Vido Bogdanović

30.09.2009., srijeda

KONTRACEPCIJA

Došla Rina neki dan iz škole i objasnila nam da se djeca rode kad se mama i tata mole, a ne kad se ljube ko što smo joj bili rekli. I što sad učinit? Savjetovat Rini da pazi s kime se moli da ne ostane trudna? Sigurno je sigurno, čudni su puti kontracepcijski.

- 11:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.09.2009., ponedjeljak

VUKOJEBINA

Možda Fido ima pravo? Najbolje bi bilo u mi8 ukrcat pedesetak vreća brašna, uzletit s aerodroma po bunaci i onda svako malo bacit vreću po zamišljenoj trasi. I tako sve do Osojnika. Onda zazvat Rojsa da sa svojom ekipom poravna trasu, nanese tampon i izvalja asfalt. Crte može iscrtat ko mu drago. Čemu mudrovat? Kako se moglo vidjet danas na gradskome vijeću i nije se mudrovalo. Andro je jasno reko da se usuglasio sada važeći prijedlog u izmjenama i dopunama županijskog plana. Pa kad ti petero nadležnih rekne da si pjan, onda lijepo lezi pa se valjaj. Zanimljiva se povela rasprava. Politička, ne stručna. Sve ekipe koje su usuglašavale varijantu provlačenja brze ceste po padinama Srđa hadezeove su, osim gradske za koju više ne znam čija je. Čini mi se najviše Perova. I tako je gradska vlast koja nije hadezeova dogovorila koridor sa županijom, ministarstvom, nekakvim institutom itd. koji su hadezeovi. I onda se protiv takvog prijedloga digo gradski Hadeze. Istina, malo je avokato prećero. Ne radi se o autocesti do Bliskog istoka nego o brzoj cesti do Crne Gore, Jadransko-Jonska autocesta bi ipak trebala ić preko Trebinja prema Crnoj Gori i dalje prema Albaniji, Grčkoj pa do Blistoka. Ostalo mu sve stoji. Andro je iznio još jedan element za mudrovanje o brzoj cesti. Navodno je njegov zahtjev, čitaj: zahtjev Grada Dubrovnika, da se četverostaznom brzom cestom povežu aerodrom i luka Dubrovnik, hrvatski: Kantafig, i da su Hadezeovci došli s prijedlogom kakvim su došli. Amo ponovit lekciju: 1. postojeća prometnica (D8, Jadranska magistrala) ne zadovoljava potrebe prometa od Dubrovnika preko aerodroma do Debelog Brijega gdje se većim dijelom pretvorila u gradsku i prigradsku prometnicu, 2. postojeća prometnica ne zadovoljava se oštrije sigurnosne standarde, a osim toga u nekim dionicama predstavlja jedinu cestu punog profila bez alternativnih pravaca u slučaju teških nesreća, potresa, požara i sl., 3. željena brza cesta treba omogućit brzu, sigurnu i nesmetanu cestovnu komunikaciju između Dubrovnika i aerodroma, izlaza s autoceste i aerodroma, dubrovačke luke i aerodroma, izlaza s autoceste i Dubrovnika, zapadnih dubrovačkih predgrađa i aerodroma time da ovo «aerodroma» sadrži i Debeli brijeg. 