Streaming kultura

Opet sam s prijateljima raspravljao o blogingu i tzv. malom izdavaštvu.

Moj mi 'gut feeling' već neko vrijeme govori da je niskotiražno izdavaštvo i samizdat (od ulaska bloga u modu) čista loša karma. Zašto ubijati siroto drveće u svrhu tiskanja 350 primjeraka knjige (i prodaje 53 komada) ako se već na osrednje posjećenom blogu ostvaruje posjeta od 200 posjetitelja dnevno?

Autor može izdati 5 knjiga kod malih izdavača i kulturnih udruga te postati članom HDP-a i svejedno ostati potpuno, potpuno nepoznat i anoniman. A za kniževnog blogera će, prije ili kasnije, doznati tisuće ili deseci tisuća surfera, a ako se mediji nakače na njega, stotine tisuća. Zarada ovog prvog je tu negdje oko nule, ali zato može potencijalnim seksualnim partnerima pokazati 5 tiskanih izdanja. Zauzvrat je tu loša karma zbog izginulog drveća. Troškovi ovog drugog su tu negdje oko nule, a uz to možda naleti na (ne)srodnu(e) dušu(e) preko neta pa dođe do neke vrste interakcije. Ali ima tu i nešto drugo:

Mudri teoretičari kažu da visoka kultura nastaje iz niske. Shakespeare, grčke drame, Goethe - to je u svoja doba bila kultura namijenjena masama. Visoka se kultura, dakle, ne naslanja na prethodnu visoku, nego na aktualnu nisku. Buden je u trećem broju Arkzina kao mjesečnika pretpostavio da bi se eventualna visoka kultura u Hrvata najprije mogla razviti na temelju narodnjaka kao jedine autentične pop-kulture.

Njegovo se mišljenje, naravno, razvija temeljem uvriježene pretpostavke da je niska kultura devedesetih sadržana u popularnoj audio/video produkciji.

Nisam u to bio siguran ni tada, a pogotovu ne sad, u nultim. Jer pop film i glazba su također posredovani po vrlo nategnutim pretpostavkama producenata.

Nakon butelje korčulanskog vina, postao sam sasvim uvjeren da je niska kultura nultih sadržana u blogovima, youtubeu i myspace varijantama. To je, ubijte me ako lažem, temelj i baza na kojem će nastati visoka kultura doba koje dolazi, a koje karakterizira nestanak granice privatnog i javnog. U tom je kontekstu granica 'književnog bloganja' i 'subjektivnog postanja' ne samo nebitna nego i lažna.