Vincimus - HGspot marketing

U prošlom zapisu govorili smo o LCD i plazma televizorima. I ovoga puta zbog aktualnosti teme ostat ćemo pri televiziji. Sigurno mnogi od vas razmišljate o kupnji nekakvog jeftinijeg modela TV kartice koji će zadovoljiti vaše povremene potrebe za televizijom dok ste na putu i sl. lli možda jednostavno želite TV program pretvarati u digitalni zapis na vašem računalu. U svakom slučaju, pokušat ćemo odgovoriti na vaša pitanja.

Vjerojatno vam je poznato da, ne uzimajući u obzir satelitske TV kartice (DVB-S), danas postoje tri vrste TV kartica – analogne, digitalne i hibridne. Podjela bi mogla ići i u smjeru kartica koje služe za gledanje TV programa naspram onima koje služe za video capturing tj. za snimanje video zapisa. Međutim, danas gotovo sve kartice namijenjene gledanju TV programa imaju i mogućnost snimanja istog. Pa stoga krenimo od osnova. Analogne TV kartice koriste zemaljsku antenu za hvatanje analognog TV signala, poput klasične televizije. Vjerojatno su vam poznati nedostaci koje ova kartica donosi sa sobom, a to je lošiji TV signal ukoliko nemate vrlo kvalitetnu sobnu ili, još bolje, vanjsku antenu. Međutim, analogni televizijski signal možete primati gotovo bilo gdje u širem urbaniziranom području budući da je pokrivenost vrlo široka. Vrlo često, analogne TV kartice osim TV tunera imaju ugrađen i FM radio tuner tako da pomoću njih možete hvatati i signale radio stanica. U ponudi HGspota možete pronaći različite modele, od vrlo povoljnog AVERMEDIA TV Super 007 Plus PCI [014681], preko LEADTEK WinFast PVR2000 [012113] pa sve do poluprofesionalnog modela PINNACLE PCTV PMC 400i PCI [017178]. Iz ponude izdvajamo i praktične USB i PCMCIA modele AVERMEDIA TV CardBus Plus PCMCIA [016084], KWORLD VS-PVRTV 305U USB [033403] i LEADTEK WinFast PalmTop TV USB [018835].

Što se tiče digitalnih TV kartica, one rade na način da primaju digitalni zemaljski televizijski signal (DVB-T). U RH signal digitalne televizije moguće je trenutno pratiti sa sedam odašiljača. Od pristupačnijih modela nudimo vam sljedeće KWORLD VS-DVBT355U DVB-T receiver USB [022399] i LEADTEK WinFast DTV1800H DVB-T PCI [026506], a za zahtjevnije korisnike nudimo model PINNACLE PCTV Dual DVB-T Pro PCI [024181] koji omogućuje istovremeno gledanje dva DVB-T programa. Za pojačanje prijema DVB-T signala preporučujemo antenu AVERMEDIA AverTV DVB-T [028281]. Ukoliko niste sigurni u pokrivenost svojeg područja digitalnim signalom ili jednostavno češće putujete i želite imati na raspolaganju i digitalnu i analognu opciju, odaberite iz HGspotove ponude hibridnih TV kartica. Preporučujemo vam modele KWORLD VS-DVBT210RF TV Tuner Digital i Analog PCI [026932] po vrlo pristupačnoj cijeni, zatim AVERMEDIA Hybrid Speedy PCI-Express [032925] i na kraju opet karticu koja omogućuje istovremeno gledanje dva programa, TV tuner PINNACLE PCTV Dual Hybrid Pro DVB-T PCI-E [026729].

Što se tiče video capturinga, gotovo svi modeli nude i tu mogućnost. Ukoliko nemaju svoj vlastiti dekoder, signal možete snimiti i putem bilo kojeg capturing softwarea upotrebom DivX ili nekog drugog codeca koji će vam omogućiti kompresiju signala. Međutim, ukoliko tražite model koji će sadržaj snimiti bez gubitka kvalitete i bez korištenja resursa računala, svakako odaberite TV karticu s ugrađenim MPEG-2 dekoderom (neki od gore navedenih modela također ga posjeduju). A za one najzahtjevnije preporučamo profesionalni video capture model PINNACLE Studio 10 MovieBardPlus 700 PCI [026463].

