|
|
Vido Bogdanović
26.04.2006., srijeda
Supermen
Opet sam malo obružavo. I u međuvremenu sam nastojo pratit što se to događa s benzinom. Jasno mi je da nafta na svjetskom tržištu raste i da će dalje rasti. Jasno mi je da se benzina, dizel, plin, i još svašta čine upravo od nafte, pa ako poskupljuje nafta trebaju poskupit i proizvodi od nafte. Jasno mi je da se u ovakvoj situaciji svakodnevnih poskupljenja nafte otvara prostor za razne špekulante koji kroz trgovinu i proizvodnju derivata nastoje uštinut ekstra profit, a sve na račun više sile, bila to USA, Iran, Rusija ili Venezuela.
Sve mi je to razumljivo, ali mi nije razumljivo ponašanje naše Vlade i njezinog premijera koji opet od cijele nacije činu budale. Ko sto puta do sad, Sanader je stalno prijetio i naftašima i naciji da neće dopustit da cijena benzine pređe 8 kuna. Kad su ga svjetske cijene sirove nafte, njegove trošarine, cestarine i autocestarine, željeni profit Ine stisli, onda je dopušto, čuj on dopušto, da cijene svih derivata rastu koliko ih je (koliko je Inu) volja samo je čuvo Eurosuper 95 i Super 95 ispod 8 kuneja. Sad više ne može ni to, pa je puštio , čuj on puštio, i da Eurosuper 95 skoči preko njegovoga obećanja, a ispod letvice je osto još jedino Super 95 kojega niko i ne kupuje osim mene za kosilicu. Blefer ko blefer, sad se još prijeti po povratku, od ne znam ni okle, odma poć u Inu riješit pitanje cijene benzine. Najbolje bi bilo da tamo ne ide, jer će sigurno sve opet poskupit nakon što se on spusti liftom iz Dragičevićeve kancelarije.
Interesantno kako Sanader prostor za obuzdavanje cijene vidi isključivo u Ininoj marži, a ne pada mu na pamet smanjit svoje prihode iz cijene goriva, trošarine i (auto)cestarine.
Vratimo se na početak blefa, u vrijeme kad je obećavo, valjda s onom njegovom izlizanom karticom, kako cijena benzine neće preć 8 kuna. Što uopće u strukturi ukupnog rasta troškova ili, jednostavnije, općeg poskupljenja znači cijena Supera. Skoro ništa. Cijena Supera se ne ugrađuje u druge cijene, osim možda dijela taksista, službenih vozila i slično. Poskupljenje samo Supera ne bi trebalo pokrenut lavinu drugih poskupljenja. S druge strane, bilo koji dizel, laki ili teški, mazuti i slični gorivi kokteli, izravno utječu na poskupljenje drugih proizvoda ili usluga. Dizeli i teška goriva su izravni ulazni trošak brojnih djelatnosti. Za razliku od benzine.
Zašto je onda Sanader čuvo cijenu benzine? Zato što je blefer ili zato što nema pojma. I jedno i drugo je katastrofa. Igrajući na jeftine političke bodove, navodno čuvajući cijenu benzine, podilazio je brojnim vozačima koji problem rasta cijene nafte vide isključivo kroz račun na pumpi kad tankaju gorivo. Ko bi još mislio o poskupljenjima naftnih proizvoda kao elementima nekih drugih proizvoda i usluga!
I tako smo stigli đe smo stigli. Na prag lančanog poskupljenja svega i svačega bez da imamo plan kako tome doskočit. Najmanji problem će bit cijena Supera. Manje ćemo se vozikat i gotovo. Ali što će bit s onom potrošnjom koja se objektivno ne može izbjeć? Ko će to platit? Možda Supermen onom karticom kojom stalno maše!
|
20.04.2006., četvrtak
Bikini
Već nekoliko dana se kroz medije provlači priča o inicijativi generalnog vikara Krčke nadbiskupije o čednom odijevanju u gradskoj jezgri Krka. U javnost je sve izletilo, ko i obično, bombastičnim naslovima koji skoro nemaju veze s tekstom. Ispalo je da vikar traži zabranu bikinija. Moram priznat da sam se odma narogušio. Dok s jedne strane biskupi pozivaju na suzdržavanje od seksa prije braka, dotle neki anonimni vikar traži zabranu bikinija. Za poludit.
