Grb Zagreba
Malo sam se poigrala i prije godinu i pol napravila grb našeg grada. Sjetila sam se da bih ga mogla staviti na blog, pa ga slobodno možete preuzeti.
 |
| Od radovi |
Šestinki dan
"Šestinski dan" se ove godine održava 4. srpnja s početkom u 18 sati, na igralištu kraj DVD Bijenik, Bijenik 162. Ove godine je jubilaran 35, pa se spremamo da ga proslavimo kako i dolikuje jednom takvom jubileju. Nadamo se da će doći 10 do 15 društava.
Pripreme su opsežne, pa zato i namam vremena za ništa drugo.
Award za prijateljstvo
Jučer me je na blogu dočekalo jedno iznenađenje. Komar mi je dodjelila
Award za druženje i rad na blogu. Ta gesta me je iskreno dirnula i malo sam se zamislila nad njom. U zadnje vrijeme baš i nisam nekaj aktivna jer su me brojne aktivnosti i zaduženja stvarno iscrpila do kranjih granica, ali ovakav jedan čin daje čovjeku dodatnu snagu i polet, pa uz brojne aktivnosti, pokušat ću naći vremena i za ovaj kutak svog blogerskog svijeta. Ova virtalna prijateljstva donose mi opuštanje i odmor od svakodnevnih briga. Upoznala sam puno istomišljenika, osoba koje s ljubavlju izrađuju djela koja su nekome
dosadna i glupa, ali mi je drago da još ima ljudi koji cijene neke istinske vrijednosti. Razmišljala sam dugo kome od svojih prijateljica da ja dam award, ali mi taj zadatak nije bio ni malo lak, jer sve koje sam upoznala su vrijedne divljenja. Među tim istinskim umjetnicima ipak bih izdvojila prije svega moju dragu prijateljicu Ružmarinku , zatim slijede
Lorna,
Romantales
Diana
Ljerka
Goca.
 |
| Od radovi |
Završena nošnja i put u Bosnu
Dugo nisam pisala. Mnošto događaja se zbilo, a vremena je premalo da stignem pisati.
Od kad smo stigli iz Češke mnogo se toga dogodilo. Bila je skupština društva, šivala
sam u međuvremenu malu dječju nošnju, počela mali dječji lajbek i konačno završila mušku
nošnju, zbog čega sam jako sretna. Već sam u nekoliko navrata pokazala slike nošnje u
izradi. Slikala sam sve osim šivanje gaća tj. muških hlača, no to nije bitno jer je njih
lako sašiti.
Slijedeći važan događaj u mom životu je bio osamnaesti rođendan moga sina, na kojeg je majka jako ponosna, a rođendan smo proslavili s jednom pravom feštom.
Potom je došao put u Bosnu. Krenuli smo u 17 sti 29. svibnja, ali smo imali gumi defekt, pa smo morali u garažu u Samobor, jer smo putovali busom od Samoborčeka. Šofer je bio ljubazan i odveo nas dok smo čekali u Lavicu na kavu. Tako da smo mi putovali u Bosnu preko Samobora. To nam je put odužilo za tri sata, ali inače je bilo sve supe. U hotel u Vitez smo stigli u 3 sata u jutro. U osam smo se probudili doručkovali i krenuli za Kraljevu Sutjesku. Posjetili smo samostan koji je na tom mjestu od 13-tog stoljeća. Tamo se nalazi muzej neprocijenjivih blaga, a to su stare knjige, spisi, sakralni predmeti i predmeti iz svakodnevnog života. U blizini se nalazi Bobovac, mjesto na kojem je bilo sjedište bosanskih kraljeva.
Slijedeće mjesto naše posjeta bilo je Kreševo, koje s Kraljevom Sutjeskom i Fojnicom čini centre duhovnog života srednjovjekovne Bosne, a održala su se zahvaljujći fratrima. Kreševo je mjesto koje ću pamtiti po specifičnoj bosanskoj arhitekturi, a gdje su očuvane stare građevine.
Iza toga smo se uputili u Fojnicu, gdje je muški zbor pjevao za vrijeme vjenčanja svečanu misu Prof. Bubice, našeg dirigenta. Nakon mise održan je koncert, ženskog i muškog zbora uz pratnju tamburaša.
Po završetku koncerta izašli smo van iz crkve, te svi skupa malo zaplesali
uz tamburaše. Župnik fra. Mirko nas je pogostio većerom, a nakon toga smo svi zajedno zapjevali uz naše tamburaše.
U nedjelju ujutro položili smo vijence na spomeniku palim borcima u središtu Viteza, te na spomeniku gdje je poginulo osmero djece od jedne granate. Bilo je dirljivo vidjeti šezdesetak ljudi u narodnim nošnjama, kako stoje oko spomenika u dubokoj šutnji i odaju počast nevinoj djeci.
Nakon toga smo krenuli u Novu Bilu. Ljudi su se začudili kad su vidjeli koliko nas ima, a svi smo bili u šestinskim narodnim nošnjama. Svečanoj misi na Duhove prisutstvovalo je preko tisuću ljudi, a možda i više. Opet je muški zbor pjevao misu, a nakon mise je slijedio koncert. Oduševljeni vjernici su pjevali s nama. Švelje su cijelo vrijeme izlagale svoje radove.
Slijedio je ručak, a nakon njega smo gledali film o ratnoj bolnici-crkvi, koji nas je sve potresao, tako da je većina ljudi i zaplakala. Najveći dojam na sve nas je ostavio fra Grebenar - Greba, kako on sam voli da ga nazivaju. To je čovjek koji je spasio mnoge ljude u ratu. Veseli nas što smo se slikali s njim za uspomenu na ovaj posjet. Na ovu turneju smo se odlučili zato da obnovimo sjećanje na vrijeme prije petnaest godina, kada su članovi našeg društva s humanitarnim konvojem išli u Novu Bilu. Tako je završila ova turneja.