Sezona je kupnje novog TV uređaja. Bliži se EURO 2008, Austrija i Švicarska željno iščekuju naše vatrene. Navijajte za Hrvatsku u dobrom okruženju, na vrijeme se pripremite za neponovljivi događaj i odaberite iz velike ponude LCD i plazma TV uređaja u HGspotu po vrlo pristupačnim cijenama. U ponudi HGspota možete pronaći TV uređaje mnogih renomiranih proizvođača kao što su Samsung, SONY, LG, Philips, Grundig, Panasonic, Pioneer, JVC, SHARP i mnogi drugi. Pitanje koje se nameće krajnjem korisniku jest: Da li kupiti LCD ili plazma TV? Obje tehnologije pružaju vrhunsku kristalno čistu sliku, kvalitetne boje i dolaze u jednakom obliku (ravan ekran debljine 3,5“ tj. oko 9 cm).

Kako funkcionira?
Unatoč navedenim sličnostima, dvije navedene tehnologije funkcioniraju na potpuno različit način. Plazma tehnologija se sastoji od stotine tisuća individualnih piksel ćelija koje omogućuju električnim impulsima da pobuđuju prirodne plinove (Ksenon i Neon) koji potom stvaraju svjetlo. Svaki piksel, nakon što dobije programske instrukcije, emitira pravilnu smjesu crvene, zelene i plave boje kako bi se prikazala određena nijansa. S druge strane, LCD tehnologija funkcionira na način da matrica ultra tankih tranzistora (TFT) pobuđuje sloj tekućih kristala koji se nalaze između dva sloja stakla te na taj način metodom supstrakcije tj. loma svjetlosti kroz kristale stvara određene nijanse boje.

Svjetlina, kontrast i prikaz boja
Glavna prednost plazma tehnologije je kvalitetniji kontrast za razliku od LCD-a što je posljedica lakšeg prikaza tamnijih nijasni kod plazme. Stoga plazma nudi vjerniji prikaz scena sa češćim tamno-svijetlim izmjenama. Što se tiče prikaza boja, kvaliteta je neupitna kod obje tehnologije, međutim plazma se preporuča za slabije ili normalno osvjetljene prostore, dok se LCD radi svojstvene anti glare tehnologije i svjetline preporuča za jače osvjetljene prostore.

Kut gledanja i prikaz slike s računala
Plazma nudi širi kut gledanja od LCD-a, međutim LCD pruža kvalitetniju i detaljniju sliku kada je spojen na računalo. Plazma je pobjednik u testovima kod brzoizmjenjujućih scena, no isto tako za razliku od LCD-a vrlo je osjetljiva na atmosferski tlak pa joj s nadmorskom visinom opadaju performanse.

Odaziv slike i rezolucija
Plazma daje kvalitetniji i brži odaziv slike od LCD-a, međutim krajnjem prosječnom korisniku ta karakteristika možda i neće biti najbitnija budući da se ovdje radi o djelićima sekunde. LCD HDTV modeli imaju veću rezoluciju nego plazma modeli jednakih dimenzija. Nekakve minimalne rezolucije LCD-a dijagonale 107cm su 1366x768 piksela, dok plazma istih dimenzija nudi rezoluciju od 1024x768 piksela. Navedena rezolucija nije posve HD, međutim kvaliteta je toliko blizu da je vrlo teško opaziti razliku. Rezolucija LCD-a koja potpuno nudi HD performanse je 1920x1080 piksela. Ukoliko namjeravate u doglednoj budućnosti kupiti Blu-Ray linijski player ili PS3 konzolu, svakako razmislite o kupnji TV-a koji podržava punu HD rezoluciju jer navedeni uređaji imaju mogućnost potpunog iskorištenja pune HD rezolucije. Za gledanje televizijskog programa ili klasičnih DVD-ova bit će vam dovoljna i HD Ready rezolucija.

