dan te molim:
nauči i mene ljubiti!

Moj Isuse,
pomozi mi širiti tvoj miomiris
gdje god pođem.
Izlij svoga Svetog Duha u moju dušu,
i preplavi je svojom ljubavlju
da zahvati moje biće:
da tako moj život bude samo ižarivanje
tvog miomirisa i tvoje ljubavi
na sve koji me ugledaju,
pa da svaka duša s kojom dođem u doticaj
osjeti tvoju prisutnost u mojoj duši,
i da svi koji me gledaju
ne vide mene, nego tebe - Isuse.

Ostani sa mnom,
i počet ću sjati tvojom svjetlošću,
svijetliti da budem svjetlo drugima.
Svjetlo će, Isuse, dolaziti od tebe,
ne od mene -
ti ćeš, po meni, sjati drugima.

Dopusti da ti upravim molitve
sred svijeta koji ljubiš,
ižarujući tvoje svjetlo na sve koji me okružuju.
Daj da propovijedam tebe,
ne riječima, nego primjerom,
snagom koja privlači,
dobrohotnim utjecajem djela,
puninom ljubavi kojom je moje srce
ispunjeno prema tebi.
Amen.

Molitva Majke Tereze

Dragi Kamen

Naš kraj je zvanka brižan, prez polja i prez vode,
i sunce u njen pali, kamenje u njen gori,
a svaki mu čovik za kruh se mučno bori,
za goli svoj život, za malo lih slobode.

Svejeno nan je drag ti oštar kamik svaki,
i skasi i pećine i doci i doline,
sve muke i sve patnje i sunca zraki jaki,
a uko svega more, ko gledaš od miline.

Zaš mi smo dica sunca i vina crlenoga,
i mora velikoga i juga teple krvi.
Kad ulika urodi, to dar nan je od Boga,
kad loza nan ponese, na svitu mi smo prvi.

Svo srebro, ča se svitli, svo zlato, ča je kadi
je manje milo srcu od litice i krasa:
Svi naš život je vezan uko trdog skasa,
di su nan ustali dani mladi.

Mate Balota

Pod Učkun kućice
bele,
miće, kot suzice
vele.

Beli zidići, črjeni krovići
na keh vrapčići
kantaju,
mići dolčići, još manje lešice
na keh ženice
kopaju.
Cestice bele, tanki putići
po keh se vozići pejaju,
i jedna mića, uska rečica,
pul ke se dečica
igraju.

Na sunce se kućice
griju,
na turne urice
biju.

Drago Gervais

DA TE MOGU PISMOM ZVATI
Ivica Badurina - Frane Bilić - Andrej Baša

Ti za me si bila ka rosa na cviću
Sa usana pila i ljubav i sriću
A ja bi tija pismom ti prići
Još ljubavi ima ka ulja u svići

Da te mogu pismom zvati
Ja bi piva život cili
Da se barem opet vrati
Vrime kad smo sritni bili

Da te mogu pismom zvati
Ja bi piva, ne bi staja
Da se stara ljubav vrati
Ne bi pismi bilo kraja

Ne vraćaš se više u pisme i riči
I nema te sa mnom u nijednoj priči
A ja bi tija pismom ti prići
Jos ljubavi ima ka ulja u svići


Posudila sam riječi s Veronina bloga.
Ova mi se pjesma strašno sviđa, pa nisam mogla odoljeti.
Sorry!!!

Voli sve što je Bog stvorio, veliku cjelinu i svako zrno pijeska u njoj. Voli svaki list, svaku zraku Božjeg svjetla. Voli životinje, voli biljke, voli sve. Voliš li sve opažat ćeš zagonetke u svim stvarima. A kad ih jednom uočiš, počet ćeš ih iz dana u dan sve više shvaćati. I na koncu ćeš čitav svijet zavoljeti ljubavlju koja obuhvaća sve.

Fjodor M. Dostojevski

KRUH i VINO što ih jedni drugima DAJEMO i prostrt STOL za koji jedni druge POZIVAMO, mnogo nam znače za ŽIVOT i za LJUBAV koja nam je potrebnija od svake hrane.

KRUH koji zajedno jedemo i VINO koje kao PRIJATELJI pijemo, PLOD su ZEMLJE i našega RADA i ZNAK sve naše BRIGE i PAŽNJE što ih jedni drugima poklanjamo.

KRUH i VINO mogu biti ZNAKOVI kojima bismo htjeli svoje PRIJATELJSTVO, LJUBAV, SEBE i svoj ŽIVOT DAROVATI.

Zamisli...
da je ovog trenutka
Božji anđeo
tu pokraj tebe.

Tišina...
Budi miran
i prisjeti se svih problema
koje bi htio riješiti.

