Ti si moj Ganđeo

- Znaš li ti kad Oliver pjeva o anđelu da ne kaže 'Anđele' nego 'Ganđele'? To ti je križanac između galeba i anđela - rekao je stari, još od jutra pijani konobar (vrlo nalik Jeremiji iz Alan Forda) svome šegrtu. Moju je klijenticu njegova provala poškakljala upravo po središtu za humor.
- Ganđeo... to je napušeni anđeo... ovaj je otok stvarno magičan, istinu si mi rekao... davila se od smijeha, što se ne događa baš često. Iako sam joj književni agent, ne mogu je uvijek do kraja nasmijati. Juče mi je to uspjelo tek kad smo prodisali na Toreti (1).
Nakon što smo se do mila najeli crnog rižota i tjestenine s plodovima mora, posluženih u posudicama prikladnim za djecu u vrtiću, zaputili smo se ka Pocuk Maruku. To zapravo i nije plaža, nego nakupina kamenja ispred našeg omiljenog birca, ali smo je odmah po dolasku na Otok posvojili. Već trećeg dana srpski turisti su dolazili i smještali se pokraj nas kao da je to prava plaža, na užas mještana i regularaca. Skupina debelih talijanki pokazivala je prstom prema mojoj klijentici.
- Zašto me tako gledaju?
- Ne znam. Možda im se ne sviđa što na plažu nosimo vino u dvolitarskim plastičnim bocama.
Oraspoložila se kad su došli galebovi.
- Evo naših ganđela, rekla je, i opet se nasmijala. Naša je susjeda, zgodna cura u kostimiću na rajčice, povikala: 'eno, patke!' i zatim, u pola glasa, 'uh, da me dalmatinci ne čuju, to nisu patke, to su gnjurci'.
Dok smo se pristojno pijani vraćali do našeg domaćina, totalno simpatičnog Lale koji je devedesetih završio na Otoku, prošli smo pored rodne kuće vampira Pankogule (2), ali je ni to je nije oneraspoložilo.
- Ti si moj Ganđeo...
Navečer smo pili u jeftinijoj konobi. Namigivali smo i konobaru i konobarici, ali ništa nije pomoglo. Nisu bili zainteresirani za naša tijela i duše, već samo za novac.
- Nevjerojatno mi je kakav si virtualni prostor ispleo oko ovog otoka. Ljetujem ovdje s majkom svake godine, a ne znam ništa od toga. Za mene je Otok mjesto gdje spremam ispite - rekla mi je antropologinja Anamarija, a njen prijatelj Z. me je pohvalio:
- To se od Vilenjaka i očekuje - zabrijao je, ne znajući da sam najveći dio legendarija preuzeo od dobrog učitelja. (3)
Iskoristio sam priliku da Anamariji ispričam degutantnu priču o Maliču (4), tvrdeći da je dokumentirana u Austrougarskoj arhivi. Nije mi povjerovala. Odrastanje u obitelji umjetnika usadilo joj je zdrav skepticizam.
Klijentica je iduće popodne morala za poslom na Festival. Prebacio sam se u ulogu književnog agenta, i savjetovao je da posao shvati sasvim odgovorno. Dok je trajekt odlazio, rasplakao sam se. Inače bih to pokušao prikriti, ali Otok je navikao i na mnogo gore od mene i mojih prijatelja, pa sam u suzama krenuo uz ulicu.

Bilješke:
(1) Bogati je kapetan podigao visoku kulu Toretu kako bi ga žena mogla gledati dok odlazi i dolazi u svom brodu za prijevoz stoke. Transport nevoljnih četveronožaca je, uostalom, i učinio Otok bogatim. Svjestan opasnosti mora, kapetan je upitao mudre žene nastanjene u Ulici vještica kako da osigura sreću. Glavna vještica ga je savjetovala da nikad ne dovrši jednu sobu. Da ne pogriješi, nije dovršio dvije. Dok je putovao ka Aleksandriji, gdje su otočani u to zlatno doba imali faktoriju za trgovinu stokom, vjerna ga je gospođa poželjela nečim iznenaditi. Dovršila je obje sobe i svaki se dan uspinjala na Toret. Kobnog ga je popodneva ugledala točno na horizontu, samo da bi posvjedočila njegovoj havariji. Bolno je kriknula i skočila s tornja. Njena se krv može promotriti u ponoć svakog punog mjeseca, na 33-oj stepenici. Ta se tragedija dogodila krajem pretpretprošlog stoljeća.

(2) Priču o vampiru Pankoguli mještani nerado slušaju, jer je doživljavaju kao lokalnu sramotu. Radi se, zapravo, o Panu Koguli, poljskome klošaru koji je polovinom pretprošlog stoljeća dolutao do otoka iz austrijske Galicije. Domaći su se sažalili na njega i pronašli mu zaposlenje - postao je zvonar. Oženio se i dobio djecu. Ipak, 1895. je naglo poludio, ubio suprugu, potomke, a zatim i sebe. Grijesi mu nisu dali mira ni u grobu, pa se povampirio. Nastao je 'moritud', pomor stoke. Seljani su se okupili da rasprave nastalu situaciju, a on im se obratio iz grma. 'Hoćete u dvi, ili u četiri', pitao ih je zagrobnim glasom. 'Četiri', odgovoriše. Te im je noći pobio svu krupniju stoku (koja hoda na četiri noge). U užasu od tog pokolja i nastale štete, mještani su se okupili u crkvici na groblju te su se molili Bogu i Djevici Mariji da ih oslobode Zla. Pankogulo se, bijući i nakon smrti častan Pan, pojavio na zahtjevanom suočenju: ušao je u crkvu u svom obličju krvave kozje mješine. Muži i žene su ga napali čim je ko imao, te su ga uskoro probili. Iz kozje je mješine potekla crna krv i onečistila crkvu... Da se svetogrđe popravi, seljanke su 40 dana prale pod crkve morskom vodom, što, istina bez objašnjenja, potvrđuje i arhiva austrijske Dalmacije.

(3) didarogo.blog.hr

(4) Tri godine nakon uznemirujućih događanja koja je svojim zulumom izazvao Pankogula, Otok je opet u nevolji: ka kući na kraju sela počelo je dolijetati kamenje. Bombardiranje je razbijalo prozore i činilo drugu manju štetu, te uznemiravalo tristotinjak preostalih mještana. (Svi su ostali, naime, nakon propasti brodarstva zbog dolaska parobroda, te vinarstva u epidemiji peronospore, emigrirali u Južnu Ameriku.) Lukavi su žandari stali u zasjedu, jer su već pretpostavljali da je riječ o lokalnom smutljivcu. Nisu bili u pravu - kamenje je, u šta su se uvjerili nakon trodnevne zasjede, dolijetalo niotkuda. Zgranuti, pozvali su svećenike. Nakon dugog promišljanja, pomoćni biskup je dokučio da je riječ o Maliču, duhu nekrštenog djeteta koje radi štetu jer je zastalo između dva svijeta. Proučili su knjige rođenih i umrlih, i uvidjeli da je takvo dijete rođeno i umrlo prije tri tjedna u selu P. na obali nedaleko od Otoka. Daljnjom su provjerom utvrdili da je jedan mještanin bio tamo trgovačkim poslom. Zamolili su ga da se u P. sam i vrati, te zanoći na ledini. Poslušao je, sam otišao, prenoćio na otvorenom i sam se vratio. Problema više nije bilo - Malič koji se zakačio za njega se vratio kući.