Vezenje i ostali ručni radovi

"Šestinski dan" se ove godine održava 4. srpnja s početkom u 18 sati, na igralištu kraj DVD Bijenik, Bijenik 162. Ove godine je jubilaran 35, pa se spremamo da ga proslavimo kako i dolikuje jednom takvom jubileju. Nadamo se da će doći 10 do 15 društava.
Pripreme su opsežne, pa zato i namam vremena za ništa drugo.

23.06.2009. u 22:22 | 2 Komentara | Print | # | ^

Award za prijateljstvo

Jučer me je na blogu dočekalo jedno iznenađenje. Komar mi je dodjelila
Award za druženje i rad na blogu. Ta gesta me je iskreno dirnula i malo sam se zamislila nad njom. U zadnje vrijeme baš i nisam nekaj aktivna jer su me brojne aktivnosti i zaduženja stvarno iscrpila do kranjih granica, ali ovakav jedan čin daje čovjeku dodatnu snagu i polet, pa uz brojne aktivnosti, pokušat ću naći vremena i za ovaj kutak svog blogerskog svijeta. Ova virtalna prijateljstva donose mi opuštanje i odmor od svakodnevnih briga. Upoznala sam puno istomišljenika, osoba koje s ljubavlju izrađuju djela koja su nekome
dosadna i glupa, ali mi je drago da još ima ljudi koji cijene neke istinske vrijednosti. Razmišljala sam dugo kome od svojih prijateljica da ja dam award, ali mi taj zadatak nije bio ni malo lak, jer sve koje sam upoznala su vrijedne divljenja. Među tim istinskim umjetnicima ipak bih izdvojila prije svega moju dragu prijateljicu Ružmarinku , zatim slijede
Lorna,
Romantales
Diana
Ljerka
Goca.

Od radovi

09.06.2009. u 07:38 | 10 Komentara | Print | # | ^

Završena nošnja i put u Bosnu

Dugo nisam pisala. Mnošto događaja se zbilo, a vremena je premalo da stignem pisati.
Od kad smo stigli iz Češke mnogo se toga dogodilo. Bila je skupština društva, šivala
sam u međuvremenu malu dječju nošnju, počela mali dječji lajbek i konačno završila mušku
nošnju, zbog čega sam jako sretna. Već sam u nekoliko navrata pokazala slike nošnje u
izradi. Slikala sam sve osim šivanje gaća tj. muških hlača, no to nije bitno jer je njih
lako sašiti.

Slijedeći važan događaj u mom životu je bio osamnaesti rođendan moga sina, na kojeg je majka jako ponosna, a rođendan smo proslavili s jednom pravom feštom.