Dimenzije
Plazma obično nudi modele većih dijagonala, iako u posljednje vrijeme to nije pravilo. Današnji standardi su dijagonale od 68cm, 82cm, 94 cm i od 107cm, stoga će te u ponudi pronaći najviše upravo takvih modela. Nekakav prosječan standard za LCD je dijagonala od 82cm, a za plazmu dijagonala od 107cm. Isto tako, potrebno je napomenuti da plazma jednake dijagonale ipak ima nešto veću masu od LCD-a. Stoga, ukoliko plazmu namjeravate montirati na zid, trebat ćete postaviti dodatne nosače.

„Burn-in“ i „Image sticking“
Obje tehnologije imale su svoje mane koje su s izlaskom novih modela uglavnom uklonjene. Stariji modeli plazmi patili su od fenomena „burn-in“, što znači da je dolazilo do prikaza nepostojeće slike u pozadini ukoliko bi se neka slika dulje zadržala na ekranu. Iz tog razloga preporučalo se svjetlinu i kontrast tijekom prvih 100-200 sati rada držati na nižim vrijednostima. LCD-i nisu patili od fenomena „burn-in“, međutim njih je mučila druga vrlo slična stvar, a to je „image sticking“, odnosno usjecanje slike koja stoji na jednakoj poziciji (npr. logo od TV kuće) u pozadinu. Nove tehnologije, poput „pixel orbitor“, značajno su smanjile navedene negativne fenomene.

Životni vijek i potrošnja
Životni vijek obje tehnologije iznosi oko 60.000 sati što preračunato iznosi oko 27 godina uz 6-satni dnevni rad. Dakle, što se tiče životnog vijeka, ovdje ne možete pogriješiti. Isto tako potrebno je spomenuti da LCD za rad troši manje energije nego plazma.

Koju god tehnologiju odabrali, nećete se razočarati. Na vama je da usporedite prednosti i mane jedne i druge tehnologije te da odaberete prema vlastitim željama i potrebama. U svakom slučaju, uštedjet ćete na prostoru (svi modeli se mogu postaviti i na zid), uštedjet ćete energiju, a istodobno pružit ćete sebi i svojoj obitelji ugođaj vrhunske slike i zvuka. Iz HGspot ponude izdvajamo vrlo pristupačne modele TV LCD LG 32LC52, 82cm, 16:9, stereo, HD Ready, 2x HDMI [028265], TV LCD 110 cm, GRUNDIG Vision 6 42-6830 T Glossy Black, HD Ready, HDMI, DVB-T [034136] Plazma LG MZ-32PC51, 82cm, 16:9, HD Ready, 2x HDMI [033693] i Plazma zaslon 107 cm, GRUNDIG Elegance 42 PXW 110-9625, 16:9, stereo, tuner, HDMI [023143].

U posljednjih godinu dana sve više slušam pitanja poput „Kako se najlakše bežično povezati? Koji router kupiti? Da li odabrati USB ili PCMCIA wireless adapter? Imam 2 kompjutera, jedan je u sobi, drugi u prizemlju… i sl.“. Ljudi sve više prelaze s dial-up modemskog povezivanja na brzi ADSL što sa sobom, osim brzog interneta, donosi i mogućnost bežičnog spajanja, stvaranja male kućne mreže, olakšane razmjene podataka i sl.

Da krenemo od osnova. Bežične lokalne mreže (Wireless Local Area Network ili WLAN) su računalne mreže lokalnog karaktera koje se temelje na visokofrekventnoj radiotehnologiji, a omogućuju bežično spajanje na Internet ili žičanu lokalnu mrežu (LAN). Postoje dvije vrste formiranja bežične mreže: AD HOC (izravna komunikacija od točke do točke bez posrednika npr. umrežavanje 2 računala) i INFRASTRUKTURNI (umrežavanje koje se temelji na središnjem čvoru tzv. access pointu ili bežičnom hubu na koji se spajaju svi klijenti). Što se tiče tehnologija i standarda, postoje tri vrste: Bluetooth, IrDA i IEEE 802.11x.

