Tko je pobijedio? (1)

(Disclaimer: ova se priča događa u alternativnoj realnosti. Svaka sličnost sa stvarnim događanjima je slučajna)
Nešto prije izbijanja Rata u Obećanoj zemlji, Poglavar je brinuo o tome kako da ohrabri narod na putu ka neovisnosti. Situacija je izgledala tmurno: nije bilo ni jednog ozbiljnog faktora u vanjskoj politici koji bi podržavao težnje Malog naroda, a prijetnji je bilo napretek. Poglavarevu je muku uočio njegov vjerni savjetnik prof. dr. Ban, kontroverzni psiholog.

- Poglavaru, idemo u Ameriku! Sigurno će nas primiti Predsjednik, slikaćemo se s njim, i to će ohrabriti Narod! Nije bitno da nas zvanično primi, može i nezvanično, bitno je samo da se slikamo. Tako je, uostalom, učinio moj prijatelj Marinko, urednik žutog tabloida, za svoj prvi broj - slikao se na prijevaru sa premijerem Antom, i svi su pomislili da ga on podržava..

- Dobra ideja.

Odu oni u Ameriku, i ne primi ih, naravno, nitko. A kako i bi: u SAD je važan protokol, a Poglavar je u tom trenutku bio samo predsjednik jedne autonomne oblasti u sastavu male federacije. Primio ga je, recimo, drugi tajnik Senata odnosno netko tko bi primio vladu Katange ili Baskije.. Na muku Hrvatkog poslanstva sažalio se ugledni prof. dr. Ivo. Iako liberal, on je konzervativnom poglavaru osigurao počasno predavanje na Sveučilišu Yale. Nećeš ti muke: počasno predavanje je zapravo vanredno predavanje koje posjećuje onaj tko hoće. Svejedno, Poglavara su fotografirali za katedrom.

U avionu za Obećanu zemlju nastala je, naravno, svađa. Svi su napali dr. Bana i tužno tražili opravdanja koje će izručiti novinarima, poglavito onima iz žutog i zelenog tabloida, najtiražnijih novina u Obećanoj zemlji.

- Ma šta vam je! Narod je glup! Sve ćemo riješiti kad stanemo u Frankfurtu. Imam ja dobre veze u medijima! Zato me, uostalom, i plaćate.

Kad su stali u Franfurtu, Josip dojavi Bezgrešnjaku da se Poglavar neslužbeno sastao sa Predsjednikom. U međuvremenu povede ekipu u foto-radnju. U to davno doba nije bilo fotoshopa, pa su žiletom odrezali glavu prof.dr. Ivi i na nju stavili glavu Predsjednika SAD.

- Ovo je užasno! Ivo je mali i debeo, a Predsjednik visok i mršav! Ne možemo ovo dati ni bezgrešnjaku ni bjesniku!
- I nećemo. Riješit ću stvar preko tabloida.

Kad su stigli u Metropolu, narod je već žuborio o susretu Poglavara i Predsjednika. No, dokaza nigdje. Savjetnik Ban je požurio u redakciju žutog tabloida, i uredniku Marinku prodao 'ekskluzivne fotografije' susreta za 'tvrdo kuhano jaje', tj. 1500 DEM.

- Ovo je užasna krivotvorina, ali tko nas jebe, raspali to na naslovnicu, rekao je Marinko i naredio svom ljudstvu da to pripreme kao glavnu 'robu' za taj broj. Nervozu zbog neuvjerljivosti slike sredio je na uobičajen način, skijajući se pa onda fiksirajući.
(nastavak u idućem broju)