Sentiš

petak , 24.11.2006.

Padao je gust snijeg. Sandro je bio oduševljen Cvijetom više nego što je to zdravo. Išao joj je na živce, jer se upravo posvađala s dečkom, a kod mene je došla na Tarot konzultaciju i da joj pokažem svoje nove skije. Situacija je taman postala napeta kad ga je cura uspjela prizvati kući.

Dozvali smo i Hvarku. Smrzla se na snijegu dok nije došla do nas. Kad smo je povratili u život, krenuli smo u popularnu Rupu. Tamo – Marko i njegov drug Dživo. Teške teme. Kurčenje. Lovačke. Sjeli su nam za stol.

- Cvijeto, ljubavi, ovdje se ne da plesati, idemo na neki party, evo u Bestu pušta Mr DJ Dario – rekao sam joj, sugestivno je i molećivo pogledavši. Odmah je pristala, jer joj je Saša dahtao za vratom. Jadna Cvijeta. Prvo ju je izmaltretirao dečko, potom Sandro, a sad još i Dživo. Marko, stari kuler, nakon početne ofanzive ipak se zadržao na distanci.

- Idemo i mi u Best. Tamo je sigurno dobra zeka – kaže Dživo. Jao, ne. Ušli smo u bemburu Cvijetinog oca u nadi da će hladan zrak otrijezniti ovu dvojicu entuzijasta. Hvarka je brzo izmolila tri Zdravomarije da pomogne tom razlogu. Djevica nas nije uslišila.

Hardcore techno. Nabijanje. Struganje. Buka. Trash. Ne znam zašto mi se to sviđa. Vjerojatno zbog prilike za ispucavanje. Rasplesali smo se, i na trenutak izgubili ovu dvojicu iz vida. Marko se odlučio vratiti u Rupu, a Dživo – krenuti u ofanzivu. Stisnuo sam se uz Cvijetu, da je zaštitim od Zala. To ga je obeshrabrilo, pa se okrenuo krhkoj Hvarki.

- Ako sad puste sentiš, hoćemo li zaplesati? – upitao ju je, sugestivno joj stavivši koščatu ruku na vrat. Prestravila se. Tiho je jeknula. Brzo sam mu prišao i zapodjenuo razgovor o pametnim temama, a ona je potražila utjehu u Cvijetinom zagrljaju. Mr DJ Dario, gospodar univerzuma, i dalje je nesmiljeno nabijao i škripao. Bože, stvarno smo ludi što ovo slušamo. Ali ne kao Dživo. Genije. Došlo mi je da Dariu ponudim šus žutog i nagovorim ga da pusti sentiš, samo da vidim kako će to izgledati.

Sama pomisao na tisuću raspomamljenih partijanera koji se hvataju za ručice i počinju plesati sentiš ispunila me je smiješnim bolje od boce rajskog plina. Zbilja, ja sam sasvim normalan. Sa mnom je sve u redu. Bolji sam i od njega i od Velikog Bijelog Zeca. Majka nije pogriješila u mom odgoju. Može biti ponosna na mene. I tata.

Vratili smo se kući po najvećoj zimi. Snijeg je zavio cijeli grad. Nepca su nam utrnula od hladnoće. Nezaboravno. Romantično. * * * * *

<< Arhiva >>