Tabloidizam za početnike 2

Drugi udarac došao je od jedinog hrvatskog filozofa, neponovljivog Bludena. On se te godine upustio u polemiku s poznatim krležologom. Krležolog je u otvorenom pismu požalio što u Hrvatskoj nema visoke kulture, te predložio rješenje:

Po njemu, trebalo bi pronaći kvalitetan kadar, pa ga stipendirati da po desetak godina u Parizu i Londonu studiraju klasike. Kad bi se tako naoružani znanjem i europskim vrijednostima vratili, hrvatska bi kultura procvala.

Bluden mu je odgovorio satirički, ali i školski, prenoseći nauku Francuza: visoka kultura, kažu oni, ne nastaje iz prethodne visoke, nego iz niske, kao lopoč koji izrasta iz mulja. Grčke drame, Sofoklo i Euripid, nastale su iz pjevne zabave za dokone a bogate helenske trgovce. Šekspirove drame nastale su na tradiciji jeftinih zabava na gozbama i svadbama bogatih engleskih plemića i trgovaca, a izvodile su ih trupe sastavljene od persona sa rubovog ruba društva. Moderna angloamerička književnost… itd itd.

Po njegovom mišljenju (ako sam ga dobro razumio, a mislim da jesam) Hrvatska nema visoku kulturu jer ne poštuje dovoljno svoju pop-kulturu i narodnu kulturu, nego je odbacuje. Zato pokušaji 'visoke' kulture završavaju kao skupljanje otpada Europe i Srbije.

Rješenje je jednostavno: kulturnjaci ne trebaju na Sorbonu i Oxford, nego u Močvaru i Fontanu, proučavati Igora Hofbauera i Super Silvu. Dovodeći svoje argumente do ekstrema, napisao je:

'Vruće sise Super Silve vrijednije su za hrvatsku kulturu od deset mumija kulturnih velikana koje bi krležologovi stipendisti donijeli iz europskih središta'.

Malo je tko razumio Bludenovu mudrost. Nisam ni ja. Ali spoznaja je rasla u meni kao skarabejevo jaje u loptici otpada koju gura:

Ono o čemu pišu tabloidi je živo, a ono o čemu pišu ozbiljne novine je mrtvo.

Lo! I bijah prosvjetljen. (Ljeto 1997.)

(U nastavku: riječi mudrosti)