Evo me. Zbilja nijesam normalan, ovoliko obružavanje nema opravdanja. Ozdravio sam odavno, ali me ubila ova kampanja. Po cijele dane i večeri gore dolje pa ne stignem na kompjuter. Nekoliko dana po Konavlima, pa onda po Korčuli, i evo me opet doma. Još par dana pa gotovo. Ili možda neće bit gotovo. Proć će izbori pa ćemo bit pametniji.
Iznenađujuće je koliko je ljudima svejedno sve ovo oko izbora. Ili mi kandidati to sami sebi umišljamo. Možda bi ko umišljene zvjezdice htjeli bit u centru pažnje, na crvenom tapitu u fokusu brojnih kamera. Pa uvrijeđeno zaključujemo da nas niko ne obada. Zašto bi nas uopće i obadali?
Političari ovaj narod ne varaju tek nekoliko godina, varaju ga desetljećima i stoljećima. Pa ga onda s vremena na vrijeme povedu u manji ili veći rat za svete ciljeve. Narod jednostavno ne vjeruje političarima i onima koji se kandidiraju pretenđajući bit političari.
Apstinencija od šezdesetak posto rezultat je opće apatije gdje narod jednostavno ne prihvaća mogućnost promjena putem izbora. A ne da mu se dizat revolucije ovih dana, nekako je umoran. A i šilok je.
Gledam one Francuze i zavidim im. Zavidim im jer imaju stav koji su spremni branit i na ulici. Mi, ako i imamo stav, ne da nam se iznijet ga. Čak ni jednostavnim izlaskom na izbore. Nemojte odma graknut. Ne prebacujem krivnju za ovako stanje na narod, dapače, ali me čudi nespremnost da se promjenom vlasti ovo stanje ispravi.
Očito nedostaju političari i programi koji bi znali animirat narod i povest ga u promjene. Sve ovo izgleda ko podgrijana juha u kojoj se okreću vazda iste face. Uključujem tu i sebe. Nema novih faca, mladih. Koji bi znali i htjeli preuzet odgovornost upravljanja zajednicom. Prečesto sam zadnjih par setemana čuo opravdanja, nemoj mene, meni je još prerano, možda za par godina. Strah me je da ne bude prekasno za sve, za par godina.
Jedan od razloga što sam se reaktiviro jest saznanje da je politička scena blokirana, začepljena vječnim facama i ne dopušta proboj malobrojnim mladim snagama. Pogotovo nezavisnim. A stare snage su već nekoliko puta dokazale da ne znadu vodit zajednicu, jednostavno se izmjenjuju za upravljačem ne zbog nuđenja novog kursa, već zbog nezadovoljstva javnosti vještinom prethodnog vozača. I do kad će to trajat? Dok se ne slombrcamo u kakvu balkansku provaliju ili podletimo pod jureći EU expres?
Nijesam katastrofičar, ali previše imam podataka i poznam osobe koje se nude da bi bio optimist. Zato pokušavam otvorit županijsku političku scenu. Demistificirat politiku crnih vestita, audija, skupih mobitela i službenih večera. Skinut političare do gola, ili bar im izvrnut špage. Ako se uspijemo probit među četrdeset i jednog izabranoga, pokušat blogirat županijsku politiku. Ukupnu njenu aktivnost otvorit javnosti kako bi se možda zaintrigirala i uvidjela da je to sve kulisa iza koje stoji malo ili ništa rada, a puno troška i privilegija. Hoće li takva otvorenost prisilit političare i političarčiće da nešto promjene u svom ponašanju? Vjerujem da hoće, ali nije mi cilj popravljat postojeće, već privuć nove koji bi unijeli svježinu u ovu učmalu močvaru. Angažirajte se dok nije kasno.
Post je objavljen 06.04.2006. u 17:33 sati.