Zora

nedjelja , 24.06.2007.


Snimao sam svadbu Astrologa, svog bivšeg cimera. Sasvim logično, jer je niz događaja koji je doveo do toga da se upoznamo započeo prije 14 godina time što sam potražio posao u studiju za snimanje svadbi. Na posao nisam nastupio jer me je idući tjedan ponovo mobiliziralo, ali sam upoznao neke zanimljive ljude...

Osim što je to bila najbolja svadba ikad, doživio sam nešto sasvim jednostavno a moćno:

Dočekao sam zoru u šumi.

Preporučam svima koji su deprimirani.

Dani ponekad izgledaju isto jer ne obraćamo dovoljno pažnje na kretanje sunca, pogotovo na Zoru.

Ali sviće svaki dan, i nastaje nova mogućnost. Stotinu, tisuću mogućnosti.

Uostalom, sunce je cijelo vrijeme tu. Čak ako je ponoć, ono je tu, sa druge strane. I dalje sija.

Kako bi rekao Deda,

"Ti koji si Ja, onkraj svega što ja jesam,
Koji ni prirode ni imena nemaš,
Koji jesi kada sve osim Tebe nestalo je,
Ti središte, i Sunčeva tajno,
Ti skriveno izvorište svega znanog i neznanog,
Ti samotni i jedini,
Ti istinski ognju unutar trske
Što množiš se i rađaš, izvoru i sjemenu
Svjetlosti, Života, Ljubavi, Slobode.
Ti koji iznad govora i izvan vida jesi,
Ja prizivam Tebe, moj tinjajući a živahni ognju
Koji se raspaljuješ kako moje težnje strastvenije postaju.
Ja prizivam Tebe koji vječan jesi,
Ti središte i Sunčeva tajno
I tu tajnu najsvetiju
Čiji nositelj sam ja."


<< Arhiva >>