Nakon što smo satima hodali bez riječi, spusti se noć i zvijezde se stanu paliti. Primjećivao sam ih kao u snu jer sam imao laganu groznicu zbog žeđi.
Riječi maloga princa motale su mi se po glavi:
-Znači, i ti si žedan? - upitah ga.
No on mi ne odgovori na moje pitanje. Reče mi jednostvano:
- Voda može biti dobra i za srce...
Bio je umoran. Sjedne. Sjedoh pored njega i nakon kratke šutnje on doda:
- Zvijezde su lijepe zbog jednog cvijeta što se ne vidi...
Odgovorio sam "naravno" i bez riječi promatrao pješčane nabore na mjesečini.
- Pustinja je lijepa - nadoda on...
- Ono što pustinju čini lijepom - reče mali princ - jest spoznaja da se u njoj negdje skriva izvor. A. SAINT-EXUPERY, Mali princ