Pregled posta

Jučer, 2. listopada, slavili smo Dan Anđela čuvara...posvećujem slijedeće misli svim anđelima...

Ako tražiš anđele, ne gledaj u daljinu...oni nisu daleko...oni su ovdje, blizu nas...oblače našu odjeću, smješe se našim licem...žive u nama.

U prostoru svog srca pronašla sam anđela - ne tražite objašnjenje za moje riječi, kreću od srca i k vašem srcu žele stići.

Postoje trenuci u mom životu kad se moj anđeo želi oglasiti - osjetim tada laganu jezu, ali naučila sam to zvati -dodir anđela. Slušaj takve trenutke...oni su važni, jer anđeo koji je u tebi želi razgovarati s tobom...

Noću, u tišini, osluškujem ne bih li čula glas anđela.
I učini mi se ponekad da osjetim kako mi netko nježno dodirne lice.
Zar nam se tako obraćaju anđeli?

Anđeo se nikad ne pojavljuje iznenanda iza ugla: vjerujem da se on pojavljuje grleći nas iznutra, iz srca i od srca.

Anđeli nam pomažu pronaći krila naše duše bez obzira gdje ih je naš um sakrio.

Ne tražite nas, mi ćemo pronaći vas...
Ne čekajte nas, mi smo već ovdje...
Ne govorite nam svoje ime, mi ga već dobro znamo...
Mi smo vaši Anđeli čuvari!

Ako želiš dozvati anđela ne moraš vikati, ne moraš ni šaptati: samo slušaj...i on je tu kraj tebe.

Čekaj trenutak, anđeo te će voditi kroz tvoje misli...

Od samog rođenja sa nama živi nevidljivi pratilac koji često ostaje sakriven, ne može izaći iz džungle naših osjećaja. Pojavljuje se samo onda kada ga mi oslobodimo, kada ga pustimo na svjetlo dana.

Pokušajte pronaći mjesto u svom srcu za vašeg nevidljivog pratitelja - anđela čuvara.