Bluetooth
Bluetooth se koristi za umrežavanje kratkog dometa (do 10m), međutim postoje i prilagodnici za dugi domet (do 100m). Bluetooth signal šalje raspršeno u prostor, ali pruža slabiju podršku za intenzivnije promete i umrežavanje više klijenata istodobno. Iz tog razloga koristi se uglavnom kod mobitela, raznih dodataka za mobitele te za računalnu periferiju (LOGITECH Bluetooth Cordless desktop MX5000 tipkovnica + bluetooth laserski miš MX1000 [018237]). Kod osobnih računala postoje mnogi Bluetooth adapteri poput Bluetooth CONNEX, USB2.0, 100m, EDR [009419] koji se mogu iskoristiti za spajanje raznih uređaja na računalo.

IrDA
Infracrvena veza za prijenos podataka (IrDA) je oblik bežičnog povezivanja koji signal šalje pravocrtno i funkcionira isključivo uz optičku vidljivost dva uređaja. Brzine prijenosa podataka kreću se do 10 Mbit/s te do udaljenosti od 500m. Najpoznatiji uređaji koji se povezuju ovim načinom su mobiteli i daljinski upravljači (LOGITECH Harmony 555 [021865]).

IEEE 802.11x
IEEE 802.11a/b/g/n/y je radiofrekventna bežična veza koja nudi propusnost podataka od 54 Mbit/s (n verzija čak od 248 Mbit/s), a radi na frekvenciji od 2.4 do 5 Ghz. Unutrašnji domet joj je 40-70m, a vanjski do 250m (y verzija do 5000m). Ova mrežna tehnologija koristi se za povezivanje osobnih računala, za spajanje na router pomoću kojeg sva računala u mreži imaju pristup širokopojasnom internetu (ADSL Wireless Router, D-LINK DI-624, 4x LAN 10/100 Mbps, VPN, NAT, firewall, DHCP, External [012831]), a i mnogi periferni uređaji koriste ovu mrežnu tehnologiju (Miš TRUST MI-7700R Bežični Laserski, Tilt, PS2 + USB [028028]). Danas, gotovo sva prijenosna računala imaju ugrađen ovakav bežični adapter, međutim ukoliko vam računalo ne posjeduje adapter, svakako preporučam bilo koju USB ili PCMCIA verziju adaptera (ukoliko imate PCMCIA utor, preporučam takav adapter radi praktičnosti).

Bežična tehnologija ubrzano napreduje, stoga će svaki korisnik računala ili nekog tehnološkog gadgeta u bliskoj budućnosti biti prisiljen znati više o prednostima njezinog korištenja. Za kraj preporučio bih vam i da razmislite o nabavci mrežnog diska (Mrežni disk SEAGATE-MAXTOR 1TB, Shared Storage II, 7.200 o/min., 16 MB cache, eksterni, USB 2.0 / GB Ethernet [032869]) koji bi kao prostor za spremanje podataka koristila sva računala povezana u mrežu. O tome uskoro opširnije…

Korisnici koji duže vremena (pet i više godina) prate razvoj informatičke tehnologije znaju točno o čemu govorim. Cijelo prethodno desetljeće pišu se članci, kolumne, recenzije, vrše se testiranja… A zaključak je uvijek isti – nema ga. Posljednjih godina stvari su se prilično izmjenile. U nastavku ću vam ukratko predstaviti razvoj Intel i AMD tehnologije.

