Zapeo sam na nekakvome postu pa propustio brojne teme koje se redaju iz dana u dan. Keruma ipak ne mogu propustit. Dobro me streso.
Po kuloarima se jutros raspreda ko je koga jučer u 2? Stanković Keruma, ili Kerum Stankovića? Ono što sam čuo, mišljenja su podijeljena. Za koga god navijali u ustima ostaje gorak okus. Slika i prilika hrvatske (političke) realnosti gdje nju primitivs sve brže preuzimaju vlast i postavljaju nove, puku simpatične društvene standarde. Ko voli – nek izvoli.
Kerum je prototip uspješnog Hrvata. Mogli bi bit zločesti i raspredat o stotinama njegovih, suvremenom civiliziranom društvu neprihvatljivih izjava i postupaka, ali zadržat ću se samo na dvije činjenice potvrđene jučer uživo u maksimalno gledanom televizijskom intervjuu. Činjenice proizašle iz odgovora na opetovana Stankovićeva pitanja koja Keruma definitivno diskvalificiraju za obavljanje bilo kakve javne dužnosti u pro-Europskoj Hrvatskoj.
Bez obzira na stupanj obrazovanja i bogato životno iskustvo, Kerum ne zna ili neće da zna što je to sukob interesa. Osoba koja ne zna ili neće da zna što je sukob interesa ne smije bit gradonačelnik drugog najvećeg grada u državi.
Druga katastrofa je što Kerum ne želi shvatiti što je to pravednost, ili što bi se reklo pravičnost, pravica. On ismijava činjenicu da svoj ekstra profit ostvaruje na potplaćenim radnicama. Što više, sebe smatra pravednikom jer je zaposlio 4000 ljudi. Čovjek bez osnovnog osjećaja za pravičnost ne smije predstavljat ništa u socijalno osjetljivoj zajednici 21. stoljeća.
Ko da smo u nekakvom vremeplovu kojemu je prolupo auto pilot pa nas vraća u feudalizam. Kerum ima senzibilitet nekakvog feudalca, a njegovi glasači i navijači, njih 50.000 na Rivi, veselo prihvaća povijesnu ulogu kmetova ili raje.
Mogli bi se i smijat kad bi Kerum bio tek usamljeni politički redikul kojega su Splićani iz zajebancije izabrali za gradonačelnika ne bi li ga umočili u katran i perje pa na majbahu vratili u njegovo 14. ili 16. stoljeće. Ali Kerum je tek jedan od mnogih koji ko da su klonirani u Milinovićevu laboratoriju. Face ko crni vitezovi iz najmračnijih srednjovjekovnih priča preuzimaju upravljanje zajednicom nemajući ni trunka osjećaja za vrijednosti i standarde uvelike evoluirane civilizacije. Bilo da se radi o Bandiću ili Jambu, Šuici ili Đapiću, Čačiću ili Vidoševiću, sve su to osobe kojima je amputiran gen detekcije sukoba interesa kao i osjećaj pravičnosti. Svoje hendikepe kompenziraju dijeljenjem milodara sirotinji i na taj način kupujući njihove glasove, misleći valjda da je to pretpostavka funkcioniranja socijalno osjetljive države. 
Post je objavljen 21.09.2009. u 14:22 sati.