Onda se klupko počelo pomalo odmotavat. Ovo bikinijevsko, ne predbračno. I brzo se ustanovilo da vikar nije protiv bikinija generalno, već da je protiv nedolično obučenih (svučenih) faca u samoj gradskoj jezgri. Javili su se i građani, turistički djelatnici pa i sam gradonačelnik Krka. Priča je krenula svojim mirnijim tokom, pogotovo kad je vikar naglasio da je to njegova osobna, građanska, inicijativa, a ne službena akcija Crkve. Kako sad stvari stoje, očekuje se i referendum o bikiniju u Krku.
Pustimo Krk neka se krčka u svom šugu, amo provat prenijet bikini na Stradun.
Sjećam se još iz djetinjstva, tamo iz šezdesetih, dok sam živio u Gradu, iza Dubravke, da nikad nijesmo išli na kupanje na Porporelu ili Banje u gaćicama od kupanja. Vazda smo bili u kratkim gaćama i majici. Gaćice od kupanja su bile zamotane u šugaman koji se ko rola nosio ispod ruke. Ne sjećam se da je neko posebno donosio regule o načinu oblaćenja, a pogotovo to nije činila Crkva.
Zadnjih ljeta, oni koji se nađu na Stradunu preko dana, a pogotovo kasno popodne kad se furešti i domaći kupači vraćaju s banja, mogu se nagledat svega i svačega. Bude tu raznijeh muških i ženskih egzemplara. (Ne)koriste se razni odijevni predmeti, mokri i suhi. Bude tu bijelih i opaljenih tjelesa, pregorenih, dlakavih i depiliranih, suhih i namazanih, uglavnom golih. Pored minijaturnih gačićica i đe kojeg korpića, preko ramena se prebaci majica ili šugaman, celulit se zamota u pareo, na nosu prdu mrke oćale i u šlapama se ili bos važno kroči na Stradun ispod zvonika u puno svjetlo sunca poviše Graca, ostavljajući u sjeni guzicu podijeljenu komadom špaga. I tako preko kvarat, pola ili cijeloga Straduna do prve pive ili popodnevne kafe.
Nijesam čangriziva starožina điloza što ne može svojijeh 130 kila u tangicama prošetat preko Straduna. Nikad mi nijesu ni smetala (polu)gola tijela, dapače. Ali mi se čini da svako mjesto i prilika zahtijevaju određenu vrstu ponašanja. Odijevanje nije ništa drugo nego određeni oblik ponašanja kojeg u civiliziranom društvu uređuju (ne)pisane konvencije. Kupaći kostimi, muški i ženski, jedno i dvodijelni, odjeća su predviđena za plaže i kupališta. Što god mi mislili o Stradunu, jedno je sigurno, Stradun nije ni kupalište ni sunčalište. Iz moje skromne logike slijedi da po Stradunu ne bi trebali hodit ljudi obučeni samo u kupaće kostime. Ili sam ja možda konzervativan, nazadan? Možda, ali Stradun je, sa svojim kamenom i ljudima koji ga ispunjaju, proizvod određenog civilizacijskog nasljeđa. Stradun, ovakav kakvog ga danas imamo, ili nemamo, sediment je života koji se tuda odvijao zadnjih tisuću dvije godina. Stradun nije pokazivalište izgrađeno na nekoj pustopoljini bez tradicije i običaja gdje vrijede novokomponirana pravila.