Intel
O Intelu se malo toga nepoznatog može izreći. Preskočit ću „prapovijest“ i krenuti od 1993. godine i izlaska prvog Pentiuma na tržište. Kako bi Intelovi procesori postali osnova PC računala, IBM je Intelu uvjetovao da odabere jednog konkurenta koji će imati pravo na njegove patente. I tako se rodio AMD. U početku apsolutni tržišni vladar koji je konkurentu ostavljao samo mrvice, u jesen 2005. godine izjednačio se s AMD-om po broju prodanih računala. Preko Pentiuma, Pentiuma II, III i IV pa sve do Core 2 Duo i Core 2 Quad modela Intel nije odustajao od uloge inovativnog tržišnog lidera. Današnji četverojezgreni model Intel Core 2 Quad Q6700 2.66GHz, 1066MHz, 8MB LGA775 [032865] vrhunac je Intelove procesorske tehnologije. Na ovogodišnjem CeBIT sajmu u Hannoveru predstavljen je i procesor Atom s pripadajućom platformom Centrino Atom. Što se tiče procesorskih modela za prijenosnike, svakako treba navesti SantaRosa modele (poput Intel Pentium M T8300 2.4 GHz Core 2 Duo 800MHz 3 MB cache, SantaRosa Refresh [034033]) koji se diče kvalitetnim radom i štedljivošću.

AMD
Što se tiče AMD-a, proizvođač koji je koristio Intelove patente poslujući kao njegova blijeda kopija s vremenom je razvijao vlastitu tehnologiju te je do danas u mnogim stvarima nadmašio svog takmaca. Nekad poznat po svojim procesorima koji su se toliko pregrijavali da su mogli poslužiti za pečenje omleta, AMD je postao respektabilan brand koji se s razlogom ponosi svojim proizvodima. Prvi udarac koji je zadao Intelu bio je prekoračenje granice radnog takta procesora od 1 Ghz 2000. godine, a 2006. je akvizirao kanadsku tvrtku ATI. AMD-ovi procesori su jeftiniji od Intelovih, što nikako ne znači da su i manje kvalitetni. AMD svojim modelima u korak slijedi Intel, a povremeno ga i prestigne u nekim tehnologijama. Model AMD Phenom 9500 [031737] odgovor je na Intelov Core 2 Quad (model Intel Core 2 Quad Q9300 [033759]). U ovom slučaju očito jeftiniji AMD u većini testova je ispod razine Intela, međutim to ne treba zavarati. Pravilnom kombinacijom internih komponenti, prije svega memorije i grafičke kartice, iz Phenoma se mogu izvući fenomenalne performanse koje su više nego dovoljne za zahtjeve 99% korisnika, što dovodi do zaključka da u tom slučaju ne bi ste puno profitirali kupnjom skupljeg Intelovog modela.

Privatno koristim Intel Pentium IV 2.4 Ghz, a na poslu AMD Sempron 2600+ 1.84 Ghz. S radom oba računala sam općenito vrlo zadovoljan, rade savršeno i zadovoljavaju moje radne potrebe. Što zaključiti na kraju? Na koju god tehnologiju se odlučili, nećete pogriješiti. Kupnjom Intela dobit ćete vrhunske performanse, a kupnjom AMD-a dobit ćete veću vrijednost za uloženi novac.

Kakva je budućnost medija za pohranu podataka? Dugo vremena mehaničkim tvrdim diskovima s pokretnim čitačem rotirajućih magnetskih glava nije bilo alternative, međutim danas se sve više u tu branšu infiltriraju nepokretne flash memorije tzv. SSD (solid state diskovi). Hoće li nepokretni mediji potpuno istisnuti rotirajuće, ili klasični hard diskovi još uvijek imaju budućnost? U igru su se umiješali i hibridni diskovi čiji proboj na tržište je omogućio Microsoft pružajući podršku za njih na svojem novom operacijskom sustavu Windows Vista. Hibridni diskovi kombiniraju pokretnu magnetsku tehnologiju i NAND flash memoriju koja služi kao međuspremnik za podatke.