4. brza cesta treba biti alternativni prometni pravac postojećoj državnoj cesti D8 5. itd., itd…… Kad cijelu lekciju dobro promudrujete brzo ćete doć do zaključka da patuljci pojma nemaju, da nijeste vi pjani nego je pjana cijela hadezeova ekspertna ekipa skupa s onom gradskom. Zašto? Pa iz jednostavnog razloga što operacija brza cesta pada na dvije i sad kritične točke. Prva točka je petlja(vina) na Iliinoj glavici, a druga točka je most Dr. Franja Tuđmana. Uspješno (brzo) odvijanje cestovnog prometa ostaje talac ta dva uska i ne proširljiva grla. Bilo kakav zastoj iz bilo kojeg razloga na jednom od te dvije zajedničke točke postojećeg i planiranog sustava blokira promet i vraća ga na sadašnje standarde. Planerima izgleda nije jasno da brza cesta od Osojnika do Debeloga brijega PROLAZI KROZ Dubrovnik??!!?? Zaobilazi Župu, ali prolazi po sred Dubrovnika! Ne trebaju nam nikakvi eksperti, ni studije, ni analize za zaključit da gradsko područje ispod magistrale od Orsule do Sustjepana ne može prihvatit ni sadašnji promet ako se slijeva kroz dvije točke, Iliinu glavicu i Sustjepan, te da se taj promet ne može dovoljno brzo ispraznit kroz iste te dvije točke. I pogotovo neće moć ako na iste te dvije točke brzom cestom dovedemo pojačan promet. Možemo srušit i deset kuća na Iliinoj glavici, možemo dodat dvije trake na Kantafigu, profili gradskih prometnica ostaju isti i nema šanse da zadovoljavajuće brzo progutaju postojeći i očekivani promet. Jeste li se nekad vozili preko mosta Dr. Franja Tuđmana? Bome da jeste! Pa jeste li prošli preko istočnog upornjaka poviše Kantafiga? Bome da jeste! E, pa na tih nekoliko kvadrata, prometnica od dvije trake preko mosta bi se trebala račvat u postojeću magistralu i četverotračnu (duplu magistralu) brzu cestu sa spojem prema Sustjepanu i vjerovatno četverostaznim liftom prema luci, da Andro bude zadovoljan! Reko bi naš narod, ljudi nemojmo se zajebavat. Neću ponovo spominjat spomeničku i krajobraznu priču. Jasno mi je da ogroman broj ljudi nema nikakav senzibilitet prema gradu u kojemu živu. U njihovoj pragmatičnosti nešto drugo bi im trebalo bit jasno, a to je da ne bi smjeli pjuvat u juhu koju srču. Moralo bi nama, odnosno njima, bit jasno da poslovna atraktivnost ovog područja leži isključivo u čaroliji gnijezda koje se svilo u podnožju Srđa. Cijelo područje koje se vidi iz Grada, odnosno područje s kojega se vidi Grad, jedinstvena je cjelina te čarolije. Istina, mi ne znamo što bi s tom čarolijom do prodavat je onima koji je hoće posjetit i u njoj uživat. Pa ako već ne znamo živjet od ničega drugoga nego afitavanja djedovine, amo bit toliko pragmatični pa sve skupa ne zajebat na način da ubijemo čaroliju od koje živimo i da ovo ne postane još jedna u nizu mediteranskih turističkih vukojebina u kojoj će nam sezonu spašavat Madona.

