Novi život

Veliki semestar u Studentskom domu 'Dr. Hofmann' imao je nekoliko kulminacija: Izgradnju skulpture Hipersvemirskog anđela, Brijačinu za Božić, Kolumbijčevu smrt.. Na one koji su cijelo to događanje promatrali izvana najjači je utisak, ipak, ostavio dolazak Urazumitelja.

Dolazak Urazumitelja prekinuo je Stanislavov treći krug propasti. Računam, naime, da je u prvi krug zašao kad smo počeli svaki dan pušiti prorokovu travu (lošu, ali bilo ju je puno, tako da bi potrošili kutiju za cipele dnevno). Drugi krug je krenuo kad se opet počeo bosti, a u treći kad mu igle od jednog kubika više nisu bile dostatne te kad je svoj porok počeo financirati dilanjem nepoznatim mušterijama.

Dilanje poznatima Stan i njegovo društvo tad nisu niti računali kao nešto hazardno i moralno upitno.

Stanovo je ponašanje bilo toliko skandalozno, čak i u okviru moralnih standarda 'Dr. Hofmanna', da je neka nedefinirana, a užasna katastrofa koja će ga zadesiti bezglasno vrištala hodnicima najavljujući svoj neumitni dolazak.

Čep je ispao iz boce zahvaljući dvjema gimnazijalkama iz kvarta koje su kod Stanislava kupile trave za 50 kuna. Ljepšoj od njih roditelji su pronašli opojnu drogu prilikom redovitog pretresa torbice. Nakon dvije očeve ćuške, otkrila je tati i mami broj sobe i paviljona u kojem je kupila taj pogibeljni otrov.

Otac se prvi dio večeri žestio kako će vlastoručno udaviti dilera, a onda se dosjetio lakšeg i sigurnijeg rješenja: nazvao je u Opuzen svog nećaka, lokalnog siledžiju i utjerivača dugova. Toliko ga je ražestio da je ovaj već slijedeće jutro ušao u autobus za Zagreb, noseći kao jedinu prtljagu debelu dasku na kojoj je napisao 'Urazumitelj'.

Taj je put simptomatičan, jer je istom autobusnom linijom putovala i zla droga koju su brižni roditelji pronašli u džepovima svoje mezimice - Stan je, naime, dilao travu uzgojenu u dolini Neretve. Kako bilo da bilo, u autobus je, na drugom kraju Hrvatske, u Koprivnici, nešto kasnije tog dana prijepodne ušao još jedan čovjek. S istim odredištem - soba 23, 1 kat, 10. paviljon. Bio je to Stanov otac.

Do sirotog su raspopa dva dana ranije stigli glasovi o raspusnom životu njegova jedina sina. Informacije, premda zapravo nepotpune, bile su isuviše strašne da bi normalan čovjek u njih tek tako povjerovao. Raspopu se, međutim, sve pomiješalo u glavi: istočni grijeh, grižnja savjesti, Stanislavov druženje s lokalnim guruom, noć kad je iz sinovljeve sobe istjerao njegovu prvu djevojku... Nako dvije noći ispunjene morama, odlučio je krenuti za Zagreb i dovući potomka, koji mu već dva mjeseca nije odgovarao na poruke na porti, kući na oporavak.

Hipersvemirski je anđeo, ipak, i ovaj put sačuvao Stana: on je upravo tog jutra shvatio da se skoro mjesec dana nije maknuo iz kruga Studentskog doma, u kojem je ostvarivao sve svoje potrebe: nabavu lakih i teških droga, preprodaju lakih, konzumaciju teških, jelo, piće, seks, nabavu novih igrica i mp3-ca, mudre razgovore. Presvukao se - prvi put tog tjedna - i otišao na kavu u 'Princ student'.

Negdje na ulazu se mimoišao s Urazumiteljem - taj je sportski tip ušao u svoj autobus već u 5.50 i stigao taman na vrijeme kad se Stan probudio.

