Pregled posta

JEBO LUDI ZBUNJENOGA

....... reko bi naš narod, i produžio. Budući da poznam i jedne i druge, niti su ludi niti zbunjeni pa ne bi ovom narodnom opiso cirkus oko uvođenja turističke kartice. Ne znam ko je novoj gradskoj vlasti napunio glavu idejom o optimalnom iskorištavanju dubrovačkih atrakcija i potencijalnih posjetitelja. Siti kard će pomoć skupit više solada od turista koji se i tako motaju po Gradu, a turisti će za manje solada vidjet više dubrovačkih znamenitosti. I ne lezi vraže, kad se u svijetu čuje da u Dubrovniku postoji siti kard povećat će se i broj turista koji će i zbog te u svijetu uobičajene pogodnosti pohrlit u Dubrovnik. Sletjet će više avio turista lou kosterima i manje će neodlučnih posjetitelja ostat u portu na kruzerima! Sve to tako izgleda dok ko mali Ivica brojeći preko prsta slažemo turističku strategiju, i računamo kako milijun kartica po 100 kuna čini 100 milijuna kuna godišnje. Što ti je matematika, brale?

Toliko jednostavno, toliko samorazumljivo, toliko isplativo, toliko da se tu nema što simulirat i analizirat i dogovarat i planirat. Amo štampat par sto hiljada kartica i krenut. Srce je sezone? Pa što, dobro će doć ko pilot projekt! Nijesmo se dogovorili kako ćemo dijelit naplaćene novce? Lako ćemo ih podijelit, amo ih prvo naplatit! Na kojemu računu će stat soldi i ko će njima upravljat? Nemojmo bit sitničavi, nije nikome do solada nego do projekata koje ćemo soldima ostvarit! Dobro, a koji su to projekti, koje su namjene u koje će se smjet koristit soldi od turističke kartice? Zbilja ste dosadni, sad u srcu sezone pitate o namjeni solada koje još nijesmo ni naplatili, amo ih prvo utržit! I tako u beskraj, ko razgovor gluhog i mutavog.

Glasači su izglasali nepovjerenje bivšoj gradskoj vlasti zbog ukupnog nezadovoljstva ili zbroja pojedinačnih nezadovoljstava načinom (načinima) upravljanja gradom. Kao kolateralna posljedica oduzimanja povjerenja dotadašnjoj garnituri izabrana je, odnosno povjerenje je dano novoj ekipi političara. Bez obzira koliko je nova ekipa pobijedila na izborima u odnosu na to koliko je stara ekipa izgubila, građani Dubrovnika uključujući sve birače očekuju da se ukupno stanje u Gradu počne popravljat, da se počnu uklanjat nedostaci, da se počne uvodit red, itd. itd. Rezultati izbora dali su zaključit da u našemu gradu postoje brojni problemi koje treba što žustrije počet rješavat. I umjesto da se načne neki ili nekoliko stvarnih, žuljajućih problema, nova vlast se uhvatila nečega što uopće nije problem. Dapače, jedna od najuspješnijih, ako ne i najuspješnija institucija u Dubrovniku jest upravo Društvo prijatelja dubrovačke starine. Osnivači, nekadašnji i sadašnji članovi Društva i samo Društvo sigurno ne trebaju i ne očekuju moju zaštitu, ali moram priznat da mi ide na nerve prilično hladan odgovor javnosti na očitu namjeru za razbucat po mnogočemu uzorito djelovanje Društva.