Zato se slažem s krčkim vikarom koji očekuje da se centrom Krka ljudi kreću skladno obučeni. Blizina crkava nema veze. Crkvi na Dančama, ili crkvama na Lopudu koje se nalaze na samim plažama, ne smetaju kupači koji se kupaju i sunčaju uz njihove mire. Zato bi bilo dobro da neko i u Gradu promisli ima li načina sačuvat ovo malo preostalog dostojanstva na Stradunu i ostalim ulicama koje se sve više pune jeftinom zabavom i jeftinom robom. Propisi vjerojatno ne bi spriječili nikoga da polugol prođe Stradunom. Ugođaj koji bi se obnovio i njegovo u Gradu, naćero bi svakoga domaćeg i fureštog da se osjeća nelagodno kad se ne bi ponašo onako kako to sredina od njega očekuje. Kad bi sredina znala što očekuje.
|
17.04.2006., ponedjeljak
Ričeta
Baš sam se razlijenio, a ima toliko tema za blogirat. Feste me vazda izbacu iz kolotečine, zadnje dane sam bio i na Lopudu pa sam zaobilazio comp. Nadam se da ste svi lijepo proveli Uskrs i da ste spremni uživat u još jednom proljeću bez obzira na kišu koja dolazi.
Osto sam dužan izvještaj o bakalaru i pasti s gamborima. Ovaj put se bakalar jeo na salatu, to je nešto ko na bijelo ali ne tučeno, i na rizima. Rizot na bakalaru je otkriće od prije dvije tri godine i Tilda iskoristi svaku priliku za usavršit ga. Ove godine je izabrala krive rizi, ali sve u svemu je bio za +4.
U subotu smo dotjerali pastu s gamborima i šparogama, pojačali smo šparoge, česan i ulje, i dodali peperončino, pa bi normativ otprilike izgledo ovako:
- očišćenih gambora koliko izađe iz kila,
- očišćenih divljih šparoga koliko izađe iz tri balice,
- dvije veće ili tri manje pice česna,
- maslinovog ulja po deca,
- špageta 35 deka,
- peperončina kvarat ožice od kafe,
- sol
Postupak ostaje isti ko i prošli put. Provajte dok ima šparoga.
|
13.04.2006., četvrtak
Crnogorka
Zna li ko kako će ovaj naš kraj izgledat za, recimo, dvadeset godina? Ne pitam vračare što gledaju u staklenu kuglu ili razne vidovnjake. Mislim na ljude koji bi to trebali znat, koji su zato i plaćeni. Kako niko nije, barem ne javno, predočio svoju viziju kako će nam izgledat jug Hrvatske, amo provat malo špekulirat.
Stalno plačemo da smo slabo ili nikako prometno povezani. Budući nas prema zapadu čekaju mostovi, tuneli, koridori, okrenimo se Istoku. To bi trebalo bit jednostavnije. Od Grada pa do Debeloga brijega bit će valjda i dalje magistrala ko i sad. Uz magistralu će bit izgrađena četvero stazna brza cesta od Osojnika, kroz Rijeku Dubrovačku, preko Brgata, Župskim planinama pa preko Duboke ljute i iza ili ispod aerodroma opet do Debeloga brijega. To će bit i brza spojnica Grada s aerodromom tako što bi se s Gradom spajala dugim tunelom prema Brgatu. A bit će i nekoliko kilometara dalje nego magistralom. Nema veze, brže će se vozit. Ta brza cesta će bit i tranzitna cesta od autoputa na Osojniku prema Boki. Tako će to izgledat kad se ostvare svi planovi i političko-graditeljska obećanja.
Ali to nije sve! U to doba, za dvadesetak godina bit će izgrađena i Jadransko-Jonska autocesta od Osojnika, uz Trebinje prema Nikšiću, Podgorici i dalje prema Tirani i Grčkoj. Tako će cijeli tranzitni promet prema istoku, osim prema Boki, ić tim pravcem. Ali to nije sve! I sad postoji, a postojat će i tad, cesta od Brgata preko Trebinja i Lastve prema Nikšiću. I to nije sve! Postoji i sad, a postojat će i tad, cesta od Trebinja, preko Graba i Orijena do Boke.