Sjećate li se 3,5“ diskete? A one 5,25“? Magnetski mediji za prijenos podataka standardnog kapaciteta od 1.44 MB koji su radili na principu vertikalnog zapisivanja podataka. Danas su ti mediji u potpunosti zamijenjeni USB flash memorijama koje su nastale na principu rada RAM memorijskih modula, a danas nude kapacitet i do 16 GB (model PATRIOT Extreme Performance Xporter XT Boost [033593]). Neko vrijeme bilo je i eksperimentiranja sa ZipDrive tehnologijom tvrtke Iomega koja je omogućavala magnetsko zapisivanje do „enormnih“ 250 MB, međutim zahtijevala je poseban uređaj pa je ubrzo otišla u zaborav. Danas proizvođači tvrdih diskova sve više koriste tehnologiju vertikalnog zapisivanja podataka (koja je otkrivena još 80-ih godina, a koristila se kod magnetnih disketa). Ta tehnologija omogućava višestruko gušće zapisivanje podataka od konvencionalne horizontalne metode, a time i veće kapacitete. Jedan od takvih diskova je i model Seagate Barracuda 1 TB NS 7200.11 [030846].

Vidljivo je, dakle, da je tehnologija tvrdih diskova daleko odmakla i korisniku pruža izvanredan omjer cijene i kapaciteta. Međutim, novi SSD diskovi pružaju mnoge prednosti kao što su nedostatk pokretnih dijelova što ubrzava pristup podacima, osjetnija izdržljivost, tišina i ekonomičnost. SSD disk sastavljen je samo od memorijskih pločica. Sigurno se pitate što klasične hard diskove održava na životu? Odgovor leži upravo u cijeni tj. omjeru cijene i kapaciteta. Dok klasični hard diskovi danas stoje u prosjeku 1,8 kn/GB, cijene SSD diskova se kreću oko 30 kn/GB. Takva razlika u cijenama SSD diskove još uvijek čini manje dostupnima krajnjim korisnicima i iskoristivima uglavnom u ultralaganim prijenosnicima (poput Toshiba Portege R50-10U [032171]) ili u serverima koji zahtjevaju visoke performanse. Hibridni diskovi čine priču nešto jednostavnijom i pružaju krajnjem korisniku veću brzinu uz kombinaciju obiju tehnologija.

Kakva je budućnost? Vrlo neizvjesna, rekli bi smo. Tehnologije se izmjenjuju nezamislivom brzinom i danas ono što izgleda kao tehnologija budućnosti bez alternative, već sutra bi moglo otići u zaborav. Istraživači danas rade na tehnologijama HAMR i patterned media koje koriste toplinsko magnetsko zapisivanje i uniformno raspoređene nizove podataka. Te tehnologije bi drastično povećale gustoću zapisa (spominju se kapaciteti od 37,5 TB). Je li to budućnost ili nešto treće? Ne znamo. Znamo samo alternative postoje, a izbor je na vama.

Svi koji planiraju kupnju novog računala, barem jednom u fazi donošenja odluke odvagnu i ovo pitanje. Postoje 3 vrste korisnika računala – oni koji obožavaju stolna računala i smatraju kako ništa ne može zamijeniti kvalitetno složenu desktop konfiguraciju, zatim oni koji se kunu u prenosivost, praktičnost i dobre karakteristike prijenosnika i na kraju oni koji te dvije vrste računala vide kao dva potpuno zasebna proizvoda koji ne mogu biti supstitut jedan drugome.