Sve što te tišti, sve što te čini nesretnim,
sve što te deprimira,
sve što te čini potištenim...
Čak i svoj strah od budućnosti
strah od toga da ćeš
učiniti nešto pogrešno,
da ćeš izabrati krivo.

Razmisli ovaj tren baš o svemu.
Otvori svoje srce i zamisli da
predaješ sve to sada Bogu.

Upotrijebi svoje ruke
kao sredstvo prijenosa.
Zamisli to uručivanje sada,
kao netko tko nosi veoma tešku torbu
drugoj osobi,
da joj ta osoba taj teret ponese.

A sada zamisli...
sve dobro što bi htio da ti se dogodi,
za čim čezneš ili pomisli na nešto lijepo
što ti se već dogodilo
u tvome životu...

Svih trenutaka sreće, radosti,
prijateljstva, uzbuđenja,
mira, ljubavi...

Smjesti sve to u svoje ruke,
onako u mislima i učini taj korak
da to čvrsto zadržiš u svom srcu
kao netko tko čuva svoje
dragulje u maloj kutijici.

Smjesti to blago duboko u sebi
i zahvali,
s puno vjere, iskreno os sveg srca.

Budi zahvalan za sve dobro
što ostaje
i za sve loše što odlazi.
Broji do tri, diši duboko.
A sada...
Zamisli da je anđeo poletio i
ponio tvoje molbe Bogu.

I Bog te blagoslovio
DANAS
SUTRA
i
ZAUVIJEK.
***

E' l'amico e'
una persona schietta come te
che non fa prediche e non ti giudica
tra lui e te e' divisa in due la stessa anima
pero' lui sa, l'amico sa
il gusto amaro della verita'
ma sa nasconderla e per difenderti
un vero amico e' anche un bugiardo
E', l'amico e'
qualcosa che piu' ce n'e' meglio e'
č un silenzio che vuol diventare musica
da cantare in coro io con te
e, il coro e' un grido che piu' si e' meglio e'
e il mio amore nel tuo amore e'.

E', l'amico e'
il piu' deciso della compagnia
e ti convincera' a non arrenderti
anche le volte che rincorri l'impossibile
perche' lui ha, l'amico ha
il saper vivere che manca a te
ti spinge a correre ti lascia vincere
perche' e' un amico punto e basta.

E', l'amico e'
uno che ha molta gelosia di te
per ogni tua pazzia, ne fa una malattia
tanto che a volte ti vien voglia di mandarlo via
pero' lui no, l'amico no
per niente al mondo io lo perdero'
litigheremo si, e lo sa lui perche'
eppure e' il mio migliore amico.

Dario Baldan Bembo

Tako ti puno toga danas želim reći, ali mislim da su sve riječi suvišne.
Danas kada slavimo našu godišnjicu braka želim ti reći samo hvala za ljubav, sreću i mir koje zajedno živimo...za podršku koju mi daješ u svim trenucima našeg života...i zato se ljubav zove imenom tvojim.

- Na svijetu je više mogućnosti nego što ih čovjek može zamisliti.
Anonim.

- Da bi mu oprostili, čovjek najprije mora oprostiti.
Templeton

- Poniznost dovodi do molitve, kao i do napretka i usklađuje vas s
beskonačnim.
Templeton

- Lijepe misli izgrađuju lijepu dušu..
Templeton

- Bolje je pripaliti i jednu svijeću nego proklinjati tamu.*

- Molitvom stječete duhovnu energiju.
Templeton

- Nikome neću dopustiti da mi umanjuje dušu tjerajući me da mrzim.
Booker T. Washington

- Ponavljanjem malih pokušaja dovršit ćemo svaki posao.
Mandino

- Molitvom se postiže više nego što ovaj svijet uopće sanja.
Alfred Lord Tennyson

- U kola upregni zvijezdu!
Ralph Waldo Emerson

- Lijepe riječi vrijede puno, a koštaju malo.
George Herbert

Mostovi su pruženi dlani nad zelenim vodama.
Oni obale spajaju. Gradove i ceste.
Nad njima oblaci prolaze i nemirne laste lete.
Po njima konji posrću i pješaci
tužni od sutona i uzaludnih snova.
U smiraj dana šapću o slutnjama i tajnim nadama
i ravnodušni čekaju korake prolaznika
što se vraćaju umorni, u noći.
I postaju tamni lukovi nad sivom tišinom.
I okreću se svitanjima neočekivanim i novim.
I pružaju se nad virovima i mlakama
neostvarenih obećanja.
I budu spone među stopama.
I riječima što nad njima prkosno zvone.
I spajajugradove, obale i ceste.
Ali mi ćemo podići tisuće mostova
i spojit ćemo milijarde duša ljudskih
i gradit ćemo novi, veliki Grad