I to bi bilo sve. U koridoru širokom desetak zračnih kilometara bit će (1) autocesta, (2) brza cesta, (3) magistrala, (4) cesta Brgat – Nikšić, (5) cesta Trebinje – Boka. Ovdje nijesam brojio brojne županijske, lokalne i seoske ceste i puteve. Sve u svemu, čini mi se da se sve ovo neće uspjet ugurat u koridor od desetak kilometara širine. Reći ćete, što se nas tiču ceste kroz Hercegovinu i to još srpsku! Ne tiču nas se, ali bi nas trebalo ticat za koga mi to gradimo brzu cestu Osojnik - Debeli brijeg ako će cijeli tranzitni promet ić nekim drugim cestama koje se nas ne tiču? Hoćemo li to mi na vrat, na nos izgradit brzu cestu i onda nakon nekoliko godina, kad bude gotova Jadransko - Jonska autocesta u našem zaleđu, ili se još prije za teretni promet otvori postojeća cesta Brgat – Trebinje - Nikšić, zaključit da smo izgradili preveliku i preskupu cestu koja će se uglavnom koristiti tek na dijelu od Grada do aerodroma i obratno?
Okle mi je ovo palo na pamet? Neki dan sam u svim novinama vidio reagiranje udruga na prijedlog projekta za izgradnju brze ceste. Čini mi se da su udruge potpisnice baš dobro sagledale cijeli problem i argumentirano okrenuli palac dolje «Crnogorki». Za razliku od podivljalih građevinskih lobija i mutave politike, udruge su imale petlju reć što mislu, i čini mi se da dobro mislu. Nešto diplomatskije reagiralo je i Općinsko vijeće Župe Dubrovačke koje je također rezervirano na ovakav prijedlog.
U prošli petak, sedmi ovega mjeseca, Hrvatske autoceste su u Slobodnoj platile oglas na cijeloj trećoj stranici gdje su usporedile dvije trase dijela auto ceste od Dugopolja do Ploča, i to od Ravče do Čvora Ploče 2. To je prvi put da sam vidio javno objavljenu usporednu analizu dvije varijante jednog velikog projekta koja je argumentirano zaključena prijedlogom o povoljnijoj i opravdanoj varijanti. I sve to jezikom razumljivim našem prosječnom svijetu.
Zašto se tako isto, javno, razumljivo i argumentirano, ne usporedu opcije povezivanja dubrovačkog područja s Neretvom preko Neuma, zašto se ne usporedu varijante cestovne izgradnje prema Istoku imajući u vidu izgradnje na susjednim teritorijima? Cilj je očito impresionirat javnost, utuč stotine milijuna Eura, uništit okoliš i na koncu se snebivat nad nezahvalnim vozačima koji nikako da shvate prednosti vožnje praznom, malo duljom, samo za njih izgrađenom brzom cestom.
Nas od Osojnika pa do Debeloga brijega ima i nema 60 tisuća. Dodajmo tome još dvadesetak tisuća turista, ajde dobro, tridesetak tisuća turista ljeti, i to je to. Devedeset tisuća ljudi. To bi trebalo bit polazište za planiranje infrastrukture, pa i cesta. Sadašnja magistrala puca po šavovima, ali samo od Zvekovice do Iliine glavice. Od Zvekovice prema Istoku prazna je i ljeti i zimi. Ima li smisla upropastit cijelu Župu Dubrovačku gradnjom viseće brze ceste nad glavama svih Župljana i njihovih gosti, ili bi bilo pametnije postojeću magistralu uredit u (pri)gradsku prometnicu s 2+2 trake koja bi omogućila nesmetan promet prema aerodromu i istovremeno povezala cijelu dubrovačku rivijeru s Dubrovnikom? Za početak bi trebalo odmah počet širit magistralu od Kuparske ulice do petlje na Iliinoj glavici i istovremeno zaštit prostor u koridoru magistrale u cijeloj duljini do Debelog brijega.
A tranzit? Postojeći i budući tranzitni promet bi se odmah smanjio ukoliko bi se RH i BiH dogovorile da se granični prijelaz na Brgatu otvori i za teretni promet. Od tranzita bi nam ostao samo promet prema Boki koji je tek manji dio sadašnjeg prometa prema Crnoj gori i Albaniji.