- 22:12 - Komentari (3) - Isprintaj - #

25.09.2009., petak

PUSTA CESTA

Bio sam danas na još jednom predstavljanju izmjena i dopuna županijskog prostornog plana. Manje-više ista priča uz natezanje oko turističkih zona. Jednima ukidaju, drugima proširuju po onoj starinskoj o kolu koje se okreće. Zanimljivo je bilo, i zastrašujuće, saznat kako nam struka planira provuć četverotračnu brzu cestu poviše Grada. To nam kaže struka, zamislite što bi nam učinili laici, vjerovatno provukli brzu cestu preko Straduna. U čemu je štos? Budući država nije mijenjala svoje strateške planove još od abdikacije Iva Sanadera, koridor auto ceste ostaje u Primorju gazeći gornja sela. Iz Hrvatske pa tako i iz naše županije izlazi kod Osojnika ili preciznije, Grabovice. Sad se nameće zadatak preuzet promet s autoceste u smjeru Dubrovnika, Župe, Konavala s aerodromom i Crne Gore dok Jadransko-Jonska autocesta ne propiči pro Trebinja put Nikšića. Znači, osim potrebe za udvojenom i brzom prometnicom od Grada do aerodroma o kojoj se govori petnaestak godina, objektivno se postavlja potreba pripreme preuzimanja prometa s autoceste te aerodromu gravitirajućih područja zapadno od Dubrovnika. Rijeka Dubrovačka predstavlja ozbiljnu prepreku kopnenom prolazu sa zapadnog dubrovačkog područja na istočno i obratno. Prirodno je to moguće učinit bez kvašenja noga jedino po padinama ispod Golubovog kamena gdje je hrvatski teritorij širok nekoliko stotina metara, ako i toliko. U to ime je po strategiji iz konca pedesetih i početka šezdesetih na početku 21. stoljeća izgrađen most koji treba riješit taj problem mokrih opanaka. Uz sve kontroverze oko spomenika moderne hrvatske i njemačke mostogradnje danas smo mogli čut i stav da će postojeći most zadovoljavati potrebe prometa do 2018. ??!!?? Drugim riječima, trebat će gradit još jedan, a ako slučajno Bandić postane predsjednik i još nekoliko mostova. Naša vrla struka, svjesna ograničavajućih mogućnosti prelaska s Mirinova na Kantafig razmatrala je razne mogućnosti. Recimo, s čvora Osojnik se spustit brzom cestom poviše Mokošice pa kombinacijom tunela i viadukata zaobić izvor Omble i zapucat prema Brgatu. Drugi su razmišljali spustit se poviše Mokošice pa novim mostom preskočit na drugu obalu negdje u visini Šela i onda smotat lijevo pro Šumeta prema Brgatu. Treći su se spuštali na most, ovaj naš postojeći, pa nakon mosta okrenuli lijevo pa ko ćiro pro Šumeta do Brgata. Četvrti su ispitivali mogućnost provlačenja brze ceste morskim padinama Srđa e da bi usput brza cesta pokupila i promet iz Grada prema istoku. Nažalost, na tome se i ostalo uz veličanstvenu kombinaciju tunela i mega čvora poznatog pod imenom Illina Glavica. Više ne sumnjam u njihovu stručnost, sad već sumnjam u njihov zdrav razum. Jedna je priča povezat Grad s aerodromom i dalje na istok, a potpuno druga povezat autocestu i područja zapadno od Rijeke Dubrovačke s Gradom i dalje na istok. U svojim jalovim nastojanjima mirenja te dvije zadaće struka je došla do frankeštajnskog rješenja. Sklepaj od svega po malo pa montiraj na zaštićeno područje morskih padina Srđa. Jedno od temeljnih neodgovorenih pitanja jest, hoće li i nakon odlaska Iva Sanadera koridor autoceste ostat kroz Primorje ili će se premjestit u Hercegovinu kako je zagovarala ukupna struka? Ako se AC premjesti u Hercegovinu onda izlaz za Dubrovnik i dalje na istok neće bit na Osojniku nego na ili oko Ivanice, što znači da ćemo se s autoceste u Grad spuštat preko Brgata. To u mnogo čemu mijenja inpute planiranja brze ceste. Dalje, gradnjom podzemne hidrocentrale Ombla uvelike se smanjuje osjetljivost izvora na moguća vanjska zagađenja s područja ispod Golubovog kamena, time se ostavlja mogućnost provlačenja brze ceste padinama Mokošice budući neće predstavljat opasnost za snabdijevanje vodom. I još dalje, ako je istinita danas iznesena procjena da će most zadovoljavat prometne potrebe do 2018. postavlja se pitanje kako i gdje će se forsirat Rijeka Dubrovačka? Dok se ne odgovori na to pitanje treba bit lud pa cijelu cestovnu infrastrukturu vezivat isključivo na postojeći most za kojega već sad znamo da neće bit dovoljan za petnaestak godina ako ga koja nesretna bura prije ne obali. Što su nam uopće pouzdani oslonci u današnjem razmatranju? Čini se da je trasa brze ceste od Brgata prema istoku usuglašena i neupitna. Znači da se može počet projektirat i gradit. Dok se dionica od Brgata preko aerodroma do Debeloga Brijega isplanira i izgradi bit ćemo pametniji i znati ćemo više o pitanjima na koja danas nemamo odgovore. Drugi vrlo važan i za mene neupitan stav danas je iznio Božo Letunić. Prepričano, rekao je, ukoliko se odlučilo štititi područje ispod Golubovog kamena i izvora Omble na način da se tuda ne dopušta prolaz brze ceste onda zbog ukupne vrijednosti i formalne zaštite spomeničke cjeline Dubrovnika treba zabraniti provlačenje brze ceste južnim padinama Srđa i to samom granicom međunarodno zaštićene kulturne baštine. I što tome dodavati? Možda podsjetiti da samo budala može privlačiti promet Gradu umjesto da ga od Grada odmiče. Oprostite na iskrenosti. Ako pogledate gornju kartu onda ćete vidjet veliku bijelu točku koja je skoro poklopila Grad, a predstavlja glavni dubrovački cestovni čvor od, po procjeni Boža Letunića, desetak voznih traka. Ako je svaka traka minimalno 3 metra to onda, bez ucrtane crte između, iznosi 30 metara. Laiku dosta, za struku nisam baš siguran. Grada danas nije bilo na predstavljanju. Jesu li se složili s ovakvim rješenjem iako su još jučer predlagali izmiještanje koridora autoceste i projektiranje "gornje" ceste kroz Dubrovačko Primorje?

