Iluzija

- Sigurno znaš priču o kineskom filozofu koji je sanjao da je leptir...

- A kad se probudio, nije znao je li leptir koji sanja filozofa, ili ovo drugo. Da, to je bio Zhuang Zhu.

- I ja se to pitam.

- Jesi li se proubudio?

- Ne, nego je li moj život halucinacija.

- Od rođenja?

- Ne baš od rođenja. Nego recimo od 2002., kad mi je Staks dao da pijem čaj od dature, kraj dvorca Vrana.

- I što se tad dogodilo?

- Ništa. Ali sve poslije je bilo apsurdno. Postao sam urednik tabloida koji je pretjerana karikatura tabloida iz moje mladosti. Od tamo me otjerao premijer, koje je kasnije završio u zatvoru. Primili su me natrag na posao u firmu gdje sam nekad radio, da bi glumatao spasitelja. Nakon toga je išlo sve šašavije... dok nisam postao dio užeg tima Stranke.

- Da, pa to je sve šašavo. A prijatelji i ljubavi?

- Prijatelji su uglavnom negdje nestali, a ljubavi... najviše sam volio kćer onog starog tipa iz Limba, a ona je pobjegla sa dopisnikom iz Opuzena, starog Ranka učenikom.

- Sad si mi dao misliti. A ja, jesam li ja, koji s tobom sad razgovaram, realan.

- To moraš zaključiti sam za sebe. Ali ako ti nisi siguran - onda ne bih rekao. Ti si zapravo, sjena moje potrebe za tabloidnim.

- Uzdravlje.

- Truth is out there.