Bilo bi dobro kad bi nam neko ispričo što nas čeka!
|
11.04.2006., utorak
Pasta na šparogama i gamborima
Moram se pofalit. Spravio sam pastu na šarogama i gamborima. Za prste lizat . Pitajte Tildu i Doly. Pepe je jeo samo pastu, a Rina je pojela i kojega gambora.
Prilagodio sam recept iz Slobodne od jučer, 10. četvrtoga. Ričeta je bila za pastu od šparoga s dimljenim lososom na maslu s vrhnjem, ali ja sam to okrenuo na kupujmo hrvatsko. Danas su freški gambori bili po 40 kuna za razliku od uobičajenih 50.
Sve je počelo jutros na placi u Gružu. Kupio sam kilo gambora i nekoliko balica šparoga. Gambore sam očistio od ljuske i dobro režento. Očistio sam i šparoge. Večeras kad smo se svi skupili, Tilda s posla, djeca iz vrtića, a ja iz đardina, stavio sam uzavret posoljenu vodu s malo ulja. Napomena: bila je jako velika teća. Kad je voda uzavrela blanširo sam dvije-tri šake šparoga i odma ih izvadio. Kad je voda opet uzavrela stavio sam tanke špagete, špagetine. Koliko? Okle ja znam koliko vas ima. Kad je pasta bila gotova pod zub, procijedio sam je i stavio sa strane.
Onda sam uzo jednu duboku teflonsku prosuju koju sam lani kupio u Konzuma u Gružu i dno pokrio domaćim uljem. Ne djevičanskim, nego baš domaćim od prijatelja Antuna Koćine iz Čare da zavonja. Koliko ulja? Onoliko koliko vas gusta, poslje bi mi bilo draže da sam stavio još malo više. Prije nego što se ulje ugrijalo, stavio sam picu izmečenoga česna. Poslije mi se činilo da se moglo stavit i dvije pice. Kad je zavonjo cijeli komin, Tilda je rekla da vonja na ljeto, u prosuju sam stavio one blanširane šparoge. Maltretiro sam ih u prosuji jedno dva tri minuta dok nijesu dobro zavehle. Onda sam dodo očišćene gambore. Sve sam lijepo nastavio miješat drvenjačom od teflona (da mi ne ostruže teflonsku prosuju) dok se gambori nijesu zarumenili. Kad su se gambori zarumenili dodo sam onu prije skuhanu i ocijeđenu pastu. I sve sam to na ognju još miješo jedno 4-5 minuta. Onda sam ugasio plin i puštio da odmori minut 2.
A onda? Festa! Nemojte propustit ovu ričetu dok još ima divljijeh šparoga. Smazali smo cijelu prosuju i zaključak je bio da se moglo stavit još jedan pica česna, još malo Antunova ulja, i šparoga barem duplo. Provat ćemo sutra ponovo. A do tad neću ventat hodnik koji još vonja na more, i proljeće, i ljeto.
Umalo sam zaboravio. Sve sam ovo na kraju zalio domaćim plavcem malim prijatelja Mata iz Janjine. Svaka mu se loza pozlatila!
|
10.04.2006., ponedjeljak
Stara bolnica
U petak, za sučeljavanja na Radio Lausu, Braco Miletić, Hadezeov kandidat za župana pohvalio se ekskluzivnom viješću da je Upravno vijeće dubrovačke bolnice konačno donijelo odluku o dodjeli kompleksa stare bolnice Sveučilištu u Dubrovniku. Nitko na to nije imo prigovora iako je bilo očito da je odluka donesena kao dio predizbornih aktivnosti. Nikome nije padalo na pamet ni pitat zašto se čekalo godinu dana za donijet tu odluku. Glavno da je konačno donesena, pa i kao dio predizborne igre.
