Na našem semaforu nikad nije bilo zeleno

Od samog sam početka volio Ripperovu poeziju. Iako ona većini ljudi s kojima sam o njoj razgovarao zvuči kao grozno preseravanje.

- Nikad nisam razumjela tu kvartovsku depru. Pa Zagreb, brate, nije New York, za 20 min stižeš od kvartovske trafike do Jelačića Bana. Gdje je tu prostor za osjećaj klaustrofobije i nepokretnosti..
- Ali to je subjektivni osjećaj. Kvart uopće nije objektivno realan, ali jeste u glavi. On je emotivna stvarnost, i u njoj je na semaforu uvijek crveno, makar za dva i pol sata stigao od tamo do Londona.

'Govoriti nećeš riječi
Te se riječi jednom kažu
Jednom kažeš
Drugi lažeš'

Car je Ripper. I seronja, naravno.

To ga i čini ucjelovljenim.