Prijateljstvo je kruh
od kojeg žive ljudi.
Još u zoru, i kad kiši,
prijateljstvo čini
da sunce sja.
I na večer ono ljestve
k zvijezdama gradi.
Ono čini da vrt cvjeta
i tamo gdje je pustoš sama.
I žamorima dana i brigama
ono daje ton.
I svagdanji govor u note pretače.
Obične riječi u pjesmu pretvara.
Ne dopušta smiješku da ostari,
a dušu čistu poput izvora drži.
Lakih koraka se ulazi u kuću prijatelja.
Ljudi žive od prijateljstva.
A od čega živi prijateljstvo?
Od zajedništva na putu.
Od otvorenosti pripovjedača.
Od pažnje slušatelja.
Od obazrivosti pred brigama.
Od radosti dijeljenja.
Od mudrog tješenja.
Od iskrenog praštanja.
Od neumornog povjerenja.