- 20:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #

23.09.2009., srijeda

JEBO LUDI ZBUNJENOGA

....... reko bi naš narod, i produžio. Budući da poznam i jedne i druge, niti su ludi niti zbunjeni pa ne bi ovom narodnom opiso cirkus oko uvođenja turističke kartice. Ne znam ko je novoj gradskoj vlasti napunio glavu idejom o optimalnom iskorištavanju dubrovačkih atrakcija i potencijalnih posjetitelja. Siti kard će pomoć skupit više solada od turista koji se i tako motaju po Gradu, a turisti će za manje solada vidjet više dubrovačkih znamenitosti. I ne lezi vraže, kad se u svijetu čuje da u Dubrovniku postoji siti kard povećat će se i broj turista koji će i zbog te u svijetu uobičajene pogodnosti pohrlit u Dubrovnik. Sletjet će više avio turista lou kosterima i manje će neodlučnih posjetitelja ostat u portu na kruzerima! Sve to tako izgleda dok ko mali Ivica brojeći preko prsta slažemo turističku strategiju, i računamo kako milijun kartica po 100 kuna čini 100 milijuna kuna godišnje. Što ti je matematika, brale? Toliko jednostavno, toliko samorazumljivo, toliko isplativo, toliko da se tu nema što simulirat i analizirat i dogovarat i planirat. Amo štampat par sto hiljada kartica i krenut. Srce je sezone? Pa što, dobro će doć ko pilot projekt! Nijesmo se dogovorili kako ćemo dijelit naplaćene novce? Lako ćemo ih podijelit, amo ih prvo naplatit! Na kojemu računu će stat soldi i ko će njima upravljat? Nemojmo bit sitničavi, nije nikome do solada nego do projekata koje ćemo soldima ostvarit! Dobro, a koji su to projekti, koje su namjene u koje će se smjet koristit soldi od turističke kartice? Zbilja ste dosadni, sad u srcu sezone pitate o namjeni solada koje još nijesmo ni naplatili, amo ih prvo utržit! I tako u beskraj, ko razgovor gluhog i mutavog. Glasači su izglasali nepovjerenje bivšoj gradskoj vlasti zbog ukupnog nezadovoljstva ili zbroja pojedinačnih nezadovoljstava načinom (načinima) upravljanja gradom. Kao kolateralna posljedica oduzimanja povjerenja dotadašnjoj garnituri izabrana je, odnosno povjerenje je dano novoj ekipi političara. Bez obzira koliko je nova ekipa pobijedila na izborima u odnosu na to koliko je stara ekipa izgubila, građani Dubrovnika uključujući sve birače očekuju da se ukupno stanje u Gradu počne popravljat, da se počnu uklanjat nedostaci, da se počne uvodit red, itd. itd. Rezultati izbora dali su zaključit da u našemu gradu postoje brojni problemi koje treba što žustrije počet rješavat. I umjesto da se načne neki ili nekoliko stvarnih, žuljajućih problema, nova vlast se uhvatila nečega što uopće nije problem. Dapače, jedna od najuspješnijih, ako ne i najuspješnija institucija u Dubrovniku jest upravo Društvo prijatelja dubrovačke starine. Osnivači, nekadašnji i sadašnji članovi Društva i samo Društvo sigurno ne trebaju i ne očekuju moju zaštitu, ali moram priznat da mi ide na nerve prilično hladan odgovor javnosti na očitu namjeru za razbucat po mnogočemu uzorito djelovanje Društva. Amo pokušat nazvat stvari pravim imenima. Neću sad ovdje ponavljat da ko zna kakve bi zidine danas bile da nije bilo gospara Lukše Beritića i Društva, htio bi ustvrdit nešto drugo. Način na koji Društvo upravlja zidinama zasigurno je živi primjer optimalne komercijalizacije kulturnog dobra. Na ovim prostorima još nije viđeno da gotovo