Potom je došao put u Bosnu. Krenuli smo u 17 sti 29. svibnja, ali smo imali gumi defekt, pa smo morali u garažu u Samobor, jer smo putovali busom od Samoborčeka. Šofer je bio ljubazan i odveo nas dok smo čekali u Lavicu na kavu. Tako da smo mi putovali u Bosnu preko Samobora. To nam je put odužilo za tri sata, ali inače je bilo sve supe. U hotel u Vitez smo stigli u 3 sata u jutro. U osam smo se probudili doručkovali i krenuli za Kraljevu Sutjesku. Posjetili smo samostan koji je na tom mjestu od 13-tog stoljeća. Tamo se nalazi muzej neprocijenjivih blaga, a to su stare knjige, spisi, sakralni predmeti i predmeti iz svakodnevnog života. U blizini se nalazi Bobovac, mjesto na kojem je bilo sjedište bosanskih kraljeva.
Slijedeće mjesto naše posjeta bilo je Kreševo, koje s Kraljevom Sutjeskom i Fojnicom čini centre duhovnog života srednjovjekovne Bosne, a održala su se zahvaljujći fratrima. Kreševo je mjesto koje ću pamtiti po specifičnoj bosanskoj arhitekturi, a gdje su očuvane stare građevine.
Iza toga smo se uputili u Fojnicu, gdje je muški zbor pjevao za vrijeme vjenčanja svečanu misu Prof. Bubice, našeg dirigenta. Nakon mise održan je koncert, ženskog i muškog zbora uz pratnju tamburaša.
Po završetku koncerta izašli smo van iz crkve, te svi skupa malo zaplesali
uz tamburaše. Župnik fra. Mirko nas je pogostio većerom, a nakon toga smo svi zajedno zapjevali uz naše tamburaše.
U nedjelju ujutro položili smo vijence na spomeniku palim borcima u središtu Viteza, te na spomeniku gdje je poginulo osmero djece od jedne granate. Bilo je dirljivo vidjeti šezdesetak ljudi u narodnim nošnjama, kako stoje oko spomenika u dubokoj šutnji i odaju počast nevinoj djeci.
Nakon toga smo krenuli u Novu Bilu. Ljudi su se začudili kad su vidjeli koliko nas ima, a svi smo bili u šestinskim narodnim nošnjama. Svečanoj misi na Duhove prisutstvovalo je preko tisuću ljudi, a možda i više. Opet je muški zbor pjevao misu, a nakon mise je slijedio koncert. Oduševljeni vjernici su pjevali s nama. Švelje su cijelo vrijeme izlagale svoje radove.
Slijedio je ručak, a nakon njega smo gledali film o ratnoj bolnici-crkvi, koji nas je sve potresao, tako da je većina ljudi i zaplakala. Najveći dojam na sve nas je ostavio fra Grebenar - Greba, kako on sam voli da ga nazivaju. To je čovjek koji je spasio mnoge ljude u ratu. Veseli nas što smo se slikali s njim za uspomenu na ovaj posjet. Na ovu turneju smo se odlučili zato da obnovimo sjećanje na vrijeme prije petnaest godina, kada su članovi našeg društva s humanitarnim konvojem išli u Novu Bilu. Tako je završila ova turneja.

02.06.2009. u 10:19 | 1 Komentara | Print | # | ^

Češka

Iza mene je jedan prekrasan vikend. S društvom sam putovala u Češku, koja je na mene ostavila prekrasan dojam. Posjetili smo České Budějovice, Český Krumlov, Třeboň i Hluboká nad Vltavou.
Krumlov je prelijepi srednjovjekovni grad, vrlo sačuvan, a Vltava ga okružuje i daje mu posebnu draž. Doživila sam ga kao naš Dubrovnik, jer se i u jednom i u drugom život i danas odvija, ali ostavljaju dojam kao da je vrijeme stalo.
U Budějovicama samo boravili u hotelu. O njima sam dobila dojam kao o jednom mirnom gradiću, koji je idealan za obiteljski život.
Najjači dojam u meni je izazvao dvorac Hluboká nad Vltavom. U njemu je sve očuvano. Njegova ljepota je posebna. Građen je po uzoru na dvorac Windors, ali nije njegova kopija. Smatra se da je jedan od najljepših dvoraca. Izgrađen je u 13 stoljeću, a kasnije je četiri puta dograđivan.
U neposrednoj blizini Krumlova nalazi se i lovački dvorac Ohrada. Smješten je odmah kraj velikog ribnjaka, a uz njega se nalazi i zoološki vrt. Impresionirali su me mnogobrojni ribnjaci, kojih je južna Češka prepuna. Oko njih se vide neprestalne aktivnosti jer se stalno uređuju i održavaju. Društvo, odnosno članovi društva su bili svi u elementu. Tamburaši i folklorašice su dali sve od sebe da dobroodrade nastup, a i u slobodno vrijeme se je sviralo, pjevalo i zabavljalo. Preostaje mi samo da vam pokažem i slikama kako je to izgledalo.

Od Češka

21.04.2009. u 20:10 | 7 Komentara | Print | # | ^

Sretan Uskrs

Svim blogericama i blogerima želim veseo i blagoslovljen Uskrs!

