I šumore šumorne šume,
šumorne šume goranske.
U šumornim valovima šuma
zeleni slapovi zvone,
a daleki šumor ponosnih jela
u tebi ljepotu bude.
U ljudima zelena zvona zvone.
I šume šumorne šume,
šumorne šume goranske.
Pochobradsky Zlatko, prof
Subota...dan bistar, sunčan, kao stvoren za izlazak u prirodu, u šumu..
I šećemo tako šumom koja već polako oblači zlatnu boju jeseni, kad
odjednom lagani povjetarac zanjiše grane visokih stabala i zaista čujem
kako šume šumore. Uvlači se taj šum u mene, kao da čujem šapat "ovdje sam, ne boj se". Zastanem i pomislim kako to Bog razgovara sa mnom, a onda negdje lagano zašušti tek otpali list.