apsolutna komercijalizacija spomenika sam spomenik oplemenjuje i uz to stvara financijska sredstva koja značajno premašuju zbir svih ostalih izravnih poslovanja na kulturnim dobrima, uključivo i famoznu spomeničku rentu kako je zamislilo nadležno ministarstvo. Uspjeh dovođenja što većeg broja posjetitelja na zidine pretvaraju same zidine u živi spomenik kojima gužva po njihovim skalama i prolazima ne ugrožava spomeničke vrijednosti. Na tako organiziranom šetanju zidinama Društvo godišnje ubere oko 30 milijuna kuna. Ne smije se prešutat da je temu značajno doprinijela podrška i odluka prethodne gradske uprave kad se cijena ulaznice podigla na 50 kuna. Ne bi se usudio donijet odluku o onolikom povećanju cijene. Ipak, iskustvo pokazuje da je to bila odlična odluka. Ako se usporede sredstva Društva od 30 milijuna kuna s godišnjim proračunom famoznog Zavoda za obnovu od 10 milijuna kuna, postaje jasno koliko su to značajna sredstva prikupljena isključivo od posjetitelja i bez kune iz bilo kakvog proračuna! Ponovimo još jedanput, državno-županijsko-gradska institucija moćnih osnivača i upravljača s petnaestak zaposlenih jedva skuca desetak milijuna kuna i to gotovo isključivo iz proračuna, dok volontersko društvo zaljubljenika u baštinu s tek nekoliko zaposlenih inkasa cijelih trideset milijuna kuna. To zbilja nije u redu, Društvo treba raspizdit! Dok i slijepi vide da se ne pokušava osmislit i uvest zadovoljavajući način sustavnog upravljanja dubrovačkom spomeničkom cjelinom, dotle se napada jedini modul nepostojećeg sustava koji je iznjedrio, ponavljam, optimalni način upravljanja dijelom te međunarodno priznate spomeničke cjeline. Umjesto da se šezdesetogodišnja iskustva Prijatelja u upravljanju zidinama, i ne samo zidinama, iskoriste u osmišljavanju dubrovačkog monjument meneđmenta na način da se uskladi djelovanje vlasnika nekretnina, Zavoda za obnovu, konzervatora, Vodovoda, Elektrojuga, Čistoće, Sanitata, gradske uprave, raznih telekoma, vatrogasaca i svih onih koji na ovaj ili onaj način djeluju unutar spomeničke cjeline, gradska uprava je odlučila učinit nered tamo gdje red jedino i postoji kad je upravljanje baštinom u pitanju. A o sustavnom upravljanju ukupnom spomeničkom cjelinom i ne razmišlja. Zašto? Nemam pojma! Svi smo mi krvavi ispod kože pa tako i prijatelji u Društvu. Mrkne li se koji milijun od onih tridesetak ili se možda napuše koja situacija? Nemam pojma, ali to ne bi trebo bit problem provjerit. Činjenica je da se rezultati utrošenih milijuna vidu, bilo da se radi o samim zidinama, mostovima, popločanjima pa, ako baš hoćete, i o rasvjeti. Priče da Grad želi upravljat tim soldima su smiješne. Pa ko je drugi nego baš Grad odlučio da se ogromni soldi utroše u popravak mostova na Pločama i Pilama, uređenju ulice Sv. Dominka i vrata od Pila, postavljanje rasvjete itd.? Da se mene pitalo, a što bi se uopće mene pitalo, nikad ne bi do ni solda za onu ljudoždersku rasvjetu zidina ili onako popločanje i jednog i drugog ulaza u Grad. Prema tome, prihodi Društva su po želji ili nalogu Grada široko trošeni za neke po meni isključivo komunalne i turističke projekte. Dogode se Društvu i greške ko što je obnova Orlanda, ali to je zanemarivo u usporedbi s institucionalnim promašajima u obnovi Dvora, Revelina, Općine, Rupa itd. Igralo se Društvo