Onda je došla subota, pa nedjelja. Danas je ponedjeljak, izbori su za nama, glasovi prebrojeni. Ko je dobio dobio, ko nije i neće. Gledam popodne Hrvatsku danas, i odmah nakon vijesti o izborima, nastavlja se vijest o odluci Upravnog vijeća o dodjeli stare bolnice. Emitirana je i izjava predsjednika UV kako bi sve bilo autentično. I gle vraga, UO jest donijelo odluku o dodjeli, ALI uz uvjet da država osigura solde za završetak nove bolnice. Opet se ponovila ista priča, političarima ništa ne smiješ vjerovat. Braco nije ništa slago, samo je prešuto ključni dio istine, uvjet od dvjestotinjak milijuna kuna koje traže od države da bi prepustili staru bolnicu. Dakle, UV staru bolnicu nije dodijelilo već je uvjetovanom odlukom nastoji prodat državi za vrijednost završetka nove bolnice. I sad ti vjeruj političarima.
Podsjetilo me to na posjet gradskog izaslanstva premjeru Sanaderu prije nekoliko mjeseci. Uz predstavnike Grada u izaslanstvu su bili i investitori zainteresirani za izgradnju golfa na Srđu. Uz njih i osobni konzultant gradonačelnice za strane investicije. U sred priče o golfu, osobni konzultant gradonačelnice se ko grom iz vedra neba založio da se u kompleksu stare bolnice urede hotelski i slični sadržaji. Navodno je ta inicijativa glatko odbijena. Ali nitko nije objasnio zašto je na tome sastanku i pokrenuta!
S jedne strane se svi odgovorni natječu ko će češće i glasnije zagovarat sveučilište, a s druge strane nitko ne čini ama baš ništa da osigura osnovni prostor za funkcioniranje sveučilišta, kompleks stare bolnice. U svojoj falsitati ne prežu ni od predizborne farse u kojoj su još jednom iskoristili sveučilište za svoje jeftine izborne poene.
|
Palmani ponedjeljak
Prošla je kampanja. Prošla je izborna šutnja. Blagoslovili smo pome. Prošli su i izbori. Đe si bio - niđe, što si učinio – ništa! Sve se pokazalo ko kriva procjena.
Biračko tijelo je odaslalo vrlo jasnu poruku. Skoro šezdeset posto ih nije izašlo na izbore. Opet će jedni to tumačit ko zadovoljstvo ukupnim stanjem, a drugi ko nezadovoljstvo ponuđenim političkim opcijama i samim kandidatima.
Oni koji su izašli na izbore, njih oko 45 tisuća, dali su placet županijskoj vlasti za daljnju tajkunizaciju i zatvaranje. Moja procjena o potrebi otvaranja i detajkunizacije politike pokazala se potpuno pogrešnom. Politika je ozbiljan biznis i ima ozbiljnu podršku. Od onih koji uzimaju cijele fete torte i od onih koji kupe mrvice.
Kad se zbroje glasovi Hadezea i Jamba, ta opcija ima više od 55 posto podrške. Poruka je jasna da jasnija ne može bit.
Nama kibicerima ostaje tek kombinirat kako će se formirat nova županijska vlast. Jedno je sigurno, tri Hasepeova vijećnika neće bit niđe. Hadezeu su nedovoljni, a Jambo, Esdepe i Haenes ih neće. Ostale su dvije osnovne opcije, vlast Hadezea uz Jambovu podršku ili Jambo za župana uz podršku Esdepea i Haenesa.
