Ugodni razgovori sa Princom Transplutonijanaca

- I zašto si išao u London? Zar se nisi još prošli tjedna žalio da nemaš para?
- Da, fali mi para, ali morao sam otići da malo operem glavu od svega. Čak i kratka putovanja mi pomažu da se resetiram.

- Ali što je bio sadržaj putovanja?
- Mmmm... da optutujemo. Popijemo kavu sa Princem Transplutonijanaca. I, da, da kupim prijatelju parfem u Herrodsu.

- A taj lik je...
- Suvremeni Vuduista i egzistencijalni filozof. Nekad je bio vođa kultova, sad je zadovoljniji sa dopisnom školom mračnog prosvjetljenja i povremenim pojavljivanjem u underground "javnosti".

- I što on kaže?
- Svašta. Vratio sam se puno optimističniji.

- Optimističniji? Nakon razgovora sa vudistom-egzistencijalistom?
- Da, o duši. Duša je sve, ona je stvarnija od svijeta.

- A Bog?
- Zapadnjački je Bog, kaže Princ, izraz solipsizma, projekcija ega i superega na prazno platno, koja stvara iluziju da je čovjek sam u svemiru. Nije. Njegova iluzija da je sam i da je sve izraz njegove svijesti ne može biti netočnija. Moćne duhovne sile bi nastavile postojati jednako i da ljudske rase uopće nema.

- Dakle, zapadnjak živi u svom vlastitom matrixu, u kojem ga drži njegov iluzorni bog, koji je zapravo on sam u ogledalu. Zanimljivo. A kako se iz matrixa izlazi?
- To je gnoza, prosvjetljenje. Do njega se dolazi na više načina, a Princ Transplutonijanaca podučava metodu u kojoj duša postaje važnija od uma, i tako prekida začarani krug iluzije. Duša onda iz iluzornog dana odlazi u noć, i tamo upoznaje duhovnu stvarnost.

- A ta duhovna stvarnost, kakve ona kvalitete ima? Raja? Pakla? Čistilišta?
- Noćne strane Raja. Duša je starija i od svijeta i od uma, a kroz svoju emancipaciju opet ulazi u sveti savez sa tijelom.

- Propada li tu um?
- Ne, nego ozdravljuje, jer duša preuzima na sebe ono za što je opremljena - a to je suočenje sa realnošću. To nije posao uma. Nakon toga se um može zdravo baviti praktičnim stvarima.

- Ima li tu milosti?
- Da, gnoza se događa po milosti Majke. Bog otac je tu izraz djetinje fantazije o tome da ničeg nema, a Majka štiti i vodi u stvarnost - svijet bez kraja.

- Zanimljivo. Ali zašto Vudu?
- Jer Vudu stupa komunikaciju sa 'objekitvnom' duhovnom realnošću, a ne toliko subjektivnom, u kojoj su se utopile zapadne škole misterija.

- I šta je bilo nakon predavanja?
- Išli smo se napit. U skvot klub na vrhu nedovršene zgrade u nekom radničkom kvartu. Puštao se dobar minimal.

- Pa niste li ponešto prestari za to?
- U Londonu su kriteriji za to drugačiji. Unutra je bila dobra trećina ljudi starijih od 40.

- I kako se Princ zabavio?
- Odlično, dok ga nije iznervirao pomoćni DJ pa ga je probio šakom. Onda smo se strateški povukli.

- I onda se do odlaska iz Londona razgovarali o metafizici?
- Ma ne. On se išao igrati sa simpatičnom djelatnicom hotela, a ja sam išao u British Museum.