Od goga

12.04.2009. u 11:53 | 3 Komentara | Print | # | ^

Velike curice

U prošlom postu vrijeme sam posvetila mojim malim šveljicama, a sada ću se osvrnuti na rad velikih curica. Nemam riječi kojima bih ih pohvalila. Radimo na jednom ludom projektu, a to je da smo isplanirale napraviti 30 dječijih nošnji. Prije toga smo napravile 2 velike muške, za naše tamburaše, kojima su trebale za nastup na Prigorskom danu. Do sada smo skrojile tri ženske dječje nošnje i počele ih izrađivati. Pletu se čarape, hekla se čipka, šiva i rade ostale stvari na nošnji. Ekipa je nezaboravna. Kao što se vidi na slikama, mi se uz rad dobro i zabavljamo. Nikad na našim sastancima nismo bez kolača, keksa i pića. Samo jedna takva složna i vrijedna ekipa može napredovati.
Na slikama koje slijede nisu sve švelje, jer su neke bile otsutne, ali obećavam da ću i njih uslikati.

Od radovi

Kao što se vidi i predsjednik nam je došao u kontrolu.

03.04.2009. u 22:09 | 4 Komentara | Print | # | ^

Male Švelje II

Kao što sam i obečala, stavit ću slike mojih malih švelja i njihove radove. Žao mi je jedino što nisu bile sve prisutne.

Od radovi

Toliko za ovaj put, neka slike govore same.

23.03.2009. u 20:53 | 4 Komentara | Print | # | ^

Stare slike i nova nošnje/Old pictures and new national costume

Nedavno sam pronašla stare slike od mojih dede i bake. Najviše me se dojmila slika sa jedne svadbe. Svi su obučeni u svečane nošnje. Držanje im je dostojeanstveno. Deda mi stoji prvi s lijeva, a baka sjedi odmah do njega.Slika je snimljena pred birtijom Janka Matuna. Deda je bil provodeči -predvodnik svatova, a baka posmikalja tj. vjenčana kuma. Na slici se lijepo vidi kako su izgledali "mladići" tj mladenci.

Od radovi

Nošnja na kojoj radi napreduje i mislim da mi je potrebno još samo mjesec dana zarad na njoj. Pa i evo slika nošnje.

Od radovi

Kada zavšim ovu nošnju, počinjem sa radom na dječjem muškom lajbeku, a nakon toga planiram napraviti nešto i za sebe, ali nek to za sada ostane moja mala tajna.
Za kraj sam ostavila rad moje mame. Heklala je čipku na zastore za jednog čovjeka, koji je zaljubljenik u narodni stil.

Od radovi

16.03.2009. u 21:28 | 5 Komentara | Print | # | ^

Male švelje/Little stitchers

Početkom školske godine, javilo mi se je sedam djevojčica, koje su željele naučiti vesti. Cijelo prvo polugodište samo radile zajedno s velikim šveljama, što nam je bilo teško zbog malog prostora. Početkom novog polugodišta, odlučila sam s djevojčicama raditi posebno i tako je stari termin srijeda navečer, pripala malim šveljama.
Veliko mi je zadovoljstvo raditi sa njima, jer su preslatke. Rad sa njima mi je pravo osvježenje i zabava. Svaku sekundu neka me zove ... teta Goga ... teta Goga... i u tih sat i pol, moje se ime ponovi tisuću puta, ali mi to nije teško, nego mi čak predstavlja zabavu. Zapravo one sve govore da idu na pletenje, a ne na vezenje. Često ih ispravljam, ali mi to za sada ne uspijeva.
Prije tjedan dana kada smo pripremale izložbu, željela sam i njihove radove prikazati, jer mi je to izuzetno važno. Međutim to je bio težak pothvat. Sve su mi rekle da ne pokazuju nikom svoje radove, dok nisu gotovi. To me je toliko nasmijalo, jer su se ponašale kao velike. Sva moja uvjeravanja nisu urodila plodom i ja sam odustala. Koliko sam im u početku samo igli podjelila, pa konca i platna. Sve su gubile, a onda sm ih naučila, da moraju imati torbice u kojima drže svoje radove i da moraju paziti na igle i konce. Sada su super. Imaju torbice, koferčiće i sve je uredu.
Prije mjesec i pol sam im dala mustre, s narodne nošnje i to svima istu. Uglavnom počele su lijepo raditi i napredovati. Kada uspijem, poslikat ću njihove radove, na koje sam jako, jako ponosna. Zbog rada sa njima sam prestala pjevati u ženskom zboru našeg društva. Zadnji nastup mi je bio na Prigorskom danu, ali rad sa njima mi je draži od svega.

01.03.2009. u 20:50 | 8 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>