Odluka o izboru vrste računala nije jednostavna, ali umnogome ovisi o vašim potrebama i karakteristikama koje očekujete od računala. Za početak, navest ćemo prednosti i nedostatke prijenosnika i desktop računala. Što se tiče desktop računala, možda najvažnija prednost je nadogradivost. Nakon što uložite u stolno računalo, još godinama se možete brinuti o njemu i postupno ga nadograđivati održavajući korak sa sve zahtjevnijim informatičkim standardima. Nadograditi se može gotovo sve – od memorije, hard diska, grafičke kartice pa sve do eksternih komponenti. Jedine dvije komponente koje se ne isplati nadograđivati su procesor i matična ploča. Ali ako vam računalo toliko zastari da ne možete obavljati kvalitetan rad s postojećim procesorom i matičnom pločom, vrijeme je za kupnju novog računala. Što se tiče prijenosnika, i kod njega je mogućnost nadogradnje moguća, ali nije toliko praktična, široka i jeftina. Ono što se eventualno isplati jest nadogradnja memorije ili hard diska. Iako danas, dok su tržište preplavili eksterni diskovi (poput novog modela Seagate 1TB FreeAgent PRO [033728]), rijetko tko se odlučuje mijenjati interni disk.

Ispričat ću vam primjer iz vlastitog života. 2001. kupio sam stolno računalo respektabilne konfiguracije (za 10-ak tisuća kn). U međuvremenu, dodao sam mnoge komponente, a neke komponente sam i zamijenio budući da su zastarjele. Sve što mi je ostalo jest kućište, matična ploča, procesor i grafička kartica. Sve u svemu, vrlo sam zadovoljan svojim računalom i ne mislim ga mijenjati još barem 2 godine. Istodobno koristim i prijenosno računalo Compaq Presario 1500 kupljeno 2003. godine za bijesnih 17.000 kn. Uskoro planiram uložiti u dodatnih 512 MB memorije i u novu bateriju budući da mi stara u idealnim uvjetima izdrži 45 min. I s prijenosnim računalom sam vrlo zadovoljan. Unatoč starijoj konfiguraciji i dalje radi gotovo savršeno, dovoljno je snažno za moje potrebe, a koristim ga vrlo često budući da zadnjih godina češće putujem. U biti, nadogradnja je definitivno potrebna i isplativija od kupnje novog računala budući da se softverski standardi sve brže mijenjaju i svaka nova Windows distribucija pomiče minimalnu potrebnu konfiguraciju prema gore.

Osim navedenog, morate se zapitati i da li spadate u neku specifičnu skupinu korisnika kao što su dizajneri ili arhitekti? Ukoliko je odgovor da, najvjerojatnije ćete odabrati stolno računalo iz professional segmenta poput PC računala HGspotVR Visio IV vPro [033053], poglavito iz razloga što stolno računalo pruža veći komfor u radu i bolje performanse nego prijenosnik.

Stolno ili prijenosno računalo? Moj odgovor je – oboje. Međutim, ukoliko nemate dovoljno novaca za oboje, razmislite o tome što vam kao korisniku ustvari treba. Prijenosnici su danas dovoljno snažni da mogu zamijeniti stolno računalo (npr. model HP nx8710w [028469]), međutim treba li vam to? Moja preporuka je, ukoliko trebate kućno računalo, uložite u kvalitetno stolno računalo (npr. model HGspot Fantasy [033543]) koje ćete godinama nadograđivati u skladu s vlastitim potrebama. A ukoliko trebate prijenosno računalo budući da često putujete, nosite posao sa sobom ili jednostavno želite ući u fancy društvo poslovnjaka, uložite u kvalitetniji prijenosnik (npr. model ACER Travelmate 5720G [029326]) ili još bolje subnotebook (npr. model Toshiba Portege R50-10U [032171]) koji će vam pružiti najbolje osobine prijenosnika i omogućiti vam da postanete uistinu prava faca.

U današnjem svijetu strke, užurbanosti i mobilnosti osnovno pravilo „postojanja“ je biti mobilan. Prije nešto više od 5 godina bilo je nezamislivo biti dostupan uvijek i svugdje, ali danas, dok veliki informatički divovi poput Microsofta, Nokie, HP-a, Sonyja, Olympusa diktiraju naš život, naš način poslovanja i komuniciranja, nezamislivo je opstati na tehnološki izolirani način. Ljudi mobilni telefon nose sa sobom čak i „tamo gdje kralj ide pješke“ jer ne mogu zamisliti ni sekundu bez svog ljubimca.