Amo pokušat nazvat stvari pravim imenima. Neću sad ovdje ponavljat da ko zna kakve bi zidine danas bile da nije bilo gospara Lukše Beritića i Društva, htio bi ustvrdit nešto drugo. Način na koji Društvo upravlja zidinama zasigurno je živi primjer optimalne komercijalizacije kulturnog dobra. Na ovim prostorima još nije viđeno da gotovo apsolutna komercijalizacija spomenika sam spomenik oplemenjuje i uz to stvara financijska sredstva koja značajno premašuju zbir svih ostalih izravnih poslovanja na kulturnim dobrima, uključivo i famoznu spomeničku rentu kako je zamislilo nadležno ministarstvo. Uspjeh dovođenja što većeg broja posjetitelja na zidine pretvaraju same zidine u živi spomenik kojima gužva po njihovim skalama i prolazima ne ugrožava spomeničke vrijednosti. Na tako organiziranom šetanju zidinama Društvo godišnje ubere oko 30 milijuna kuna. Ne smije se prešutat da je temu značajno doprinijela podrška i odluka prethodne gradske uprave kad se cijena ulaznice podigla na 50 kuna. Ne bi se usudio donijet odluku o onolikom povećanju cijene. Ipak, iskustvo pokazuje da je to bila odlična odluka.

Ako se usporede sredstva Društva od 30 milijuna kuna s godišnjim proračunom famoznog Zavoda za obnovu od 10 milijuna kuna, postaje jasno koliko su to značajna sredstva prikupljena isključivo od posjetitelja i bez kune iz bilo kakvog proračuna! Ponovimo još jedanput, državno-županijsko-gradska institucija moćnih osnivača i upravljača s petnaestak zaposlenih jedva skuca desetak milijuna kuna i to gotovo isključivo iz proračuna, dok volontersko društvo zaljubljenika u baštinu s tek nekoliko zaposlenih inkasa cijelih trideset milijuna kuna. To zbilja nije u redu, Društvo treba raspizdit!

Dok i slijepi vide da se ne pokušava osmislit i uvest zadovoljavajući način sustavnog upravljanja dubrovačkom spomeničkom cjelinom, dotle se napada jedini modul nepostojećeg sustava koji je iznjedrio, ponavljam, optimalni način upravljanja dijelom te međunarodno priznate spomeničke cjeline. Umjesto da se šezdesetogodišnja iskustva Prijatelja u upravljanju zidinama, i ne samo zidinama, iskoriste u osmišljavanju dubrovačkog monjument meneđmenta na način da se uskladi djelovanje vlasnika nekretnina, Zavoda za obnovu, konzervatora, Vodovoda, Elektrojuga, Čistoće, Sanitata, gradske uprave, raznih telekoma, vatrogasaca i svih onih koji na ovaj ili onaj način djeluju unutar spomeničke cjeline, gradska uprava je odlučila učinit nered tamo gdje red jedino i postoji kad je upravljanje baštinom u pitanju. A o sustavnom upravljanju ukupnom spomeničkom cjelinom i ne razmišlja.

Zašto? Nemam pojma! Svi smo mi krvavi ispod kože pa tako i prijatelji u Društvu. Mrkne li se koji milijun od onih tridesetak ili se možda napuše koja situacija? Nemam pojma, ali to ne bi trebo bit problem provjerit. Činjenica je da se rezultati utrošenih milijuna vidu, bilo da se radi o samim zidinama, mostovima, popločanjima pa, ako baš hoćete, i o rasvjeti. Priče da Grad želi upravljat tim soldima su smiješne. Pa ko je drugi nego baš Grad odlučio da se ogromni soldi utroše u popravak mostova na Pločama i Pilama, uređenju ulice Sv. Dominka i vrata od Pila, postavljanje rasvjete itd.? Da se mene pitalo, a što bi se uopće mene pitalo, nikad ne bi do ni solda za onu ljudoždersku rasvjetu zidina ili onako popločanje i jednog i drugog ulaza u Grad. Prema tome, prihodi Društva su po želji ili nalogu Grada široko trošeni za neke po meni isključivo komunalne i turističke projekte. Dogode se Društvu i greške ko što je obnova Orlanda, ali to je zanemarivo u usporedbi s institucionalnim promašajima u obnovi Dvora, Revelina, Općine, Rupa itd. Igralo se Društvo i politike pa u predizborno vrijeme navijalo za neke opcije, čak darivalo i plakete. Ništa manje nego imena Miha Pracata. A kažu da su se okupili baš zato da bi baštinu odmakli od politike!?! Reko sam već, svi smo krvavi ispod kože, a kad je Društvo u pitanju, njihova postignuća brišu, ne kompenziraju nego brišu, sve njihove ljudske greške i krive korake.

