O Šestinama
-Šestine su se smjestile u središnjem djelu Zagrebačke gore ili Medvjednice koja se proteže od Podsuseda na zapadu do Sesveta na istoku. Nekada je to bilo prigradsko naselje, a danas je dio općine Centar, te se za petnaestak minuta stigne s busom do Katedrale. Župa je osnovana 1673. godine, kada se je odvojila od župe sv. Ivana u Novoj Vesi, gdje je prije toga teritorijalno pripadala. U župu su spadala naselja Mikulići, Bijenik, Lukšići, Šestine, Kraljevec, Dedići i Mlinovi. Život se je nekada po starom hrvatskom običaju, odvijao u zadrugama.
- Zadrugari su stanovali u hižama, građenim od drveta, a pretežito su bile na kat. Na katu se je duž čitave hiže, protezao balkon, koji je bio širok, oko jedan metar. Iz njega se je ulazilo u zadružne prostorije, glavnu "hižu", sobe i ostale prostorije. U prizemlju su bili podrum, drvarnica i ostave. Štale, koci i štaglji su se gradili u dvorištu. Krajem 19. i početkom 20. st. zadruge se razvrgavaju, a mladi ljudi se nakon ženidbe odvajaju u zasebne kuće.
- Ljudi ovog kraju su se bavili raznim zanatima. Na obrocima gore postojali su mnogobrojni vinogradi ili trsja, jer je sastav tla pogodovo obradi vinograda. Mnoge obitelji su ovisile o urodu vinograda, jer su prodajom grozdja i vina, osiguravali svoju egzistenciju. Jedan moj pradjed bio je vincelir kod veleposjednika, a to je bio vrlo uvaženo zanimanje. On je vodio brigu o obradi vinograda i o vinskom podrumu. Upoznala sam se s preradom grožđa i sama. Moj deda je imao vinograd i podrum, pa sam mu i ja pomagala. Vinograd se je u rano proljeće orezivao i kolio, zatim se je okapao i gnojio. Kada su počele rasti mladice morao se je povezati. Postojao je ritam prskanja ili špricanja, da bi se zaštitio od raznih bolesti. U rujnu je bila berba i nakon brebe prerada grožđa, koja se je odvijala u podrumima ili premicama. Krštenje vina, koje je do tada bilo mošt, se je prema običaju, vršilo na blagdan sv. Martina. Drugi pradjed je bio majstor kovač u Mikulićima. Njegove su usluge trebali gotovo svi ljudi, jer trebalo je potkivati konje i volove, izrađivati razne okove i metalne predmete.
-Čukunbaka i prabaka, pa i moja baka su se bavile vezenjem i šivanjem narodnih nošnji. Isto tako su prale i veš za gradsku gospodu. Novac su je još zarađivle i nošenjem mlijeka u grad, tzv. kontama, zatim su na plac nosile voće i povrće, što je značilo da su prihodi uvelike ovisili o vremenskim prilikama.
-Nekoliko slika na kojima možete vidjeti kako Šestine izgledaju danas.
Šestine crkva sv. Mirka
Šestine crkva sv. Mirka
Šestine crkva sv. Mirka
crkva sv. Mirka, Kulmerov dvor, Medvedgrad
Danas me je na mailu dočekalo iznenađenje i to ugodno. Netko je moj blog prijavio na blogericu. To je za mene stvarno šok. Drago mi je da ima ljudi koji me čitaju, ali ja baš nisam neka nekakav pisac, pa je moje čuđenje još veće. Uglavnom zahvaljujem se. Trudit ću se popraviti, pa malo više opisivati naše narodne običaje i vrednote.
Dosta znam o nošnjama, ali evo baš danas na našoj sekciji švelja, naša vrijedna Ruža mi je pokazala kako se izrađuju rukavi na ženskoj nošnji. Znala sam da je to stvarno teško, ali nisam znala da je za to potrebno i snage. Laneno platno je samo po sebi debelo i kada se nabire i rade sićušne faldice, te na tome veze, to je pravi horor. Imam osjećaj da mi trebaju čelične rukavice, kako bih to mogla vesti. Stavit ću vam sliku rukava jedne stare nošnje kako biste dobili dojam kak to uopće izgleda.