i politike pa u predizborno vrijeme navijalo za neke opcije, čak darivalo i plakete. Ništa manje nego imena Miha Pracata. A kažu da su se okupili baš zato da bi baštinu odmakli od politike!?! Reko sam već, svi smo krvavi ispod kože, a kad je Društvo u pitanju, njihova postignuća brišu, ne kompenziraju nego brišu, sve njihove ljudske greške i krive korake. Pa u čemu je onda problem? U lovi! Davno mi je jedan političar objasnio, kad vidiš da se nešto nerazumno događa u javnom djelovanju u pitanju je novac ili Udba. Ne želim vjerovat da je uzrok ove inicijative djelovanje nekakvih službi, puno sam bliži zaključku da zec leži u grmu koji se zove trideset milijuna kuna! Jedni žele stavit šapu ne portafoj Društva, a jalni likuju što će Društvo napokon ostat bez solada koji također predstavljaju svojevrsnu mjeru uspješnosti i polugu moći Društva. U Hrvata je i tako najveći grijeh uspjeh. Zato redikulozno zvuči tvrdnja da će ubuduće Grad brinut o prihodima od posjeta zidinama da bi dio tih prihoda prepustili Društvu za njihovo održavanje! Netko je očito pomiješo lončiće, nije Društvo konzalting i inženjering društvo na području zaštite kulturnih dobara. Društvo je polučilo ovakve zavidne rezultate upravo zato što je šezdesetak godina UPRAVLJALO zidinama dok većina pripadnika političkih struktura nikad u životu nije ni bilo na zidinama, a kamo li da su znali nabrojit 5 glavnih tvrđava. Reduciranje prava i obveza Društva u odnosu na svekoliko upravljanje zidinama neumitno će dovest do gašenja jedinstvene aktivnosti u korist spomenika, a samim time i do ugrožavanja kvalitete fizičkog očuvanja spomenika. Zar vam nije dovoljan i najsvježiji primjer gdje politički uvjetovani konzervatorski eksperti nisu dorasli zdravom razumu i senzibilnom odnosu prema zidinama dobronamjernih laika i volontera. Nitko razuman neće bit protiv turističke kartice, tog svojevrsnog turističkog abonamenta. Pogotovo kad uspije keširat onih zacrtanih sto milijuna kuna, ili sto i pedeset. Špekuliram. Pretpostavljam da je sadašnji inkas između 35 i 40 milijuna kuna godišnje na ulaznicama koje će pokrivat kartica. Kako će se dijelit onih stotinjak milijuna kad ih bude? Može po dogovorenom ključu ili po registriranim posjetima određenih sadržaja. Ali u svakom slučaju Društvu će pripadat najmanje 30 milijuna kuna koje i danas ostvaruje. A i ubuduće će bit posjetitelja koji se neće palit na turističku karticu nego će doć kupit ulaznicu i obić zidine. Iz svega se vidi da nije u pitanju samo uvođenje kartice već i neodoljiva privlačnost onih tridesetak milijuna kuna. To je loše. Predlažem gradskoj upravi da umjesto držanja lekcija vodstvu Društva o stvarima o kojima nema pojma zatraži savjet kako osmislit sadržaje, povećat posjetu, a time i prihode u institucijama koje namjerava šlepat na zajedničkoj kartici sa zidinama. Hoće li zidine bit uključene u sustav turističke kartice nema nikakve veze s načinom upravljanja zidinama pa te dvije stvari ne treba miješat. Još jednom ponavljam, a baš sam dosadan, nemjerljivo vrijedna iskustva Društva u upravljanju spomenikom treba iskoristit u iznalaženju načina za upravljanje zaštićenom spomeničkom cjelinom, a ne zbog kratkovidne gramzivosti zaklat tele zbog šnicela. Ima tome nekoliko da me podučio jedan uspješni Hercegovac, ovcu šišaj, a ne deri.