Pred ulazom u sobu 23 još je jednom pogledao dasku, i, kao što su ga naučili murjaci iz teretane, nogom naglo otvorio vrata (tako da ima obje ruke spremne):

- Narkomani, tko je od vas Stanislav?

Sraslo, Kolumbijac i Popović su pola sata ranije kozumirali po kvarter grama - jutarnji obrok. Onako usporeni, nisu odmah shvatili ozbiljnost situacije.

- Oootiiišao je na kaaavu. Hoorsssaaa neeemaa viiišeee, a traaavu ti i jaaa moooguu daaatiii, probao je objasniti Popović.

Dum! Urazumitelj ga je opalio daskom po glavi, humano, pljoštimice.

- Daj drogu!

- Aaaaaa!

Dum!

Dum! Dum! Dum!

Dum! Dum! Dum! Dum! Dum!

Sraslo je, vižljav kao lasica, uspio izmaknuti kroz prozor. Kolumbijac i Popović nisu bili te sreće. Kad je Stanov otac došao i oprezno otvorio vrata sobe svoga jedinog sina, spreman da počne s lancem prodika, zatekao je čudovišnu scenu: Urazumitelj je lupkao daskom po glavama ovu dvojicu nesretnih bjednika, dok su oni po njegovim uputama plačući ponavljali:
- Mi smo narkomani! Mi smo zli narkomani!

Ti su njihovi jauci i ušli u legendu SD 'Dr. Hofmann', koja se u raznim iskrivljenim oblicima prepričava do danas.

Urazumitelj se zbunio vidjevši starca u odijelu, promrljao nešto, onda još nešto, stavio zaplijenjenu drogu u svoju sportsku torbu, zatakao u nju i dasku te otišao bez pozdrava. Kolumbijac i Popović su plakali. Raspop ih je pitao za Stanislava, i nakon što mu nisu uspjeli reći ništa suvislo, produžio do uprave doma i tamo razdužio sobu.

Stan se vratio natrag u Dom upravo kad je otac krenuo prema upravi. Na ulazu se opet mimoišao s Urazumiteljem. Vjerna ga je Lela svojim piskutavim glasom upozorila da nikako ne ulazi u paviljon.

- Tamo je policija! Policija! Tuku stanare! Tuku! Bježi!

Dovoljno ju je dobro znao da mu je bilo jasno da pretjeruje. Shvatio je, međutim, da je u igri velika nevolja, a do sličnog je zaključka, uostalom, došao tijekom dugotrajnog ispijanja kave u 'Princu'. Tamo je već formirao izlaznu varijantu, a progon iz doma ga je samo natjerao da je i izvrši.

Potražio je utočište na Pešćenici, kod Danijele, studentice slikarstva s kojom je hodao u srednjoj školi. Sa ulaza joj je obećao da će se ovaj put stvarno skinuti. Ali prije toga...

...Će se ubosti još jednom.

Danijela, zamantana obećanjem da će se skinuti s dopa (i perspektivom njegovog boravka u njenom krevetu) nije imala ništa protiv. Ali, nastao je posve praktičan problem:

Stanislavu su u toj fazi, da se pristojno ušlagira, trebala cijela 2 grama horsa. Ta količina ne može stati u inzulinsku špricu kakva se najlakše kupuje. Stan je da riješi svoj problem koristio tzv. 'konjsku' injekciju od 3 kubika. (Jednu od tih, iskorištenih, čudovišnih sprava te je godine u WC-u Studentskog doma slikao reporter Večernjeg lista). Dnevnu količinu droge ponio je sa sobom, ali ne i nepraktičnu 'konjsku' špricu.

Danijela je pristala otići u apoteku po šprice. Ali, bilo joj je preneugodno tražiti ove velike. Zato je donijela cijeli paket malih. Dosjetljivi Stan je znao da neće daleko dogurati ako se bude prvo ubo jednom pa punio drugu, pa treću, to bi ga samo uspavalo, a htio je doživjeti fleš. Zato je prvo napunio drogom i vlastitom krvlju sve tri, a onda ih je takve, pune crne tekućine, ispucao u sebe.

Novi život je mogao početi.