Gornji dio je vez na naborima, sredina dolje je tkanje, a dolje navrhu je opet
vez na naborima.
O šestinskoj nošnji
Dugo se već spremam napraviti detaljan opis šestinske narodne nošnje. Kako je ta nošnja dobila ime. Dobila je po naselju Šestinama, koje je nekad bilo najbliže gradu Zagrebu od svih podsljemenskih naselja, a taj naziv su joj dali građani Zagreba. Danas se stanovnici Gračana i Markuševca bune zbog tog naziva i pokušavaju je prekrstiti u prigorska nošnja, ali to je nepošteno i prema ostlim nošnjama zagrebačkog prigorja, jer se ono proteže od Čućerja na istoku do Bistre na zapadu. Vrapčanska nošnja također spada u zagrebačko prigorje.
U mojoj obitelji ja sam sad peta generacija koja se bavi izradom nošnji. Pouzdano znam da je moja ćukunbaka radila nošnje. Prabaka ih je vezla, šivala i bila selska kinjđalja, a to je žena koja se je bavila ukrašavanjem mladenki za svadbu. Baka mi je također radila nošnje, te sam od nje nasljedila ljubav prema vezu i nošnjama. Gledala sam ju kada je radila svoju zadnju nošnju, s koliko je to ljubavi radila, da mi je to ušlo u vene i teče mojom krvlju ta ljubav za našu starinu. Znam dok god ću vidjeti i moći raditida će me ta ljubav prema našem narodnom blagu ispunjavati i krjepiti.
Muška nošnja je nešto jednostavnija. Glavni djelovi su::
- rubača
- gaće
- lajbek
- muška surina (kaput izrađen od sukna ili čoje)
- opanjki
- škrlak
- škornje
Ženska nošnja :
- oplećek
- rubača
- fertun
- pas - izrađen od crvenog ili naranđastog sukna i crnog krzna
- opanjki žutaki
- kožunec
- kraljuž ili drugi naziv đunđ - niska ručno obrađenih koralja
- visoke cipele ili drugi naziv šimi cipele
- ženska surina (mogla je biti bijela ili smeđa)
- rubec za na glavu nazvan ingleški rubec
- rubec petokrunec -u svečanim prilikama (kumovina, pričest, firma)
se je isto tako nosio na glavi, a inače se je stavljao na fertun
- priprek - kašmirni rubac cvjetnog uzorka, stavljao se je iznad
petokrunca
- rupčeki - stavljaju se sastrane za pas
- peča - nosile su posmikalje (kume) na svadbama
- privezač ili mašl pod vrat, privezači na leđima
- crvene mašle na rukavima, nogama, te cure na pletenicama
koje su mogle biti i bijele, plave ili roze
- mladenka je na glavi imala vijenec ili krunu
- čarape pod nazivom bobičarke, srčike i ružmarinke ovisno o mustri koju su imale
Nadam se da nisam zaboravila neki bitni dio, ali to su sve djelovi svečane nošnje. Svakodnevno se je oblačilo jednostavnije. Žene opleće, rubaču, obični fertun i rubec na glavi, reklec tj. vunenu vestu ili vuneni šal po zimi.
Na nogama opanjke, a umjesto čarapa su se nosili obojki. To su bile platnene trake koje su se omatale oko nogu. Muški su imali opanjke remenjake, gaće i rubaću. Žene su na glavi imale puntek, oko kojeg se je omatala kosa, te se na njega stavljao rubec ili peća, ovisno o prilikama. Puntek je izrađen od drva, te je presvučen platnom. Oko njega se omota kosa, da bi ljepše stajao rubec. (Slikat ću svoj da dobijete dojam kak to izgleda)
Tkani šalovi
Tkala sam nekoliko šalova. Prvi je rađen prošle godine u 4 mjesecu na tečaju.
i još dva od ove godine.
Slikala sam ih izbliza, da bi se vidila boje, a na prvom i uzorak.