- 19:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #

22.09.2009., utorak

CESTA

Čitam ove dane na portalima da je gradonačelnik odlučio gradit put kroz gornja sela u Primorju od Osojnika prema Majkovima, a vjerovatno i sve do Imotice. Istina, u tekstu se kaže tek da će Grad u 2010. osigurat novce za projektiranje te ceste. Znajući da Andro već godinama zagovara suvremenu cestu koja bi pomogla vratiti život u gornja sela, za razliku od planirane auto ceste koja bi Primorje dodatno umrtvila, čudi me način na koji je projekt najavljen. Šteta, izgleda ko uobičajena dnevno politička petarda. Zašto mislim da je neozbiljno? Pa zato što važeći prostorni planovi ne nose takvu cestu, nažalost. Zbog toga bi prvo trebalo pokrenut studiju kao podlogu za izmjene važećih prostornih planova, od državnog do gradskog. Govorit o projektiranju suvremene ceste Osojnik – Majkovi dok prostorni planovi u tom koridoru nose auto cestu nije ništa drugo do neozbiljno. Šteta bi bila da krivi hodogram upropasti izvrsnu ideju koja bi pomogla oživjeti i integrirati ne samo gornja sela u Primorju nego i gravitirajući dio Hercegovine. Suvremena cesta s vodovodom na trasi most dr. F. Tuđmana – Osojnik – Majkovi – Imotica značila bi preporod za ta napuštena područja i donijela novu kvalitetu življenja u Primorje i Hercegovinu te značajnom broju stanovnika Dubrovnika koji su na bilo koji način vezani za ta područja.

- 21:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.09.2009., ponedjeljak

KERUMI

Zapeo sam na nekakvome postu pa propustio brojne teme koje se redaju iz dana u dan. Keruma ipak ne mogu propustit. Dobro me streso. Po kuloarima se jutros raspreda ko je koga jučer u 2? Stanković Keruma, ili Kerum Stankovića? Ono što sam čuo, mišljenja su podijeljena. Za koga god navijali u ustima ostaje gorak okus. Slika i prilika hrvatske (političke) realnosti gdje nju primitivs sve brže preuzimaju vlast i postavljaju nove, puku simpatične društvene standarde. Ko voli – nek izvoli. Kerum je prototip uspješnog Hrvata. Mogli bi bit zločesti i raspredat o stotinama njegovih, suvremenom civiliziranom društvu neprihvatljivih izjava i postupaka, ali zadržat ću se samo na dvije činjenice potvrđene jučer uživo u maksimalno gledanom televizijskom intervjuu. Činjenice proizašle iz odgovora na opetovana Stankovićeva pitanja koja Keruma definitivno diskvalificiraju za obavljanje bilo kakve javne dužnosti u pro-Europskoj Hrvatskoj. Bez obzira na stupanj obrazovanja i bogato životno iskustvo, Kerum ne zna ili neće da zna što je to sukob interesa. Osoba koja ne zna ili neće da zna što je sukob interesa ne smije bit gradonačelnik drugog najvećeg grada u državi. Druga katastrofa je što Kerum ne želi shvatiti što je to pravednost, ili što bi se reklo pravičnost, pravica. On ismijava činjenicu da svoj ekstra profit ostvaruje na potplaćenim radnicama. Što više, sebe smatra pravednikom jer je zaposlio 4000 ljudi. Čovjek bez osnovnog osjećaja za pravičnost ne smije predstavljat ništa u socijalno osjetljivoj zajednici 21. stoljeća. Ko da smo u nekakvom vremeplovu kojemu je prolupo auto pilot pa nas vraća u feudalizam. Kerum ima senzibilitet nekakvog feudalca, a njegovi glasači i navijači, njih 50.000 na Rivi, veselo prihvaća povijesnu ulogu kmetova ili raje. Mogli bi se i smijat kad bi Kerum bio tek usamljeni politički redikul kojega su Splićani iz zajebancije izabrali za gradonačelnika ne bi li ga umočili u katran i perje pa na majbahu vratili u njegovo 14. ili 16. stoljeće. Ali Kerum je tek jedan od mnogih koji ko da su klonirani u Milinovićevu laboratoriju. Face ko crni vitezovi iz najmračnijih srednjovjekovnih priča preuzimaju upravljanje zajednicom nemajući ni trunka osjećaja za vrijednosti i standarde uvelike evoluirane civilizacije. Bilo da se radi o Bandiću ili Jambu, Šuici ili Đapiću, Čačiću ili Vidoševiću, sve su to osobe kojima je amputiran gen detekcije sukoba interesa kao i osjećaj pravičnosti. Svoje hendikepe kompenziraju dijeljenjem milodara sirotinji i na taj način kupujući njihove glasove, misleći valjda da je to pretpostavka funkcioniranja socijalno osjetljive države.

- 14:22 - Komentari (8) - Isprintaj - #