Nakon ovih izbora Hadeze je u ozbiljnim problemima, izbore je relativno izgubio u Požeštini i Gorici, a u Dubrovniku mu relativna pobjeda ne osigurava vlast bez Jambove podrške. Za pretpostavit je da Haenes neće dat podršku Hadezeu. Za godinu i po dolaze državni izbori i Hadezeu nije svejedno ko će bit na vlasti u našoj županiji. Za koaliciju Hadezea i Jamba osnovne prepreke su Frano i Luka. Sad je za vidjet kako će gazda Ivo ocijenit ukupnu poziciju i hoće li neutralizirat Frana i Luku, a kormilo županijskog Hadezea prepustit Dubi. Dube igra na tu kartu cijelo vrijeme čime bi se gradska i županijska vlast i biznis zaokružili u trojci Jambo – Dube – Pero. Braco bi bio tek izvršitelj novog centra moći ko što je bio Franov izvršitelj u kratkoj karijeri župana. Mali problem za ovu kombinaciju je činjenica da je Hadeze loše prošao u Gradu gdje mu Andro puše u vrat. To bi mogo bit obrambeni argumet Franov, ali Dube ko Dube lako će objasnit da je bila tek treća na listi i da ne snosi odgovornost. Na koncu konca, nudila se nosit listu s Butijerom ko kandidatom za župana što nije prošlo. Nakon imperativne poruke Sanadera Franu sa skupa u teatru da mu se ne javlja ako ne pobjedi, lako je zaključit da Franu nije lako.
Hoće li Jambo odustat od privlačne titule župana i prihvatit tek ulogu koalicijskog partnera? Poznavajući Jamba ko vještog igrača, sigurno neće nasjest na sjaj stakalca na županovom tronu. Isto tako je svjestan osobne i korporativne opasnosti za slučaj da grubo onemogući Hadezeu opstanak na vlasti. Vlada je ipak prava vlast, a Sanader je dovoljno tašt. Jambo će dobro odvagnut koja mu opcija nosi više koristi, a koja štete, na kraju krajeva treba i vratit uloženo. Meni se čini, iako to što se meni čini ne mora značit ništa, da Jambaši više odgovara kombinacija u kojoj će zadržat mjesto gradonačelnika u Metkoviću, dat podršku Bracu u Županiji te na taj način nastavit kontrolirat cijeli politički i poslovni prostor zajedno s Perom i Dubom. Pitanje je samo snage Frana i Luke. A ne bi smjeli zanemarit ni mišljenje Stipe nakon povratka iz Kalifornije. Jambo će se sigurno s njime konzultirat. Andru i Šprlji ostaje čekat na Jambovu odluku, isto ko što su u Gradu čekali na Perovu odluku prije godinu dana. Ko je ono spomenuo da se povijest ponavlja?
|
07.04.2006., petak
Jaja
Reći će neki da sam điloz, i da vazda nešto prigovaram. Prošo sam jutros preko place, ko svaki dan, i naletio na novi projekt zamračivanja uma. Na jednome stoliću ispred butige đe je nekad bio Hajro, poredana stoje piturana jaja, stranačka zastavica, oko stolića nekoliko stranačkih persona u tamnim odijelima. Ne bi bilo neobično da se jaja nisu pojavila u nevrijeme i, što je još gore, da nijesu piturana u crno!
U ovome narodu postoje isprepleteni tradicijski i vjerski običaji za koje nitko sa sigurnošću ne može tvrdit dokle u povijest sežu. Svakako, već stoljećima je običaj setemanu prije uskrsa spravit pome i grančice masline za palmanu nedjelju. Nakon toga nastupa Velika setemana s vrlo osjetljivim i važnim vjerskim danima koji su priprema za najveći kršćanski praznik, Uskrs. Tradicija se poigrala pa Uskrs, mimo ikakve religiozne logike, ukrasi zečićima, pituranim jajima, šunkom, hrenom. Očito se buđenje proljeća, najava novih plodova, produljenje dana, uz štovanje vjerskih slavi i nekim još starijim običajima. Od najave mira i zelenila novog proljeća u obliku palmi i zelenila na palmanu nedjelju, preko posta na Veliki petak pa do blagoslova jaja i soli na Uskrs, sve bi trebalo ukazivat na novu nadu, još jedan prirodni početak, na veselje životu bez obzira koje vjere bili.