Pa u čemu je onda problem? U lovi! Davno mi je jedan političar objasnio, kad vidiš da se nešto nerazumno događa u javnom djelovanju u pitanju je novac ili Udba. Ne želim vjerovat da je uzrok ove inicijative djelovanje nekakvih službi, puno sam bliži zaključku da zec leži u grmu koji se zove trideset milijuna kuna! Jedni žele stavit šapu ne portafoj Društva, a jalni likuju što će Društvo napokon ostat bez solada koji također predstavljaju svojevrsnu mjeru uspješnosti i polugu moći Društva. U Hrvata je i tako najveći grijeh uspjeh.

Zato redikulozno zvuči tvrdnja da će ubuduće Grad brinut o prihodima od posjeta zidinama da bi dio tih prihoda prepustili Društvu za njihovo održavanje! Netko je očito pomiješo lončiće, nije Društvo konzalting i inženjering društvo na području zaštite kulturnih dobara. Društvo je polučilo ovakve zavidne rezultate upravo zato što je šezdesetak godina UPRAVLJALO zidinama dok većina pripadnika političkih struktura nikad u životu nije ni bilo na zidinama, a kamo li da su znali nabrojit 5 glavnih tvrđava. Reduciranje prava i obveza Društva u odnosu na svekoliko upravljanje zidinama neumitno će dovest do gašenja jedinstvene aktivnosti u korist spomenika, a samim time i do ugrožavanja kvalitete fizičkog očuvanja spomenika. Zar vam nije dovoljan i najsvježiji primjer gdje politički uvjetovani konzervatorski eksperti nisu dorasli zdravom razumu i senzibilnom odnosu prema zidinama dobronamjernih laika i volontera.

Nitko razuman neće bit protiv turističke kartice, tog svojevrsnog turističkog abonamenta. Pogotovo kad uspije keširat onih zacrtanih sto milijuna kuna, ili sto i pedeset. Špekuliram. Pretpostavljam da je sadašnji inkas između 35 i 40 milijuna kuna godišnje na ulaznicama koje će pokrivat kartica. Kako će se dijelit onih stotinjak milijuna kad ih bude? Može po dogovorenom ključu ili po registriranim posjetima određenih sadržaja. Ali u svakom slučaju Društvu će pripadat najmanje 30 milijuna kuna koje i danas ostvaruje. A i ubuduće će bit posjetitelja koji se neće palit na turističku karticu nego će doć kupit ulaznicu i obić zidine.

Iz svega se vidi da nije u pitanju samo uvođenje kartice već i neodoljiva privlačnost onih tridesetak milijuna kuna. To je loše. Predlažem gradskoj upravi da umjesto držanja lekcija vodstvu Društva o stvarima o kojima nema pojma zatraži savjet kako osmislit sadržaje, povećat posjetu, a time i prihode u institucijama koje namjerava šlepat na zajedničkoj kartici sa zidinama. Hoće li zidine bit uključene u sustav turističke kartice nema nikakve veze s načinom upravljanja zidinama pa te dvije stvari ne treba miješat. Još jednom ponavljam, a baš sam dosadan, nemjerljivo vrijedna iskustva Društva u upravljanju spomenikom treba iskoristit u iznalaženju načina za upravljanje zaštićenom spomeničkom cjelinom, a ne zbog kratkovidne gramzivosti zaklat tele zbog šnicela. Ima tome nekoliko da me podučio jedan uspješni Hercegovac, ovcu šišaj, a ne deri.


Post je objavljen 23.09.2009. u 19:56 sati.