Današnji svijet mobilnosti sastoji se od 6 segmenata: mobiteli, prijenosna računala, MP3 playeri, GPS uređaji, fotoaparati i organizatori. U svakom segmentu postoji nekoliko velikih proizvođača koji se dotiču i drugih segmenata na način da jedni drugima ulaze u branšu. Npr. HP je jedan od lidera u proizvodnji prijenosnika, a istodobno ulazi i u segment mobilnih uređaja i organizatora sa svojim IPAQ uređajima (najnoviji model je IPAQ 614c). Istodobno, Nokia je lider u proizvodnji mobilnih telefona, ali nešto pokušava i u branši GPS uređaja sa svojim modelom Nokia 500 Auto Navigation. Što se tiče digitalnih fotoaparata, koji su gotovo potpuno istisnuli klasičan film, mobilni telefoni su se toliko približili low i middle segmentu s modelima Nokia N96 i Sony Ericsson K850i, da je postalo upitno isplati li se uopće kupiti digitalac, ili uložiti u bolji mobilni telefon koji će u jednom integrirati telefon, organizator, fotoaparat, mp3 player i GPS uređaj? Odgovor na to pitanje nije baš jednostavan…

Kao prvo, potrebno je individualizirati potrebe. Recimo da ste mlad čovjek koji prati trendove i kojemu je potrebno imati što manje gadgeta koji pružaju što više mogućnosti, uložit ćete u bolji mobitel koji će vam pružiti sve navedeno. Uz mobitel, dobro će vam doći i prijenosno računalo (npr. Acer Aspire 5520G ili skuplji model Sony Vaio FZ19VN) budući da često putujete, nosite posao sa sobom i želite se „pokazati“ u društvu. Istodobno ćete se diviti skupim ultra laganim modelima poput Toshibe Qosmio G30-10B. S druge strane, ukoliko ste obiteljski čovjek koji manje putuje, a mobitel koristite uglavnom za razgovor i slanje SMS-ova, odabrat ćete neki jeftiniji mobitel (npr. Nokia 6233), o laptopu ćete razmišljati u „doglednoj“ budućnosti, a svakako ćete nabaviti obiteljski digitalni fotoapart iz middle segmenta (poput modela Olympus Ľ1030 s 12 mpx i 3.6x optičkim zoom-om), a svom djetetu ćete za rođendan kupiti MP3 player od 1 GB (poput modela Apple iPod Shuffle).

Što se događa s mobilnom tehnologijom? Kakva je budućnost? Sudeći prema sve bržoj izmjeni tehnoloških standarda realno je u sljedeće 2-3 godine očekivati potpuno odumiranje nekih od proizvoda (GPS uređaji, organizatori, low segment digitalci, mp3 playeri) ili njihovo fokusiranje na određeni asortiman i vrstu potrošača. Proizvođači digitalaca će se najvjerojatnije u bližoj budućnosti orjentirati isključivo na profesionalni i poluprofesionalni segment potrošača proizvodnjom SLR fotoaparata poput Nikona D80 budući da im je budućnost u low i mid segmentima ozbiljno ugrožena od strane proizvođača mobilnih uređaja.

Mobilni telefon polako „guta“ organizatore, digitalce, mp3 playere i GPS uređaje. Mobilnost se polarizira na mobilne telefone i prijenosna računala kao što smo vidjeli u prvom primjeru s modernim mladim čovjekom. Pitanje je jedino hoće li svjetska ekonomija i veliki tehnološki divovi dozvoliti da se takvo što dogodi? Navedeni proizvodi koji se gase i dalje im osiguravaju nebeske profite. Ukoliko u borbu uđe još nekoliko divova, konkurentnost bi mogla potaknuti ubrzanje inovacija te tako bitno ubrzati navedeni proces odumiranja proizvoda. Bilo kako bilo, za nas male korisnike je jasno da bez većine tih proizvoda danas ne možemo „preživjeti“ pa bili oni zasebni, ili integrirani u jedno.