Već nekoliko dana se kroz medije provlači priča o inicijativi generalnog vikara Krčke nadbiskupije o čednom odijevanju u gradskoj jezgri Krka. U javnost je sve izletilo, ko i obično, bombastičnim naslovima koji skoro nemaju veze s tekstom. Ispalo je da vikar traži zabranu bikinija. Moram priznat da sam se odma narogušio. Dok s jedne strane biskupi pozivaju na suzdržavanje od seksa prije braka, dotle neki anonimni vikar traži zabranu bikinija. Za poludit.
Onda se klupko počelo pomalo odmotavat. Ovo bikinijevsko, ne predbračno. I brzo se ustanovilo da vikar nije protiv bikinija generalno, već da je protiv nedolično obučenih (svučenih) faca u samoj gradskoj jezgri. Javili su se i građani, turistički djelatnici pa i sam gradonačelnik Krka. Priča je krenula svojim mirnijim tokom, pogotovo kad je vikar naglasio da je to njegova osobna, građanska, inicijativa, a ne službena akcija Crkve. Kako sad stvari stoje, očekuje se i referendum o bikiniju u Krku.
Pustimo Krk neka se krčka u svom šugu, amo provat prenijet bikini na Stradun.
Sjećam se još iz djetinjstva, tamo iz šezdesetih, dok sam živio u Gradu, iza Dubravke, da nikad nijesmo išli na kupanje na Porporelu ili Banje u gaćicama od kupanja. Vazda smo bili u kratkim gaćama i majici. Gaćice od kupanja su bile zamotane u šugaman koji se ko rola nosio ispod ruke. Ne sjećam se da je neko posebno donosio regule o načinu oblaćenja, a pogotovo to nije činila Crkva.
Zadnjih ljeta, oni koji se nađu na Stradunu preko dana, a pogotovo kasno popodne kad se furešti i domaći kupači vraćaju s banja, mogu se nagledat svega i svačega. Bude tu raznijeh muških i ženskih egzemplara. (Ne)koriste se razni odijevni predmeti, mokri i suhi. Bude tu bijelih i opaljenih tjelesa, pregorenih, dlakavih i depiliranih, suhih i namazanih, uglavnom golih. Pored minijaturnih gačićica i đe kojeg korpića, preko ramena se prebaci majica ili šugaman, celulit se zamota u pareo, na nosu prdu mrke oćale i u šlapama se ili bos važno kroči na Stradun ispod zvonika u puno svjetlo sunca poviše Graca, ostavljajući u sjeni guzicu podijeljenu komadom špaga. I tako preko kvarat, pola ili cijeloga Straduna do prve pive ili popodnevne kafe.
Nijesam čangriziva starožina điloza što ne može svojijeh 130 kila u tangicama prošetat preko Straduna. Nikad mi nijesu ni smetala (polu)gola tijela, dapače. Ali mi se čini da svako mjesto i prilika zahtijevaju određenu vrstu ponašanja. Odijevanje nije ništa drugo nego određeni oblik ponašanja kojeg u civiliziranom društvu uređuju (ne)pisane konvencije. Kupaći kostimi, muški i ženski, jedno i dvodijelni, odjeća su predviđena za plaže i kupališta. Što god mi mislili o Stradunu, jedno je sigurno, Stradun nije ni kupalište ni sunčalište. Iz moje skromne logike slijedi da po Stradunu ne bi trebali hodit ljudi obučeni samo u kupaće kostime. Ili sam ja možda konzervativan, nazadan? Možda, ali Stradun je, sa svojim kamenom i ljudima koji ga ispunjaju, proizvod određenog civilizacijskog nasljeđa. Stradun, ovakav kakvog ga danas imamo, ili nemamo, sediment je života koji se tuda odvijao zadnjih tisuću dvije godina. Stradun nije pokazivalište izgrađeno na nekoj pustopoljini bez tradicije i običaja gdje vrijede novokomponirana pravila.
Zato se slažem s krčkim vikarom koji očekuje da se centrom Krka ljudi kreću skladno obučeni. Blizina crkava nema veze. Crkvi na Dančama, ili crkvama na Lopudu koje se nalaze na samim plažama, ne smetaju kupači koji se kupaju i sunčaju uz njihove mire. Zato bi bilo dobro da neko i u Gradu promisli ima li načina sačuvat ovo malo preostalog dostojanstva na Stradunu i ostalim ulicama koje se sve više pune jeftinom zabavom i jeftinom robom. Propisi vjerojatno ne bi spriječili nikoga da polugol prođe Stradunom. Ugođaj koji bi se obnovio i njegovo u Gradu, naćero bi svakoga domaćeg i fureštog da se osjeća nelagodno kad se ne bi ponašo onako kako to sredina od njega očekuje. Kad bi sredina znala što očekuje.
Post je objavljen 20.04.2006. u 10:13 sati.