Dida moj

- Kapetane, a šta ti je to sve trebalo? Mislim, podigao si ribarsku zadrugu, autokamp, započeo marinu... sve u socijalizmu, kad si u zamjenu za svoje djelo primao plaćicu. A već si imao para i vidio svijeta i znao kako će to biti.
- Moj Vilenjače, morao sam, bilo me je sramota gdje živim. Vratio sam se sa stranca i vidio da živim u najgorem selu na Jadranu. Morao sam nešto učiniti.

...

- A šta bi sad da si mlađi?
- Eh, da imam bar sedamdeset godina kao nekad, skupio bih par mještana, digli bi hipoteke na zemljišta jer je sad nominalna cijena velika, i kupili 35-metarski ribarski brod s kojim se može u Mediteran, pa se vratiš s ribom koju niko nema. Cijena ribe nikad nije bila viša, a ponuda je slaba - našim je ljudima krajnji domet da imaju male ribarske brodice, nalove par tona i odi kući iznajmljivat apartman. A može se puno više, samo niko ne vidi veliku sliku. Dobra je prilika za ovo što ti pričam. A dobra prilika je puno bolja od dobrog plana. Nitko ti ne garantira da će dobar plan uspjeti. A dobra prilika je ostvarenje samo po sebi...