Marin Franičević

Nakon što smo satima hodali bez riječi, spusti se noć i zvijezde se stanu paliti. Primjećivao sam ih kao u snu jer sam imao laganu groznicu zbog žeđi.
Riječi maloga princa motale su mi se po glavi:
-Znači, i ti si žedan? - upitah ga.
No on mi ne odgovori na moje pitanje. Reče mi jednostvano:
- Voda može biti dobra i za srce...
Bio je umoran. Sjedne. Sjedoh pored njega i nakon kratke šutnje on doda:
- Zvijezde su lijepe zbog jednog cvijeta što se ne vidi...
Odgovorio sam "naravno" i bez riječi promatrao pješčane nabore na mjesečini.
- Pustinja je lijepa - nadoda on...
- Ono što pustinju čini lijepom - reče mali princ - jest spoznaja da se u njoj negdje skriva izvor.
A. SAINT-EXUPERY, Mali princ

- Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.
I. Andrić

- Uvijek postoji negdje neki zid koji nam prijeći ići dalje.
P.Claudel

- Sloboda znači odgovornost.
To je uglavnom razlog zašto je se ljudi boje.
B. Shaw

- Tko želi poput mjeseca biti izvor svjetlosti
mora poput mjeseca i dopustiti da psi na nj laju.
Blumenthal

- Živjeti znači polagano se rađati.
A. de SAINT-EXUPERY

- Sva ljubav na svijetu
čezne da progovori,
samo se ne usuđuje
jer je strašljiva!
To je tragedija svijeta.
B. Shaw

Ljudi ustaju i vjeruju u novi dan.
Ljudi gledaju kako izlazi sunce,
osjećaju toplinu njegovih zraka i
opet vjeruju u svjetlo.
Ljudi ustaju i opet vjeruju u ljude.
U pustinji sanjaju o velikoj oazi, gdje svi
ljudi nalaze zaštićenost, mir i prijateljstvo.

Kad biljke ujutro osjete sunce, počnu živjeti.
Kad ljudi ujutro osjete srce nekog čovjeka ožive.
Ispod tvoje kože sjedi negdje anđeo
koji čeka s porukom dobrote i ljubavi
za tvoje bližnje.
Dopusti mu da dođe do riječi u tvojim djelima!

Malo ljubavi može biti kapljica vode koja
cvijetu daje snagu da se opet uspravi.
Malo ljubavi može ozdraviti čovjeka.
Ozdraviti čovjeka znači pomoći mu
da ponovno stekne izgubljenu odvažnost.

Više nego iz tvojih usta neka govori
ljubav iz nježnosti tvojih ruku,
iz srdačnosti tvoga smiješka
i iz pažnje tvoga srca.

Phil Bosmans

Prijateljstvo je kruh
od kojeg žive ljudi.
Još u zoru, i kad kiši,
prijateljstvo čini
da sunce sja.
I na večer ono ljestve
k zvijezdama gradi.
Ono čini da vrt cvjeta
i tamo gdje je pustoš sama.
I žamorima dana i brigama
ono daje ton.
I svagdanji govor u note pretače.
Obične riječi u pjesmu pretvara.
Ne dopušta smiješku da ostari,
a dušu čistu poput izvora drži.
Lakih koraka se ulazi u kuću prijatelja.
Ljudi žive od prijateljstva.

A od čega živi prijateljstvo?
Od zajedništva na putu.
Od otvorenosti pripovjedača.
Od pažnje slušatelja.
Od obazrivosti pred brigama.
Od radosti dijeljenja.
Od mudrog tješenja.
Od iskrenog praštanja.
Od neumornog povjerenja.

Osobno zauzimanje - kruh je prijateljstva.

Joop Roeland

PJESMA BRATA SUNCA

Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri,
Tvoja je hvala i slava i čast i blagoslov svaki.
Tebi to jedinom pripada, Svevišnji,
dok čovjek nijedan dostojan nije
ni da ti spomene ime.

Hvaljen budi, Gospodine moj
sa svim stvorenjima svojim,
napose s bratom gospodinom Suncem
od njega nam dolazi dan
i svojim nas zrakama grije.
Ono je lijepo i sjajne je svjetlosti puno:
slika je, svevišnji, tvoga božanskoga sjaja.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama.
Njih si sjajne i drage i lijepe
po nebu prosuo svojem.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Vjetru,
po Zraku, Oblaku, po jasnoj vedrini.
I po svakom vremenu tvojemu
kojim uzdržavaš stvorove svoje.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestrici Vodi.
Ona je korisna i ponizna,
draga i čista.

Hvaljen budi,Gospodine moj,
po bratu našem Ognju
koji nam tamnu rasvjetljuje noć.
On je lijep i ugodan,
silan i jak.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi,
slatke nam plodove, cvijeće šareno
i bilje donosi.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po onima koji praštaju iz ljubavi tvoje
i podnose rado bijede života.
Blaženi koji sve podnose s mirom
jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.

