Male Švelje II
Kao što sam i obečala, stavit ću slike mojih malih švelja i njihove radove. Žao mi je jedino što nisu bile sve prisutne.
Toliko za ovaj put, neka slike govore same.
23.03.2009. u 20:53 |
4 Komentara |
Print |
# |
^
Stare slike i nova nošnje/Old pictures and new national costume
Nedavno sam pronašla stare slike od mojih dede i bake. Najviše me se dojmila slika sa jedne svadbe. Svi su obučeni u svečane nošnje. Držanje im je dostojeanstveno. Deda mi stoji prvi s lijeva, a baka sjedi odmah do njega.Slika je snimljena pred birtijom Janka Matuna. Deda je bil provodeči -predvodnik svatova, a baka posmikalja tj. vjenčana kuma. Na slici se lijepo vidi kako su izgledali "mladići" tj mladenci.
Nošnja na kojoj radi napreduje i mislim da mi je potrebno još samo mjesec dana zarad na njoj. Pa i evo slika nošnje.
Kada zavšim ovu nošnju, počinjem sa radom na dječjem muškom lajbeku, a nakon toga planiram napraviti nešto i za sebe, ali nek to za sada ostane moja mala tajna.
Za kraj sam ostavila rad moje mame. Heklala je čipku na zastore za jednog čovjeka, koji je zaljubljenik u narodni stil.
16.03.2009. u 21:28 |
5 Komentara |
Print |
# |
^
Male švelje/Little stitchers
Početkom školske godine, javilo mi se je sedam djevojčica, koje su željele naučiti vesti. Cijelo prvo polugodište samo radile zajedno s velikim šveljama, što nam je bilo teško zbog malog prostora. Početkom novog polugodišta, odlučila sam s djevojčicama raditi posebno i tako je stari termin srijeda navečer, pripala malim šveljama.
Veliko mi je zadovoljstvo raditi sa njima, jer su preslatke. Rad sa njima mi je pravo osvježenje i zabava. Svaku sekundu neka me zove ... teta Goga ... teta Goga... i u tih sat i pol, moje se ime ponovi tisuću puta, ali mi to nije teško, nego mi čak predstavlja zabavu. Zapravo one sve govore da idu na pletenje, a ne na vezenje. Često ih ispravljam, ali mi to za sada ne uspijeva.
Prije tjedan dana kada smo pripremale izložbu, željela sam i njihove radove prikazati, jer mi je to izuzetno važno. Međutim to je bio težak pothvat. Sve su mi rekle da ne pokazuju nikom svoje radove, dok nisu gotovi. To me je toliko nasmijalo, jer su se ponašale kao velike. Sva moja uvjeravanja nisu urodila plodom i ja sam odustala. Koliko sam im u početku samo igli podjelila, pa konca i platna. Sve su gubile, a onda sm ih naučila, da moraju imati torbice u kojima drže svoje radove i da moraju paziti na igle i konce. Sada su super. Imaju torbice, koferčiće i sve je uredu.
Prije mjesec i pol sam im dala mustre, s narodne nošnje i to svima istu. Uglavnom počele su lijepo raditi i napredovati. Kada uspijem, poslikat ću njihove radove, na koje sam jako, jako ponosna. Zbog rada sa njima sam prestala pjevati u ženskom zboru našeg društva. Zadnji nastup mi je bio na Prigorskom danu, ali rad sa njima mi je draži od svega.
01.03.2009. u 20:50 |
8 Komentara |
Print |
# |
^