I onda se pojave mudraci koji, ne mogavši svoje mračnjaštvo iskazati na drugi način, odluče uskrsna jaja piturat u crno i dijelit ih u sklopu svoje partijske promidžbe čitavih desetak dana prije nego što nam to tradicija nalaže. Što bi to trebalo značit? Umjesto jaja pituranih i ispisanih veselim bojama i porukama, pred Uskrs dobijamao crna jaja? Ta manipulirana jaja sigurno ne govore ništa o običajima i samom Uskrsu, već o njihovim piturima koji obučeni u vučje kože nude mračno proljeće.
|
06.04.2006., četvrtak
Močvara
Evo me. Zbilja nijesam normalan, ovoliko obružavanje nema opravdanja. Ozdravio sam odavno, ali me ubila ova kampanja. Po cijele dane i večeri gore dolje pa ne stignem na kompjuter. Nekoliko dana po Konavlima, pa onda po Korčuli, i evo me opet doma. Još par dana pa gotovo. Ili možda neće bit gotovo. Proć će izbori pa ćemo bit pametniji.
Iznenađujuće je koliko je ljudima svejedno sve ovo oko izbora. Ili mi kandidati to sami sebi umišljamo. Možda bi ko umišljene zvjezdice htjeli bit u centru pažnje, na crvenom tapitu u fokusu brojnih kamera. Pa uvrijeđeno zaključujemo da nas niko ne obada. Zašto bi nas uopće i obadali?
Političari ovaj narod ne varaju tek nekoliko godina, varaju ga desetljećima i stoljećima. Pa ga onda s vremena na vrijeme povedu u manji ili veći rat za svete ciljeve. Narod jednostavno ne vjeruje političarima i onima koji se kandidiraju pretenđajući bit političari.
Apstinencija od šezdesetak posto rezultat je opće apatije gdje narod jednostavno ne prihvaća mogućnost promjena putem izbora. A ne da mu se dizat revolucije ovih dana, nekako je umoran. A i šilok je.
Gledam one Francuze i zavidim im. Zavidim im jer imaju stav koji su spremni branit i na ulici. Mi, ako i imamo stav, ne da nam se iznijet ga. Čak ni jednostavnim izlaskom na izbore. Nemojte odma graknut. Ne prebacujem krivnju za ovako stanje na narod, dapače, ali me čudi nespremnost da se promjenom vlasti ovo stanje ispravi.
Očito nedostaju političari i programi koji bi znali animirat narod i povest ga u promjene. Sve ovo izgleda ko podgrijana juha u kojoj se okreću vazda iste face. Uključujem tu i sebe. Nema novih faca, mladih. Koji bi znali i htjeli preuzet odgovornost upravljanja zajednicom. Prečesto sam zadnjih par setemana čuo opravdanja, nemoj mene, meni je još prerano, možda za par godina. Strah me je da ne bude prekasno za sve, za par godina.
Jedan od razloga što sam se reaktiviro jest saznanje da je politička scena blokirana, začepljena vječnim facama i ne dopušta proboj malobrojnim mladim snagama. Pogotovo nezavisnim. A stare snage su već nekoliko puta dokazale da ne znadu vodit zajednicu, jednostavno se izmjenjuju za upravljačem ne zbog nuđenja novog kursa, već zbog nezadovoljstva javnosti vještinom prethodnog vozača. I do kad će to trajat? Dok se ne slombrcamo u kakvu balkansku provaliju ili podletimo pod jureći EU expres?
Nijesam katastrofičar, ali previše imam podataka i poznam osobe koje se nude da bi bio optimist. Zato pokušavam otvorit županijsku političku scenu. Demistificirat politiku crnih vestita, audija, skupih mobitela i službenih večera. Skinut političare do gola, ili bar im izvrnut špage. Ako se uspijemo probit među četrdeset i jednog izabranoga, pokušat blogirat županijsku politiku. Ukupnu njenu aktivnost otvorit javnosti kako bi se možda zaintrigirala i uvidjela da je to sve kulisa iza koje stoji malo ili ništa rada, a puno troška i privilegija. Hoće li takva otvorenost prisilit političare i političarčiće da nešto promjene u svom ponašanju? Vjerujem da hoće, ali nije mi cilj popravljat postojeće, već privuć nove koji bi unijeli svježinu u ovu učmalu močvaru. Angažirajte se dok nije kasno.
|
|
|