Hvaljen budi, Gospodine moj
po sestri nam tjelesnoj smrti
kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu.
A blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj
jer druga smrt im nauditi neće.

Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga,
zahvaljujte njemu, služite njemu
svi u poniznosti velikoj.

Sv. Franjo Asiški

Često sam se čudio, ne samo što kršćani, nego jednostavno što ljudi upadaju u takvu ludost
da ulažu toliko napora, novaca i hrabrosti za međusobno uništavanje...

Ni sve se životinje ne tuku, to čine samo divlje zvijeri; i one se ne tuku unutar svoje vrste, one se tuku svojim prirodnim oružjem, a ne, kao mi, strojevima što ih je izmislila đavolska vještina: one se ne tuku bilo za što nego za svoju mladunčad i za hranu.
Većina naših ratova nastaje iz častohlpelja ili iz srdžbe ili iz raskalašenosti ili iz neke druge bolesti duše.
Konačno, životinje ne idu u vlastitu smrt, kao mi, u čvrsto zbijenim čoporima.

Može li za nas koji nosimo ime Krista, koji nas je uvijek, svojim vlastitim primjerom, učio samo dobroti, za nas koji smo članovi jednoga tijela, za nas koji se hranimo istim duhom, istim sakramentima, za nas koji smo pozvani na istu besmrtnost, za nas koji težimo istom najvišem zajedništvu, koje nas treba sjediniti s Kristom kao što je on sam sjedinjen s Ocem - može li za nas na ovome svijetu biti nečeg tako dragocjenog što bi nas smjelo dovesti do toga da ratujemo jedni protiv drugih?
Rat je tolika nesreća, tolika strahota, da ga, čak pod isprikom savršene pravde, ne može odobriti ni jedan razuman čovjek.

ERAZMO ROTERDAMSKI


"...Nek vlada širom svijeta Mir Gospodnji..."

Jučer, 2. listopada, slavili smo Dan Anđela čuvara...posvećujem slijedeće misli svim anđelima...

Ako tražiš anđele, ne gledaj u daljinu...oni nisu daleko...oni su ovdje, blizu nas...oblače našu odjeću, smješe se našim licem...žive u nama.

U prostoru svog srca pronašla sam anđela - ne tražite objašnjenje za moje riječi, kreću od srca i k vašem srcu žele stići.

Postoje trenuci u mom životu kad se moj anđeo želi oglasiti - osjetim tada laganu jezu, ali naučila sam to zvati -dodir anđela. Slušaj takve trenutke...oni su važni, jer anđeo koji je u tebi želi razgovarati s tobom...

Noću, u tišini, osluškujem ne bih li čula glas anđela.
I učini mi se ponekad da osjetim kako mi netko nježno dodirne lice.
Zar nam se tako obraćaju anđeli?

Anđeo se nikad ne pojavljuje iznenanda iza ugla: vjerujem da se on pojavljuje grleći nas iznutra, iz srca i od srca.

Anđeli nam pomažu pronaći krila naše duše bez obzira gdje ih je naš um sakrio.

Ne tražite nas, mi ćemo pronaći vas...
Ne čekajte nas, mi smo već ovdje...
Ne govorite nam svoje ime, mi ga već dobro znamo...
Mi smo vaši Anđeli čuvari!

Ako želiš dozvati anđela ne moraš vikati, ne moraš ni šaptati: samo slušaj...i on je tu kraj tebe.

Čekaj trenutak, anđeo te će voditi kroz tvoje misli...

Od samog rođenja sa nama živi nevidljivi pratilac koji često ostaje sakriven, ne može izaći iz džungle naših osjećaja. Pojavljuje se samo onda kada ga mi oslobodimo, kada ga pustimo na svjetlo dana.

Pokušajte pronaći mjesto u svom srcu za vašeg nevidljivog pratitelja - anđela čuvara.

I šumore šumorne šume,
šumorne šume goranske.
U šumornim valovima šuma
zeleni slapovi zvone,
a daleki šumor ponosnih jela
u tebi ljepotu bude.
U ljudima zelena zvona zvone.
I šume šumorne šume,
šumorne šume goranske.

Pochobradsky Zlatko, prof

Subota...dan bistar, sunčan, kao stvoren za izlazak u prirodu, u šumu..
I šećemo tako šumom koja već polako oblači zlatnu boju jeseni, kad
odjednom lagani povjetarac zanjiše grane visokih stabala i zaista čujem
kako šume šumore. Uvlači se taj šum u mene, kao da čujem šapat "ovdje sam, ne boj se". Zastanem i pomislim kako to Bog razgovara sa mnom, a onda negdje lagano zašušti tek otpali list.